Summit Ukrajina – Jugoistočna Europa održan je u formatu “Ukrajina+12” u Dubrovniku. Događaj je treći forum ovog tipa. Inauguracijski, prvi summit je održan u Ateni u kolovozu 2023, dok je drugi održan u Tirani 28. veljače 2024.
Dubrovački summit prvenstveno je imao za cilj iskazati podršku zajedništvu zemalja regije u njihovoj potpori Ukrajini. I upravo se to dogodilo, unatoč svim regionalnim razmiricama i poteškoćama.
Faktor grada
Dubrovnik se ozbiljno posvetio pripremama za Summit Ukrajina – Jugoistočna Europa. Grad se praktički pretvorio u tvrđavu čuvanu s kopna, s mora i iz zraka. Stanovnici i posjetitelji morali su se pomiriti s nizom privremenih ograničenja i zabrana koje važile tijekom cijelog događaja. Slične sigurnosne mjere bile su na snazi samo tijekom posjeta pape Ivana Pavla II i potpredsjednika SAD-a Dicka Cheneya 2003, odnosno 2006. godine. No, dolazak predsjednika države koja je u ratu bio je još veći izazov za hrvatske sigurnosne agencije.
Na kraju je sve prošlo u najboljem redu, bez zabilježenih incidenata. Također, dok je predsjednik Volodymyr Zelensky krenuo u kratku šetnju gradskim povijesnim centrom, čuo je salve pljesaka lokalnog stanovništva i turista, uz povike “Slava Ukrajini”, što je očito poslalo ukrajinskom čelniku pozitivne vibracije.
S obzirom na to da je ovo bio prvi posjet Zelesnkog Hrvatskoj, organizatori su vjerojatno željeli ukrajinskog predsjednika impresionirati Dubrovnikom i njegovom poviješću, posebice onom modernom. Stoga je u programu posjeta bio i posjet Spomen-dvorani u spomen na branitelje grada (Spomen soba dubrovačkih branitelja), dok je gradonačelnik Mato Franković Zelenskom je poklonio knjigu Olivera Peze “Zagonetka pobjede”.
Potporu Ukrajini Hrvatska je učvrstila na službenoj razini, potpisivanjem bilateralnog sporazuma o dugoročnoj suradnji i potpori. U preambuli stoji: “Hrvatska je u jedinstvenoj poziciji pomoći Ukrajini s vlastitim iskustvom vezanim uz rat, posebice u područjima protuminskog djelovanja, skrbi za veterane i procesuiranja teških (što implicira ratne) zločina. “…Hrvatska podržava Ukrajinu od početka ruske agresije 2014. i nastavit će to činiti sve dok Ukrajina ne pobijedi.”
Tijekom posjeta Zelenskog, dužnosnici hrvatske vlade očito su imali za cilj uvjeriti Kijev u kontinuiranu potporu Zagreba, unatoč kontroverznom, ponekad otvoreno antiukrajinskom stavu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića (koji čak nije ni pozvan na događaj).
Dubrovačka deklaracija
Dubrovačka deklaracija, koju su podržali svi sudionici, prvenstveno je imala za cilj ponoviti nepokolebljivu potporu Ukrajini i zajedništvo zemalja u regiji po tom pitanju.
Sudionici su
• osudili “neizazvani, neopravdani i nezakoniti agresorski rat Rusije protiv Ukrajine”, koji je “zločin protiv ukrajinskog naroda, grubo kršenje međunarodnog prava, uključujući Povelju UN-a, kao i veliku prijetnju miru, sigurnosti i stabilnost jugoistočne Europe, cijelog europskog kontinenta i svijeta općenito”.
• ukazali na to da podrška “neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine, unutar njezinih međunarodno priznatih granica, ostaje apsolutna”. “Potvrđujemo nepokolebljivu spremnost da nastavimo pružati sveobuhvatnu potporu Ukrajini i njezinom narodu koliko god dugo je potrebno”, navodi se u Deklaraciji.
• izrazili poštovanje i saosjećanje prema ukrajinskom narodu, “koji od 2014. hrabro, izdržljivo i junački odgovara na oružanu agresiju Rusije”.
• naglasili “nepokolebljivu predanost obnovi suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, uključujući Krim, daljnjim pružanjem sveobuhvatne pomoći Ukrajini u suprotstavljanju ruskoj agresiji”.
• ponovno potvrdili potporu ukrajinskoj formuli za mir, koju je predstavio predsjednik Volodymyr Zelensky.
• pozvali “cijelu međunarodnu zajednicu, koja ulaže napore za obnovu međunarodnog mira i sigurnosti na globalnoj razini, da ojača potporu Ukrajini u njezinoj tekućoj borbi za slobodu, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost”, a sve zemlje “da ne daju materijalne ili druge vidove potpore ruskom agresorskom ratu”. Naglašena je važnost “dosljednosti s odlukama i mjerama Zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije” (sankcije protiv Ruske Federacije).
• naglasili da su “povlačenje ruskih trupa i vojne opreme s cijelog teritorija Ukrajine, prekid neprijateljstava i obnova potpune kontrole Ukrajine nad njezinim državnim granicama, uvjeti za obnovu mira o kojima se ne može raspravljati”.
• osudili “svaki pokušaj Rusije da nasilno i nezakonito pripoji dijelove teritorija Ukrajine”. “Autonomna Republika Krim, grad Sevastopolj, regije Donjeck, Herson, Lugansk i Zaporizhzhia sastavni su dijelovi Ukrajine.”
• ponovno potvrdili potporu partnerima u jugoistočnoj Europi, Ukrajini, Moldaviji i Gruziji na putu prema članstvu u EU.
• pozdravili činjenicu da NATO nastavlja svoju potporu Ukrajini na njenom putu ka punoj euroatlantskoj integraciji.
• iskazali “čvrstu odlučnost da odgovorne za zločin agresije, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tijekom agresorskog rata Rusije protiv Ukrajine, pozovu na odgovornost”.
Deklaracija također spominje
• oslobađanje ratnih zarobljenika i povratak prisilno raseljenih Ukrajinaca, posebice djece;
• sigurnost hrane;
• razminiranje;
• energetska sigurnost Ukrajine;
• sigurno korištenje nuklearne energije; i
• spremnost za sudjelovanje u sadašnjoj i poslijeratnoj obnovi i oporavku Ukrajine.
“Ne može biti slobodne, mirne i prosperitetne Europe bez slobodne, mirne i prosperitetne Ukrajine. Predanost sudionika summita Ukrajina – Jugoistočna Europa u Dubrovniku ovom cilju ostaje nepokolebljiva”, istaknuli su sudionici.
Deklaraciju su kao primatelji potpisali premijer Andrej Plenković i predsjednik Volodymyr Zelensky, te predsjednica Kosova Vjosa Osmani, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar, premijer Albanije Edi Rama, predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto, premijer Bugarske Dimitar Glavchev, premijer Grčke Kyriakos Mitsotakis, premijer Sjeverne Makedonije Hristijan Mickoski, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova i europskih integracija Moldavije Mihai Popsoi, ministrica vanjskih poslova Rumunjske Luminica-Teodora Odobescu, ministar vanjskih poslova Turske Hakan Fidan, kao i potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica.
Vučićeva emisija
Ako je vjerovati predsjedniku Srbije, Aleksandru Vučiću, Dubrovačka deklaracija trebala je biti još više proukrajinska, s klauzulama o obveznom uvođenju sankcija Ruskoj Federaciji u vezi s njezinom agresijom na Ukrajinu (a ne o potrebi “usklađivanja” oko pitanja sankcija), te uz obvezu sudionika da Ukrajini pruže vojnu potporu. No, kako tvrdi srpski čelnik, upravo je on uspio ublažiti dokument.
Vučićevu izjavu nitko nije službeno opovrgnuo. No, s obzirom na to da je priča o “uređivanju Deklaracije uz suglasnost predsjednika Srbije” već bila izrečena na prethodnom samitu Ukrajina – Jugoistočna Europa u Tirani, čini se da je više riječ o PR triku ili (geo)političkoj igri srbijanskog predsjednika, nego o stvarnoj zakulisnoj borbi.
U biti, Vučić je gotovo postao jedna od središnjih figura dubrovačkog događanja. U početku je srbijanski čelnik ukrao pozornost odlučivši osobno doći na summit umjesto da pošalje svog ministra vanjskih poslova Marka Đurića, kako je isprva planirano. Potom je potakao glasine time što je, navodno, uspješno inzistirao na izmjenama završne Deklaracije…
Izlika njegove kontradiktorne hiperaktivnosti je jasna – za srbijanskog predsjednika sudjelovanje na trećem ukrajinsko orijentiranom summitu postalo je izazovan diplomatski zadatak.
Prvo, bilo je potrebno javno se izjasniti o podršci teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine jer, uz to što će ponoviti svoj stav, predsjednik Srbije će iskoristiti svaku priliku, pa će i u ovom kontekstu, podsjetiti na slučaj Kosovo (što i jeste učinio u Dubrovniku).
Drugo, trebalo je pokazati EU (i SAD-u) da Srbija podržava Ukrajinu, iako ne uvodi sankcije Rusiji. To je stoga što Beograd neće odustati od europskih integracija i suradnje sa Zapadom.
Treće, Vučić je morao kod svojih moskovskih “prijatelja” i radikala u vlastitoj zemlji stvoriti dojam da je pravi branitelj ruskih interesa i da pod izazovnim uvjetima i pod pritiskom čini sve što može (otuda priča s izmjenama Deklaracije, ponovno).
I četvrto, nastup srbijanskog predsjednika u Dubrovniku, gdje se 1. listopada obilježilo 23 godine od početka srpsko-crnogorskog napada, obećavao je svojevrsni skandal. Evo, Vučić je to odlučio izbjeći tako što se jednostavno suzdržao od šetnje Starim gradom, odustajući od “kave na Stradunu”…
Hrvatska oporba negodovala je zašto je Vučić, ratni saveznik Šešelja i Miloševića, uopće pozvan u Dubrovnik.
No, jasno je da je sudjelovanje srbijanskog čelnika, kao i svih drugih visokih dužnosnika jugoistočne Europe, bilo važno zbog cilja summita – osigurati široku potporu Ukrajini od strane zemalja diljem regije, na najvišoj razini.
Zaključci
Unatoč brojnim različitostima i izazovima, organizatori foruma ispunili su svoju glavnu zadaću. Ukrajina je uspjela dobiti jedinstvenu podršku zemalja u regiji, što je svakako važan čin međunarodne solidarnosti sa Kijevom.
Sam Zelenski objasnio je sudionicima summita zašto je podrška Ukrajini ključna za zemlje istočne Europe, misleći prvenstveno na balkanski region.
“Otpor Ukrajine ruskoj invaziji preduvjet je vaše stabilnosti. Ako bi Rusija osvojila našu zemlju i dovela u opasnost cijelu istočnu Europu, nema sumnje da bi sljedeća regija koju bi Moskva iskoristila za destabilizaciju Europe bile baltičke države ili Balkan”, naglasio je ukrajinski predsjednik.
