Viši sud u Podgorici oslobodio je 12. srpnja sve sudionike u slučaju državnog udara iz 2016. godine, čime je ukinuo tvrdnju da se pokušaj nasilnog rušenja vlasti u Crnoj Gori, koji su organizirali ruski obavještajci prije osam godina, uopće dogodio.
Presuda
Među oslobođenima su:
• Ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov (koji su nazivani ruskim operativcima),
• čelnici bivšeg Demokratskog fronta, sadašnji čelnici koalicije „Za budućnost Crne Gore“, predsjednik Skupštine Andrija Mandić i poslanik Milan Knežević (poznati po proruskom stavu),
• umirovljeni načelnik Žandarmerije Srbije Bratislav Dikić,
• i još nekoliko državljana Srbije i Crne Gore.
Optuženi su za osnivanje zločinačke organizacije s ciljem nasilnog preuzimanja vlasti na dan parlamentarnih izbora 2016. kako bi spriječili ulazak zemlje u NATO. Krivci su navodno planirali organizirati nerede, zauzeti sjedište parlamenta i ubiti tadašnjeg premijera zemlje Mila Đukanovića. Istraga je tvrdila da su Rusi planirali puč, dok su lokalni proruski političari djelovali kao izvršitelji i pomagači. Prvom presudom izrečenom u tom slučaju 2019. godine svi osumnjičenici su proglašeni krivima i osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Presuda je prije tri godine ukinuta na Žalbenom sudu i pokrenuto je novo suđenje.
Novu presudu u tom slučaju donijelo je 12. srpnja 2024. sudsko vijeće na čelu sa Zoranom Radovićem. “Nije bilo dokaza o krivnji optuženika za kaznena djela koja su im stavljena na teret, pa su oslobođeni”, istaknuo je Radović obrazlažući presudu. Da bi se nekoga proglasilo krivim, mora postojati činjenična sigurnost, “a nje nije bilo”, istaknuo je.
Presuda nije pravomoćna jer se specijalno tužiteljstvo može žaliti na presudu Višeg suda. No, činjenica da su specijalni tužitelji u potpunosti ignorirali sudsku raspravu 12. srpnja govori o nezainteresiranosti tužiteljstva za obranu dosadašnjih optužbi, pa su izgledi za preispitivanje oslobađajuće presude prilično upitni.
Državni udar ili “državni udar”
Demokratska partija socijalista (DPS), koja je bila na vlasti u Crnoj Gori 2016. godine, kao i od trenutka osamostaljenja te države do 2020. godine, očekivano je kritizirala presudu od 12. srpnja. DPS u saopćenju ističe da presuda kojom su oslobođeni svi optuženi za državni udar pokazuje da je pravosuđe u zemlji izgubilo obrise neovisnosti, služeći kao “produžena ruka vlasti”, te da se presude donose izvan sudnice – u krugovima bliskim centrima političkog utjecaja izvan zemlje.
Miloš Nikolić, glasnogovornik DPS-a, kazao je da je sudija Zoran Radović svojom presudom “izdao nacionalne interese Crne Gore i na neviđen način srušio pravni sustav”. “Nakon njegove presude crnogorsko pravosuđe je prestalo postojati”, napisao je Nikolić na društvenim mrežama.
Prema riječima šefa DPS-a Danijela Živkovića, pravosudni sustav je iskorišten za borbu protiv države Crne Gore. “Ozakonili smo izdaju, prodaju nacionalnih interesa”, rekao je. Demokratska partija socijalista trenutačno traži pokretanje parlamentarne istrage o slučaju “Državni udar” s fokusom na sve okolnosti oslobađajuće presude. “Tražićemo da se pokrene parlamentarna istraga o državnom udaru kako bi se utvrdile sve okolnosti ovog slučaja”, rekao je Živković.
Ideju su podržale i neke druge oporbene stranke, ali ne samo oporbene.
“Koalicija za budućnost Crne Gore” (ZBCG) Mandića i Kneževića, koja je sada dio vladajuće većine, podržala je inicijativu za pokretanje parlamentarne istrage o procesu “državni udar”, koji u toj stranci smatraju da je krivotvoren od početka do kraja. Cilj ZBCG je procesuirati one za koje vjeruju da su krivotvorili slučaj. “Autor ove krivične optužnice, Milo Đukanović, svakako je prvi koji će nakon saslušanja istražnog povjerenstva biti stavljen u zatvor”, navodi se u priopćenju te stranke.
Jasno je da ZBCG želju za odgovaranjem političkih protivnika pozicionira kao želju za pravdom i borbom za pravnu državu. No, njihovi protivnici uvjereni su da je riječ o osveti i želji da se jednom zauvijek dokrajči bivša najveća politička snaga države, Đukanovićeva Demokratska partija socijalista, i sam Đukanović, kao politička ličnost koja je Crnu Goru odvela do neovisnosti i članstva u NATO-u.
Što je sljedeće?
Kako god da se ocjenjuju aktualna zbivanja u Crnoj Gori, jedno je očito – ako presuda od 12. srpnja ostane na snazi, to će potpuno promijeniti unutrašnju političku ravnotežu zemlje i njen geopolitički kurs. Također, bitno će utjecati na pozicije ostalih aktera u regiji i vanjskopolitički vektor daljeg razvoja Crne Gore i cijelog Zapadnog Balkana.
Najviše do čega ove transformacije mogu dovesti je pretvaranje Podgorice u satelit Beograda (i u odnosu na Kosovo) i „trojanskog konja“ Moskve u NATO-u ili istupanje zemlje iz NATO-a. Europske integracije se mogu nastaviti – ali prema srpskom scenariju. Odnosno, bez usklađivanja s vanjskom politikom i sigurnosnom politikom EU-a, uključujući i pitanje sankcija Rusiji, bez izravne i otvorene potpore Ukrajini, te uz izgradnju odnosa s Rusijom (i Kinom).
Ruski propagandni mediji već šire narativ da bi oslobađajuća presuda u slučaju Državni udar “mogla dovesti do revizije prozapadne linije Crne Gore, koju je protivno volji crnogorskog naroda zauzelo bivše rukovodstvo države na čelu s bivšim predsjednikom, Milom Đukanovićem, 2016. godine.”
Zapad se trenutno suzdržava od dramatiziranja.
Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici novinarima je komentiralo da je riječ o presudi prvostupanjskog suda, te da postoji mogućnost žalbe.
Europa pokušava zadržati mir i općenito se distancirati od procesa.
Ipak, očito je da će implikacije sudske presude od 12. srpnja – ako ona ostane na snazi – izravno utjecati na zapadne interese i prisutnost u regiji.
Autoritet Zapada bit će narušen jer će se stvarni utjecaj Washingtona, Londona i Bruxellesa na procese u regiji drastično smanjiti. Istodobno će porasti utjecaj i prisutnost Moskve na cijelom Zapadnom Balkanu, a ojačat će svoje pozicije i sve proruske snage u regiji.
Zapravo, Kremlj je postao glavni trijumfator nakon presude od 12. srpnja, i ako se ne suoči s učinkovitom oporbom, moći će brzo nadograditi svoj uspjeh.
