Pitanje proširenja Europske unije sve se više zloupotrebljava, a to je potpuno suprotno osnovnim načelima za postajanje novim članom, odnosno Kopenhagenskim kriterijima.
Šutnja Bruxellesa i prihvaćanje blokada nadilaze ono što znače vladavina prava, borba protiv korupcije, demokracija i poštivanje ljudskih prava, a Makedonija je to osjetila najoštrije. Dvije susjedne države članice EU (Grčka i Bugarska), dva velika spora.
Najnoviji protokol, potpisan između Makedonije i Bugarske 17. srpnja 2022., predstavlja kriminalnu zlouporabu položaja države članice EU (Bugarske).
Ono što je trebalo značiti početak pristupnih pregovora Makedonije s EU, pretvorilo se u potpunu blokadu. Ovaj protokol, koji je potpisala vlada koalicije Socijaldemokrata, postao je teška izdaja temeljnih interesa makedonskog naroda.
Protokol, prema kojem se Makedonija obvezala u svoj Ustav upisati Bugare kao konstitutivni narod (uz Makedonce, Albance, Turke, Srbe, Vlahe, Bošnjake i Rome), jasno je pokazao da je tadašnje vodstvo Makedonije igralo na bugarske note, ne mareći za nacionalne interese makedonskog naroda. Sve to – u ime integracije Makedonije u EU. Isto je učinjeno i sa zahtjevom Grčke da se ime iz Republika Makedonija promijeni u Sjeverna Makedonija (Prespanski sporazum, 17. lipnja 2018.).
Zatim je cijelo sadašnje vodstvo EU došlo u Skoplje i uvjerilo makedonske građane da će nakon toga Makedonija ući u NATO i EU. I… pridružili smo se NATO-u, ali za EU su na putu stajali uvjeti Bugarske, koji nemaju nikakve veze s ispunjavanjem kriterija, već su povezani s bugarskim povijesnim frustracijama u vezi s poviješću Makedonije. Za službenu politiku Bugarske problem ostaje postojanje makedonskog naroda, makedonskog identiteta i makedonskog jezika.
Bugarska ne odustaje od revizije povijesti u Makedoniji prema „zajedničkoj povijesti koja povezuje dvije države i njihove narode“, što u prijevodu znači bugarizaciju svega što je makedonsko. Za njih zajednička povijest znači jedan narod – bugarski narod.
Za tu takozvanu zajedničku povijest formirana je zajednička stručna komisija koja se sastaje osam do deset puta godišnje, što je apsurdno, jer takve komisije rade desetljećima… A Sofiji se žuri, pa komisija postaje jedan od njihovih glavnih argumenata za dezintegraciju Makedonije i za navodno odvraćanje Makedonije od eurointegracija.
Što je potpuna laž i predstavlja pokušaj Sofije u Bruxellesu da Skoplje predstavi kao nesuradničku stranu u ovom procesu. A nova desničarska vlada VMRO-DPMNE u Makedoniji uporno ponavlja da su im procesi europskih integracija prioritet, ali ne pod tim uvjetima. I za njih je prihvatljivo uključivanje Bugara u Ustav, ali tek nakon što se riješe manjinska pitanja za Makedonce u Bugarskoj i ako se dobije jamstvo da će to biti posljednji veto.
Kao uvjet za početak pregovora, Makedonija je dužna uključiti bugarski narod u svoj Ustav. To zahtijeva Bugarska, država koja desetljećima ne priznaje postojanje makedonske manjine u Bugarskoj, država koja ne dopušta podučavanje makedonskog jezika, koja zabranjuje registraciju bilo koje makedonske organizacije ili stranke u Bugarskoj. Tamo se ne poštuju individualna i kolektivna ljudska prava, poput zajedničkog etničkog makedonskog identiteta, jezika i povijesti.
Svi ovi slučajevi predstavnika makedonske manjine u Bugarskoj izneseni su pred Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu i do danas je dobiveno 14 slučajeva. Bugarska nije provela nijednu presudu tog suda. Iako je bila dužna to učiniti. Ali čak ni to nije dovoljno da Bruxelles odustane od takvih uvjeta i započne normalne pregovore o pridruživanju.
U Makedoniji se već počela raspravljati o ideji podnošenja formalnog pravnog zahtjeva za isključenje Bugarske iz Vijeća Europe. Pokreće se i pitanje nepoštivanja Europske konvencije o ljudskim pravima od strane Bugarske, zbog nepriznavanja odluka Europskog suda za ljudska prava. Takav zahtjev za isključenje otvorio bi nove stranice u cijelom procesu u kojem Makedonija sada stoji i pred Vijećem Europe i pred Europskom unijom. Ovo je još jedan argument da Bugarska zapravo ucjenjuje Makedoniju, a da joj cilje nije ispunjenje uvjeta za pristup. Prava integracija znači više od eura ili Schengena. Ta integracija znači nepokolebljivu obranu vrijednosti koje ujedinjuju Europu. A u ovom slučaju nemamo ni to od Bruxellesa, a još manje od Sofije.
Bugarska podsjeća Makedoniju na njezinu obvezu da se ne miješa u unutarnje stvari Bugarske u vezi s otvorenim pitanjima Makedonaca, ali lako pribjegava diktatu da moramo promijeniti naš Ustav za Bugare u Makedoniji, kojih nakon posljednjeg popisa stanovništva ima manje od 3500.
Bugarski političari često vole reći da u Makedoniji postoji govor mržnje prema Bugarima, dok oni sami ne priznaju da postojimo kao narod, jezik, povijest… Ovo za njih nije govor mržnje, ali pretpostavljaju da se radi o Makedoncima koji neprimjereno reagiraju na njihove prezrene povijesne tvrdnje.
Može se zaključiti da nitko nije trebao ovako pregovarati, bez obzira na političku konstelaciju kod kuće ili pred briselskom administracijom. Makedonija bi jednostavno trebala povući ovaj protokol, a EU bi to trebala razumjeti i prihvatiti, nakon čega bi se trebao promijeniti okvir za pregovore s EU.
U svoj toj političkoj krizi na bugarskoj političkoj sceni, nažalost, makedonsko pitanje je jedino za koje nema protivljenja, nema otpora, nema alternativnog stava…
A šutnja EU o ovom pitanju mogla bi ugroziti samu EU!
Aleksandar Damovski, editor-in-chief of the portal MKD.mk
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
