Potkopavanje euroatlantskih procesa u regiji ne odvija se uz pomoć „meke sile“, već uglavnom oružanom silom.
Uoči parlamentarnih izbora, moldavske vlasti uhitile su više od 70 osoba za koje se sumnja da ih je Rusija angažirala za organiziranje masovnih nereda tijekom izbornog procesa. Uhićeni su državljani Moldavije koji su od srpnja do rujna u Srbiji obučavani za rukovanje oružjem i sukobe s policijom, a plan obuke koordiniran je iz Ruske Federacije.
Istraživačka mreža BIRN iznosi detalje da su obuku u paravojnom kampu u Srbiji, u blizini Loznice, provodili instruktori iz Rusije i Bjelorusije, te da je obuku prošlo više od 150 ljudi.
Ovo nije prvi put da se Srbija spominje kao mjesto s kojeg Rusija i njezine tajne službe djeluju kako bi utjecale na sigurnosnu i političku situaciju u Moldaviji. Vrlo slična situacija dogodila se prošle godine tijekom predsjedničkih izbora, kada su moldavske vlasti uhitile osam osoba osumnjičenih da su obučavane u Srbiji i BiH za izazivanje masovnih nereda, a instruktori su bili povezani s ruskom plaćeničkom skupinom Wagner. I tada se vodila napeta izborna utrka između proruskog predsjedničkog kandidata Aleksandra Stojanogla i proEU kandidatkinje Maie Sandu, koja je pobijedila.
Srbija i personalizirani režim predsjednika Aleksandra Vučića u Zapadnim, posebno EU krugovima, smatraju se faktorom stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Međutim, činjenice govore sasvim suprotno. Moskva i Beograd sustavno potkopavaju političku i sigurnosnu stabilnost u najmanje pet država jugoistočne Europe.
BIH i Kosovo
Iako Aleksandar Vučić ponavlja da Beograd podržava Daytonski sporazum i integritet Bosne i Hercegovine, Vijeće za nacionalnu sigurnost Srbije, čiji je predsjednik Srbije član, nedavno je donijelo odluku da ne prizna presudu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika zbog protudržavne djelatnosti.
Službeno poricanje presude predsjedniku Republike Srpske jedan je od najočitijih primjera podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i podržavanja Dodikovog separatizma od strane službenog Beograda.
Milorad Dodik je najodaniji političar Moskvi na Zapadnom Balkanu. Srbija slijedi Rusiju i zauzima ambivalentan stav prema BiH. Moskva deklarativno podržava Daytonski mirovni sporazum, u kojem je i sama sudionik, a istovremeno potkopava taj proces podržavajući Dodikove separatističke težnje.
Krajem rujna 2023. na sjeveru Kosova, u selu Banjska, naoružana skupina iz Srbije izazvala je oružani sukob. Skupina je bila uniformirana i dobro naoružana vojnom opremom koju posjeduju sigurnosne snage susjedne Srbije. U sukobima su ubijeni kosovski policajac i još tri osobe sa srpske strane.
Naoružana skupina Srba, predvođena kontroverznim poduzetnikom i političarem Milanom Radoičićem, namjeravala je blokirati ceste i izazvati sukobe na sjeveru Kosova.
To je najozbiljniji organizirani oružani napad na Kosovu od dolaska međunarodnih mirovnih snaga 1999. godine. Ta teroristička akcija, kako ju je kvalificirao sud u Prištini, nije se mogla izvesti bez znanja sigurnosnih službi susjedne države Srbije.
Makedonija i Crna Gora
Novinari istraživači su sredinom 2017. objavili materijal o utjecaju Rusije na Sjevernu Makedoniju (tada još pod nazivom Makedonija), koji prema njihovoj tvrdnji „vodi preko Beograda“. Objavljeni dokumenti makedonskih tajnih službi tvrdili su da ruski obavještajci u Makedoniji rade pod kontrolom ruskog špijunskog centra u Beogradu.
Navodi se i da je postojao višedesetljetni napor ruskih špijuna i diplomata da širenjem propagande i svojim utjecajem u Makedoniji pokušaju spriječiti ulazak te države u NATO i distancirati je od Zapada.
Makedonija je ušla u NATO, a bivši premijer Nikola Gruevski, inače blizak ruskim interesima u regiji, nakon što je osuđen za korupciju, pobjegao je u Mađarsku, gdje je dobio politički azil.
Najsličniji modelu ruskog djelovanja u Moldaviji bio je pokušaj državnog udara u Crnoj Gori, na dan parlamentarnih izbora u listopadu 2016. U to vrijeme, skupina srpskih, crnogorskih i ruskih državljana planirala je, kako je navedeno u prvostupanjskoj presudi Višeg suda u Podgorici, „nasilno rušenje vlasti u Crnoj Gori, kako bi spriječili njezin ulazak u NATO“.
U prvom stupnju, 13 osoba osuđeno je na gotovo 70 godina zatvora za pokušaj terorizma, među njima i čelnici oporbenog prosrpskog i proruskog Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, kao i bivši general žandarmerije Bratislav Dikić iz susjedne Srbije.
Podrivanje euroatlantskih procesa
Među osuđenima, najviša kazna izrečena je ruskim državljanima Eduardu Šišmakovu i Vladimiru Popovu, koji nisu bili dostupni pravosuđu Crne Gore. Identificirani su kao časnici ruske Glavne obavještajne uprave (GRU) i osuđeni su za kaznena djela stvaranje zločinačke organizacije i pokušaj terorizma.
Crna Gora je, također, postala članica NATO-a, ali nakon političkog „puča crkvenim procesijama“, koji je organiziran uz podršku susjedne Srbije i Srpske pravoslavne crkve, kao i Rusije i Ruske pravoslavne crkve, svi osuđeni u slučaju „državnog udara“ u Crnoj Gori pušteni su na slobodu.
Od dolaska Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića na vlast u Srbiji, ideja „srpskog sveta“ širi se diljem Zapadnog Balkana – u BiH, u Republici Srpskoj i u Crnoj Gori.
Koncept „srpskog sveta“ nastao je po uzoru na „ruski svijet“, a riječ je o ekspanzionističkoj ideji podrške sunarodnjacima, koju je Putin iskoristio kako bi u veljači 2022. vojno napao Ukrajinu.
Istovremeno, dok Srbija i Rusija u posljednjem desetljeću aktivno destabiliziraju euroatlantske težnje susjeda i država regije i pokušavaju oživjeti velikosrpsku ideju, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda, nudi Beograd kao mjesto dijaloga za sve sukobe diljem svijeta.
Takve cinične ponude Srbije moguće su samo u okolnostima zatvaranja očiju pred autoritarizmom Aleksandra Vučića i Zapadnog toleriranja duboke ruske prisutnosti u Srbiji.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
