Uvod
Od osnivanja globalne inicijative „Pojas i put“ 2013. godine, Narodna Republika Kina postupno je širila opseg svoje prisutnosti na Zapadnom Balkanu. Najpoznatiji primjeri kineske aktivnosti u regiji su veliki infrastrukturni projekti, ali kineska prisutnost nikada nije bila ograničena na tu sferu. Posljednji mjeseci pokazali su da utjecaj Pekinga na Zapadnom Balkanu teži daljnjem širenju, prvenstveno zahvaljujući razvoju strateškog partnerstva sa Srbijom i njegovom proširenju na vojnu sferu.
Infrastruktura
Tok kineskih ulaganja u infrastrukturu regije započeo je gotovo odmah nakon najave inicijative „Pojas i put“. Od 2014. godine investitori iz Kine (uglavnom putem državne Exim banke) financiraju projekte usmjerene na razvoj logistike regije, a kineski izvođači radova provode njihovu provedbu.
Pekinški interes za infrastrukturne projekte u regiji leži u samom razlogu postojanja inicijative „Pojas i put“ – obnovi starih i izgradnji novih trgovačkih ruta između Kine i Europe (Europske unije). Zemlje Zapadnog Balkana važna su karika na toj ruti.
Najznačajniji logistički projekti u regiji u koje je uključena Kina bili su brza željeznica Budimpešta-Beograd, autocesta Bar-Boljare (Crna Gora), autocesta Kičevo-Ohrid (Sjeverna Makedonija) i autocesta Banja Luka-Prijedor (Bosna i Hercegovina, Republika Srpska).
Budimpešta-Beograd
Vodeći projekt kineske inicijative „Pojas i put“ u regiji (prema samim kineskim dužnosnicima) je brza željeznička pruga između glavnih gradova Srbije i Mađarske. Projekt se financira zajmom Exim banke u iznosu od 1,78 milijardi dolara mađarskoj vladi, što pokriva 85% troškova željeznice. Mađarska će pokriti 15% troškova iz vlastitog proračuna. Treba napomenuti da mađarsko-kineski sporazumi nisu javni.
Srpski dio željeznice gradi konzorcij CRIC&CCCC (China Railway International Co. Ltd and China Communications Construction Company Ltd), dok mađarski dio gradi zajednička mađarsko-kineska tvrtka CHRN (China–Hungarian Railway Non-profit Limited Company).
Projekt je u provedbi od 2017., a službeno otvorenje planirano je za kraj 2025. ili početak 2026. godine.
Urušavanje nadstrešnice na željezničkom kolodvoru Novi Sad, čija se rekonstrukcija odvijala u sklopu izgradnje brze željeznice, što je rezultiralo smrću 16 ljudi i masovnim prosvjedima protiv vlade, dovelo je do političke krize u Srbiji, ali nije zaustavilo projekt.
Bar–Boljare
Važan projekt za Kinu trebala je postati autocesta Bar–Boljare, koja bi trebala povezati crnogorsko primorje sa sjevernim dijelom zemlje i Srbijom brzom autocestom.
Crnogorska vlada osigurala je kredit od 944 milijuna dolara od kineske Exim banke za izgradnju prve dionice rute (Smokovac–Mateševo), a izvođači radova bile su kineske tvrtke China Road and Bridge Corporation (CRBC) i China Communications Construction Company (CCCC).
Proces izgradnje, koji je započeo 2015. godine, obilježila su značajna prekoračenja proračuna, višestruka kašnjenja i nepovoljni uvjeti otplate duga, što je Crnu Goru prisililo da se za pomoć obrati EU i zapadnim bankama (Société Générale, Deutsche Bank, Merrill Lynch International, Goldman Sachs International). U to vrijeme vlada je uspjela smanjiti kamatne stope na svoj dug i izbjeći kinesku „dužničku zamku“.
Prva dionica autoceste dovršena je 2022. godine.
Nakon završetka dionice Smokovac–Mateševo, došlo je do primjetne promjene u pristupima, prvenstveno sa strane EU. U srpnju 2025. Crna Gora i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) potpisale su ugovor o zajmu od 200 milijuna eura za izgradnju druge dionice (Mateševo–Andrijevica). Istovremeno, crnogorska vlada osigurala je bespovratna sredstva od 150 milijuna eura od Europske komisije.
Osim financiranja, EBRD također nadgleda proces odabira izvođača radova, koji uključuje tvrtke iz Kine, kao i iz Turske, Azerbajdžana, Indije i Nizozemske. Konačno odobrenje izvođača radova daje Upravni odbor EBRD-a.
Dakle, kineske tvrtke mogu nastaviti sudjelovati u projektu, ali će se ukupni angažman Pekinga značajno smanjiti.
Kičevo–Ohrid
Primjer kineskog angažmana u Sjevernoj Makedoniji je izgradnja autoceste Kičevo–Ohrid, financirana zajmom kineske Exim banke. Izvođač radova je kineska tvrtka Sinohydro Corporation Limited, koja je svojedobno bila na „crnoj listi“ Grupe Svjetske banke i nekih drugih međunarodnih financijskih institucija zbog raznih prekršaja.
Izgradnja autoceste, ukupne duljine 57 kilometara, započela je 2014. godine, a trošak se povećao s početno planiranih 374 milijuna eura na 598 milijuna eura. Sa Sinohydrom je potpisano nekoliko aneksa ugovora kako bi se produžili rokovi izgradnje. No, od sredine srpnja 2025. službeno je otvoreno samo prvih 20 kilometara autoceste. Prema vladinim prognozama, završetak radova može se očekivati krajem 2026. ili početkom 2027. godine.
Banja Luka–Prijedor
U Republici Srpskoj, Kina provodi projekt autoceste Banja Luka–Prijedor. Vlasti RS-a su 2018. godine potpisale ugovor o koncesiji za izgradnju autoceste sa Shandong Hi-Speed International (SDHS).
Izgradnja se financira kreditom od gotovo 300 milijuna eura od kineske Exim banke.
Iako je završetak gradnje najavljen za proljeće 2026., postojeći tempo radova nije dovoljan za ispunjavanje početnih rokova.
Projekt je obilježen nedostatkom transparentnosti, jer vlasti RS-a nisu objavile punu verziju ugovora čak ni pod pritiskom javnosti.
Neravnomjeran kineski utjecaj: Albanija i Kosovo
Kineska ulaganja u regiji nisu ravnomjerno raspoređena. Stoga Albanija i Kosovo ostaju na „margini“ procesa kineske aktivnosti u regiji.
Ignoriranje Kosova
Glavni razlog gotovo potpunog nedostatka kineskog novca i utjecaja na Kosovu je nepriznavanje neovisnosti republike od strane Pekinga.
Sa svoje strane, kosovski dužnosnici kritički procjenjuju politiku Pekinga u regiji. Predsjednica zemlje – Vjosa Osmani, izjavila je u rujnu 2024.: „Vjerujemo da je (kineska inicijativa „Pojas i put“) zlonamjeran utjecaj. Vjerujemo da (ona) nije dovela druge zemlje u našoj regiji prema većem prosperitetu. Zapravo, uglavnom ih je dovela u nevolje. …Ne surađujemo s Kinom. Nismo dopustili Kini da koristi bilo koji od svojih instrumenata kako bi utjecala na donošenje politika ili čak na stvaranje mišljenja na Kosovu. Naravno, oni to pokušavaju. Zaista pokušavaju“, naglasila je Osmani u jednom od intervjua.
Neostvarene inicijative u Albaniji
U doba albanskog socijalizma postojali su posebni, bliski odnosi između Tirane i Pekinga. No, sadašnje albanske vlasti žele ostaviti to razdoblje iza sebe.
Godine 2023. premijer zemlje, Edi Rama, tijekom NATO summita u Vilniusu izjavio je: „S Kinom, … imamo prijateljske odnose, ali to nije zemlja u kojoj smo imali mnogo kineskih ulaganja i ne pozdravljamo baš toplo kineska ulaganja.“ „Ne želimo se vratiti starom braku“, dodao je.
Drugi faktor koji utječe na odnose Tirane s Pekingom jest principijelno odbijanje Kine da prizna Kosovo.
U Albaniji je bilo nekoliko planiranih, ali nikada realiziranih infrastrukturnih projekata:
• Autocesta Arbri, koja je trebala postati važna logistička veza između Albanije i Sjeverne Makedonije. Izvođač radova trebao je biti kineski CSCEC (China State Construction Engineering Corporation). Kineska Exim banka planirala je osigurati zajam od 298 milijuna eura, ali CSCEC se povukao iz projekta. Natječaj je dobila albanska Gjoka Konstruksion.
• Koncesija za Međunarodnu zračnu luku Tirana, koja je u listopadu 2016. dodijeljena tvrtki Everbright (China Everbright Limited). Koncesija, koja je trebala trajati do 2027., završila je nakon četiri godine: Everbright se upleo u skandal nakon velike oružane pljačke u zračnoj luci. Albanska vlada optužila je Everbright da nije ispunio sigurnosne obveze. Dana 24. prosinca 2020. kineska tvrtka objavila je prodaju 100% koncesijskih dionica lokalnoj tvrtki.
Geopolitičko prijateljstvo Pekinga i Beograda
Politički interesi i geopolitički svjetonazori odlučujući su ne samo u odnosima Tirane i Pekinga, već i Beograda i Pekinga, ali u potonjem slučaju s obrnutim ishodom. Međusobno razumijevanje Srbije i Kine temelji se na tradicionalnom antizapadnjaštvu oba društva, težnji za multipolarnim svijetom i obrani njihovog teritorijalnog integriteta suprotno stavu većine zapadnih zemalja. Srbija računa na podršku Kine u međunarodnim organizacijama kako bi se suprotstavila priznavanju Kosova, baš kao što Beograd podržava politiku „Jedne Kine“ i ne priznaje neovisnost Tajvana.
Zajednički stavovi činili su temelj stabilnog povjerenja između dviju zemalja, koje se nakon raspada Državne zajednice Srbija i Crna Gora materijaliziralo u brojne sporazume.
Prvo veće jačanje bilateralnih odnosa bilo je strateško partnerstvo pokrenuto između Pekinga i Beograda 2009. godine. Kasnije je dopunjeno Zajedničkom izjavom o produbljivanju strateškog partnerstva, koju su stranke potpisale 2013. godine.
Sporazumi iz 2009. i 2013. godine precizirani su tijekom posjeta glavnog tajnika Komunističke partije Kine (KPK), Xi Jinpinga, glavnom gradu Srbije 2016. godine. Sveobuhvatno strateško partnerstvo imalo je za cilj jačanje suradnje u industriji, financijama, infrastrukturi, trgovini, energetici, telekomunikacijama, znanosti, tehnologiji, lokalnim poslovima, kulturi i turizmu.
Prva provedba Sveobuhvatnog strateškog partnerstva u području sigurnosti dogodila se sljedeće godine, kada su stranke potpisale Memorandum o razumijevanju o jačanju razvoja „Digitalnog puta svile“. Projekt „Pametni grad“ implementirao je infrastrukturu video nadzora temeljenu na kineskim tehnologijama umjetne inteligencije za prepoznavanje lica.
Nakon uvođenja kineskih tehnologija, uslijedile su zajedničke policijske aktivnosti. Godine 2019. srpske i kineske policijske jedinice organizirale su zajedničke ophodnje, a ubrzo nakon toga održane su prve protuterorističke vježbe u Smederevu u Srbiji.
Najznačajnije produbljivanje suradnje u području sigurnosti i obrane bila je trgovina oružjem. Beograd je 2020. godine od Pekinga kupio šest jurišnih dronova CH-92A, a dvije godine kasnije – sustav protuzračne obrane FK-3. Time je Srbija postala prvi korisnik ovih kineskih borbenih dronova i raketa u Europi.
Kasnije je nabavljen novi kineski dron CH-95, ali to nije službeno objavljeno, a broj kupljenih bespilotnih letjelica nije objavljen.
Bilateralna suradnja dosegla je novu razinu nakon potpisivanja Sporazuma o slobodnoj trgovini, koji je stupio na snagu u srpnju 2024. Između ostalog, ovaj sporazum uključuje i međusobno ukidanje uvoznih carina na oružje: Srbija se obvezala ukinuti carine na kinesko oružje tijekom 10-15 godina, dok Kina nastoji postići ukidanje u roku od pet godina.
Rast suradnje u svim područjima, posebno u vojsci, kao i sklonost multipolarnoj vanjskoj politici, predvidljivo su doveli do jačanja veza između Pekinga i Beograda „na terenu“.
Od 19. do 28. srpnja 2025. u pokrajini Hebei na sjeveru Kine, pripadnici 72. specijalne brigade srpske vojske i jedne od specijalnih brigada Narodnooslobodilačke vojske Kine proveli su zajedničke vježbe „Branitelji mira 2025“. To su bile prve zajedničke vojne vježbe dviju zemalja.
„Glavni fokus bio je na taktici korištenja dronova u zadaćama specijalnih snaga, a obuka je uključivala bojevo gađanje, taktičku i alpsku obuku“, napomenulo je srpsko Ministarstvo obrane.
Osim praktičnih koristi za srpsku vojsku, koja je mogla poboljšati svoje vještine korištenja kineskih dronova, vježbe su imale geopolitičku i političku dimenziju, postajući za Srbiju instrument afirmacije njezine multivektorske politike, čak i u tako osjetljivim pitanjima kao što je vojna suradnja.
Meka moć u Crnoj Gori
Razvoj inicijative „Pojas i put“ i suradnja u obrambenom i sigurnosnom sektoru ne iscrpljuje kinesku aktivnost na Zapadnom Balkanu. Kako bi unaprijedio svoje interese, Peking aktivno primjenjuje „meku moć“ u obliku kulturne suradnje i obrazovnih inicijativa.
Kulturni projekti se uglavnom provode pod pokroviteljstvom Konfucijevih instituta – sustava obrazovnih i istraživačkih institucija koje populariziraju kineski jezik, povijest i tradiciju. Inicijativa je pokrenuta 2004. godine, a sponzorira je Hanban, koji je izravno podređen Ministarstvu obrazovanja NR Kine.
Nekoliko Konfucijevih instituta djeluje u svim zemljama regije osim na Kosovu.
Crna Gora je regionalni lider u obrazovnoj suradnji s NR Kinom. Osim aktivnog rada Konfucijevog instituta, ova zemlja je poznata i po bliskim vezama s kineskim sveučilištima. Tako su sva tri sveučilišta u zemlji uspostavila odgovarajuća partnerstva. Štoviše, Podgorica i Peking surađuju na najvišoj razini: 31. siječnja 2024. ministri obrazovanja Crne Gore – Anđela Jakšić i Kine – Huai Jinpeng potpisali su Program suradnje u obrazovanju za 2024.–2027., kao i Sporazum o međusobnom priznavanju visokoškolskih kvalifikacija.
U srpnju 2025. potpisan je Memorandum o razumijevanju između Državnog sveučilišta Crne Gore i Računalnog centra provincije Shandong (Nacionalni superračunalni centar u Jinanu). „Ovim memorandumom otvaramo vrata strateškoj suradnji u područjima koja oblikuju budućnost digitalne sigurnosti i tehnologija – od kriptografskih protokola i umjetne inteligencije do blockchaina i zajedničkih istraživačkih platformi. Naš je cilj razmjena znanja, razvoj inovativnih rješenja i izgradnja snažnih veza između akademskih zajednica Crne Gore i Kine“, rekao je rektor Sveučilišta Crne Gore Vladimir Božović.
Međutim, Nacionalni superračunalni centar u Jinanu pod američkim je sankcijama od 2021. godine, kada ga je američko Ministarstvo trgovine dodalo na popis sankcija zbog sudjelovanja u vojnim istraživanjima, modernizaciji vojnih sposobnosti NR Kine i razvoju oružja, uključujući hipersonične projektile i oružje za masovno uništenje.
Do 2025. godine obrazovna suradnja između Crne Gore i NR Kine nije privlačila pojačanu pozornost niti značajne kritičke primjedbe zapadnih saveznika Podgorice. Međutim, s početkom institucionalne interakcije sa sankcioniranim kineskim centrom, priroda ove suradnje počela je izazivati pitanja, jer je jasno da takvi kontakti doprinose napetostima u odnosima Podgorice s Bruxellesom i Washingtonom.
Zaključci
- Kineski opseg djelovanja na Zapadnom Balkanu obuhvaća gospodarstvo – prvenstveno provedbu infrastrukturnih projekata, sigurnosni i vojni smjer, kulturno-obrazovne i znanstvene kontakte.
- Kineski utjecaj nedavno se proširio produbljivanjem sigurnosne i isključivo vojne suradnje sa Srbijom, te obrazovne i znanstveno-tehničke suradnje s Crnom Gorom. Ovo širenje događa se unatoč obvezama tih zemalja prema Europskoj uniji, kao kandidata za pristupanje, i, zasebno, Crne Gore, kao članice NATO-a.
- Infrastrukturne projekte u koje je uključena Kina često prate problemi transparentnosti, prekoračenja proračuna i kašnjenja u provedbi, što stvara rizike od korupcije, ne osigurava odgovarajuću kvalitetu izvedbe (nadstrešnica na kolodvoru Novi Sad) i može doprinijeti povećanju ovisnosti zemalja regije o Kini (kao što se zamalo dogodilo s Crnom Gorom).
- Kineska meka moć, odnosno obrazovni i znanstveni programi, mogu imati geopolitičke posljedice i stvoriti sigurnosne prijetnje kada je u pitanju suradnja sa sankcioniranim organizacijama (memorandum Sveučilišta Crne Gore).
- Odnosi između Kine i zemalja Zapadnog Balkana su neujednačeni. Srbija je ključni strateški partner, Crna Gora je obećavajući partner, dok Kosovo i Albanija ostaju ili potpuno neuključeni ili manje uključeni zbog političkih razloga (nepriznavanje Kosova od strane Kine, nespremnost Albanije da obnovi stare veze).
