Kosovo, mlada i rastuća europska zemlja, i dalje pokušava balansirati između učvršćivanja svoje neovisnosti i udovoljavanja međunarodnim akterima koji pozivaju na suradnju sa Srbijom. Na tom području odvijaju se značajni procesi. Međutim, jedan od najhitnijih izazova s kojima se Kosovo trenutno suočava je nemogućnost formiranja funkcionalnog parlamenta. Neki su to čak nazvali „neproglašenim izvanrednim stanjem“. Pa zašto je novi parlament „nefunkcionalan“ i koje su posljedice ove tekuće parlamentarne blokade?
Zašto Parlament ne radi?
Skupština Republike Kosovo demokratski se bira svake 4 godine od strane naroda Kosova; ima 120 mjesta. Dana 15. veljače ove godine na Kosovu su održani posljednji parlamentarni izbori za Skupštinu. Najveća politička stranka na Kosovu, Lëvizja Vetëvendosje (LVV, engl. Pokret za samoopredjeljenje), osvojila je 48 mjesta. Ostvarili su najveći udio u usporedbi s drugim strankama, ali ne i većinu.
Kako to zahtijeva ustav, Vetëvendosje mora imenovati novog predsjednika Skupštine. Ovaj novi predsjednik mora biti imenovan u roku od 30 dana od provjere rezultata parlamentarnih izbora i imati stopu odobravanja od najmanje 61 glasa. Dakle, iako je većina dovoljna da LVV vodi Skupštinu, predsjednika Skupštine mora odobriti apsolutna većina svih članova Skupštine. LVV je nominirao Albuenu Haxhiu, sadašnju ministricu pravosuđa, za predsjednicu Skupštine. Proces glasanja završava neuspjehom još od inauguracijske sjednice 15. travnja, na kojoj je Haxhiu dobila 52 glasa „za“, 46 „protiv“ i 11 suzdržanih – čime nije postignuta potrebna većina. Ako glasanje ne uspije, mora se odgoditi za najmanje 48 sati prije nego što se može ponovno pokušati. Teoretski, Skupština se ponovno sastaje dok se ne donese zaključak i ne izabere predsjednika.
Međutim, glasovanje u Skupštini nije uspjelo i ponovno je pokrenuto više od 50 puta od 15. travnja. Albulena Haxhiu dosljedno dobiva samo 52–57 glasova – ne uspijevajući dosegnuti potrebnih 61. U nekom trenutku predloženo je tajno glasovanje. Sama Haxhiu izjavila je da će se, ako ne postigne apsolutnu većinu glasova putem tajnog glasovanja, dragovoljno povući. Glavne oporbene stranke (PDK, LDK, AAK) odbijaju podržati Haxhiu ili se pridružiti koaliciji s LVV-om i opiru se prijedlozima LVV-a poput tajnog glasovanja. Istodobno, nijedna oporbena stranka nije predložila alternativnog kandidata. Rezultat je bio potpuni zastoj.
Napetosti su počele još ranije, kada su oporbene stranke odbile potvrditi vlastite mandate – tradicionalno rutinsku formalnost. Njihovo navedeno opravdanje za to bilo je da je Albin Kurti, vršitelj dužnosti premijera, odlučio nastaviti obnašati dužnost premijera i istovremeno glasati u parlamentu zajedno sa svojim ministrima, što ne može učiniti prema zakonu koji je sam progurao. Kurti se branio rekavši da bi to ostavilo „vakuum moći“, ali je kasnije poslao ostavku kao vršitelj dužnosti premijera i službeno položio prisegu kao zastupnik. Politički analitičari istaknuli su da je to vjerojatno bio način oporbe da pošalje poruku da LVV nema dovoljno glasova ni za nešto tako osnovno kao što je potvrđivanje mandata zastupnika, a kamoli za formiranje vlade.
Dana 26. lipnja Ustavni sud naložio je okončanje zastoja u roku od 30 dana – dakle 26. srpnja. Na taj datum Skupština je održala jednu sjednicu u 14 sati i još jednu sjednicu u 22 sata. Obje su bile neuspješne, što znači da su se zastupnici 54 puta neslagali jedni s drugima.
Koje su posljedice?
Ustav Kosova navodi da predsjednik parlamenta mora biti izabran prije nego što parlament može obavljati bilo kakve druge poslove, uključujući formiranje nove vlade. Nakon neuspjeha koji se dogodio 26. srpnja, zastupnici se neće moći ponovno sastati i zabranjeno im je donošenje bilo kakvih odluka do 8. kolovoza, prema nalogu Ustavnog suda. Promatrači još uvijek čekaju detalje o tome što će Ustavni sud učiniti u vezi sa Skupštinom nakon 8. kolovoza.
Veleposlanici EU-a i drugi strani diplomati izrazili su razočaranje ovim dešavanjima. Kao mlada zemlja koja se pokušava etablirati kao stabilna, samodostatna i pouzdana u međunarodnoj zajednici, ova kriza ne odražava se dobro na Kosovo. Veleposlanstvo SAD-a na Kosovu već je izrazilo da ova blokada ugrožava integritet kosovskih institucija.
Dritëro Arifi, profesor političkih znanosti na UBT Collegeu u Prištini, čak je rekao da misli da je Kosovo u „neproglašenom izvanrednom stanju“. Neki bi mogli reći da je to pretjerivanje. Međutim, s obzirom na to da je Kosovo parlamentarna republika – sa Skupštinom (tj. Parlamentom) koja djeluje kao zakonodavno tijelo i premijerom kao šefom vlade – počinjete shvaćati da Arifi možda uopće ne pretjeruje. Parlament je taj koji nadgleda funkcioniranje drugih izvršnih agencija. Parlament je taj koji donosi zakone i ratificira međunarodne sporazume. Parlament je taj koji svijetu predstavlja sliku samoproglašenog Kosova. Ako Parlament ne može koordinirati i usuglasiti svoje djelovanje, kako se može očekivati da će svijetu predstaviti jedinstveni front i vladati lokalnim stanovništvom? Bez predsjednika Parlamenta, Kosovo ne može formirati vladu, donijeti proračun ili ratificirati reforme. Privremena vlada nema mandat za odobravanje važnih odluka. „Osim predsjednika, koji ima neku vrstu legitimnosti, iako vrlo okrnjenu, jer predsjednika bira Skupština… Dakle, apsurd sam po sebi. Jedina institucija u kojoj se daje odgovornost je Parlament, a mi nemamo Parlament“, navodi Arifi.
S obzirom na to da je ratifikacija međunarodnih sporazuma zadatak Skupštine, postoji zabrinutost u vezi s međunarodnim planovima financiranja za koje je nekada bilo sigurno da će biti usvojeni. Plan rasta EU za Zapadni Balkan (ukupno 880 milijuna eura) s početnim predfinanciranjem od 61 milijuna eura od Svjetske banke Kosovo ne može primiti dok ga Parlament ne ratificira. Ne samo to, već je ugroženo i više od 220 milijuna eura od Korporacije Millennium Challenge. Ovaj bi novac uvelike koristio Kosovu. Ne samo kada se gledaju razvojni projekti, već bi bio i od velike pomoći u stabilizaciji gospodarstva i smanjenju inflacije.
Zaključak
Na kraju krajeva, građani snose najveći teret posljedica nemogućnosti Skupštine da predstavi jedinstveni front. Kako je izrazila Vjosa Osmani, predsjednica Kosova, mnogi drugi procesi koji zahtijevaju odobrenje Skupštine nepotrebno se odgađaju, uključujući, ali ne ograničavajući se na pristupanje međunarodnim organizacijama i programima, međunarodne sporazume, kašnjenje u odobravanju zakonodavnih akata, štetu po povjerenje građana Kosova u njihovu vladu, kao i štetu po imidž Kosova u međunarodnoj zajednici.
Budućnost Kosova ovisi o sposobnosti izabranih čelnika da ispune svoje ustavne dužnosti. Bez funkcionalne Skupštine, upravljanje Kosovom riskira zastoj, a svaki dan koji prođe riskira pristup zemlje međunarodnoj pomoći i odobrenju. Samo s konstituiranom Skupštinom može se formirati nova vlada i nacija krenuti naprijed. Sve oči su sada uprte na 8. kolovoz kao potencijalnu prekretnicu u ovoj tekućoj krizi.
