Zapadni Balkan, i šira regija jugoistočne Europe u cjelini, prolaze kroz najintenzivniju fazu ponovnog naoružavanja od kraja jugoslavenskih ratova. Najveće zemlje u regiji provode najskuplju vojnu modernizaciju od 1990-ih, zamjenjujući „socijalističko“ nasljeđe modernim zapadnim i istočnim sustavima. Ovaj proces, koji stručnjaci opisuju kao „kvazi-utrku u naoružanju“, ušao je u fazu sistemskih reformi u razdoblju 2025. – 2026., uključujući nabavu opreme velikih razmjera i povratak obvezne vojne službe.
Srbija: Regionalni lider
Srbija zadržava status regionalnog lidera u pogledu obrambenih izdataka. Do kraja 2025. vojni proračun zemlje dosegao je približno 2,2 milijarde eura (oko 2,5% BDP-a). Glavna područja rashoda su nabava nove vojne opreme iz zapadnih i istočnih izvora, te razvoj domaće obrambene industrije.
Beograd je potpisao ugovor o isporuci 12 francuskih borbenih zrakoplova Rafale. Istodobno, zemlja je rasporedila kineske sustave protuzračne obrane FK-3 i moderne kineske jurišne bespilotne letjelice CH-95.
Osim toga, Srbija provodi projekt proizvodnje 5.000 domaćeg lutajućeg streljiva „Komarac“. Vojska je već preuzela FPV dronove serije „Komarac“.
Od 2026. godine uvest će se obvezna vojna služba od 75 dana (60 dana obuke + 15 dana manevara) za muškarce do 27 godina.
Hrvatska: Razvoj unutar NATO-a i šire
U Hrvatskoj je 1. siječnja 2026. ponovno uvedeno novačenje za osnovnu vojnu obuku. Obuka će trajati 60 dana i predviđa novačenje za 4.000 ljudi godišnje.
U 2025. godini, vojni proračun Hrvatske također se značajno povećao – na preko 1,5 milijardi eura – postavši najveći u posljednjih nekoliko desetljeća. Zemlja je prvi put službeno premašila cilj NATO-a, zabilježivši obrambene izdatke od 2,1% BDP-a. U usporedbi s 2024. godinom, proračun je porastao za 17,3%. Ovaj proračunski skok dio je šire strategije prema kojoj Hrvatska planira dosegnuti 2,5% BDP-a do 2027. i 3% do 2030. godine.
Značajan dio tih sredstava (oko 640 milijuna eura) usmjeren je u program opreme i modernizacije.
U prosincu 2025. Hrvatska je potpisala ugovor vrijedan 1,48 milijardi eura za kupnju 44 tenka Leopard 2A8. Prema ovom sporazumu, Zagreb će Ukrajini prenijeti 30 tenkova M-84 i 30 pješačkih borbenih vozila M-80.
Zemlja je nabavila 12 borbenih zrakoplova Rafale, 89 američkih pješačkih borbenih vozila Bradley i nabavlja 8 HIMARS sustava (ugovor vrijedan 390 milijuna dolara).
Uz nabavu teške opreme, Hrvatska aktivno razvija svoj domaći klaster bespilotnih tehnologija. Do kraja 2025. zemlja je efektivno osigurala status jednog od europskih lidera u proizvodnji malih borbenih dronova. Razvoj ovog sektora temelji se na načelu potpune tehnološke neovisnosti od Kine i na velikoj državnoj narudžbi. Hrvatski vojno-industrijski kompleks već je dosegao značajne razine proizvodnje, koje se planiraju povećavati geometrijskom progresijom. Do kraja 2025. godine zemlja proizvodi otprilike 200.000–280.000 dronova godišnje. Prema riječima hrvatskog ministra obrane Ivana Anušića, zemlja je spremna brzo povećati proizvodnju na 500.000 jedinica, a dugoročno – na nekoliko milijuna FPV dronova godišnje, ovisno o potrebama NATO saveznika.
Glavni tehnološki pokretač je tvrtka Orqa (sa sjedištem u Osijeku). Postala je jedinstven primjer potpune vertikalne integracije. Orqa samostalno proizvodi gotovo sve kritične komponente, što njezine proizvode čini otpornima na lance opskrbe iz NR Kine i usklađenima s NATO sigurnosnim standardima (NDAA-compliant).
Razvoj proizvodnje izravno je povezan s novom doktrinom zaštite kritične infrastrukture: Hrvatska je postala jedna od prvih zemalja NATO-a koja je naručila razvoj i proizvodnju vlastitih protuzračnih dronova za presretanje neprijateljskih bespilotnih letjelica. U prosincu 2025. potpisan je ugovor vrijedan 125 milijuna eura s hrvatskim elektrotehničkim divom Končarom o stvaranju višeslojnog sustava obrane od dronova. Ovaj sustav kombinira radare, 30-milimetarske protuzračne topove i rojeve dronova presretača.
Hrvatska aktivno koristi financiranje putem europskih programa (kao što je „ReArm Europe“) kako bi se transformirala u regionalno „središte dronova“. To zemlji omogućuje ne samo jačanje vlastite vojske već i da postane ključni dobavljač za cijeli Savez, nudeći jeftina, masovno proizvedena i sigurna (bez kineskih komponenti) rješenja za moderno ratovanje.
Albanija: NATO baza i domaća industrija
Albanski obrambeni proračun u 2025. iznosio je otprilike 524 milijuna eura (2% BDP-a). Glavni fokus bio je na modernizaciji zračne baze Kuçova, koja se pretvorila u strateško NATO središte. Međutim, pravi proboj bio je sporazum s Elbit Systemsom.
Ugovor s izraelskom tvrtkom Elbit Systems potpisan je u rujnu 2025. Sporazum predviđa ne samo isporuku haubica ATMOS, minobacača SPEAR i dronova Magni-X/Thor, već i izgradnju tvornice od 5.000 četvornih metara na sjeveru zemlje (preko državne tvrtke KAYO) za montažu dronova i streljiva do 2027.
Kosovo: Ambicije sigurnosnih snaga
Unatoč međunarodnom pritisku, Priština nastavlja provoditi 10-godišnji plan transformacije Sigurnosnih snaga Kosova (KSF) u redovnu vojsku. U 2025. godini, proračun KSF dosegao je 208 milijuna eura (oko 2% BDP-a).
Kosovo raspolaže dronovima Bayraktar TB2 i čeka isporuku 246 raketa Javelin iz Sjedinjenih Država.
U siječnju 2026. Kosovo je provelo ispitivanja domaće proizvedene streljive rakete Skifteri K1. Proizvođač tvrdi da ima domet do 1124 km i bojevu glavu od 42 kg.
Za obrambeni sektor Kosova, 2025. godina postala je prekretnica zbog početka izgradnje prve državne tvornice streljiva u povijesti republike. Projekt se provodi uz podršku Zapadnih partnera (uključujući Tursku i tvrtke iz Sjedinjenih Država), a ima za cilj potpunu opskrbu Sigurnosnih snaga Kosova NATO standardnim streljivom kalibra 5,56 mm, kao i projektilima kalibra 7,62 mm i 9 mm.
Tvornica se nalazi u industrijskoj zoni u blizini Mitrovice. Uz streljivo za lako oružje, proizvodna linija je dizajnirana s mogućnošću brze modernizacije za proizvodnju minobacačkih projektila kalibra 82 mm i 120 mm. Ovaj pogon dio je šire strategije „otpornosti na granate“ usmjerene na smanjenje kritične ovisnosti Kosova o uvozu.
Formiranje novih vojnih saveza
Militarizaciju regije prati kristalizacija dviju suprotstavljenih osi utjecaja koje nadilaze klasične NATO strukture.
„Jadranska os“: Hrvatska — Albanija — Kosovo
U Tirani su 18. ožujka 2025., tri zemlje potpisale Deklaraciju o vojnoj suradnji. Cilj ovog saveza je:
• uskladiti obrambene strategije i zajedničko ulaganje u vojnu industriju;
• razmjenjivati obavještajne podatke radi suprotstavljanja hibridnim prijetnjama;
• olakšati punu integraciju Kosova u NATO obrambene strukture.
Srbija je ovaj pakt doživljela kao izravnu prijetnju i pokušaj „blokiranja“ Beograda.
„Dunavska os“: Srbija — Mađarska
Srbija je, sa svoje strane, produbila vojnu suradnju s Mađarskom. U Beogradu je 1. travnja 2025. potpisan sporazum o strateškom partnerstvu, koji uključuje 79 zajedničkih vojnih aktivnosti za 2025. godinu. To je rekordan broj aktivnosti, koji obuhvaća zajedničke vježbe i vojno-tehničku suradnju. Aleksandar Vučić opisao je suradnju s Budimpeštom kao „korak prema de facto vojnom savezu“, stvarajući jedinstveni presedan suradnje između zemlje NATO-a (Mađarske) i Srbije koja je izvan alijanse.
Vojne vježbe u neočekivanim kombinacijama
U 2025. godini vojni manevri postali su platforma za regionalne zemlje za vježbanje najnovijih taktika.
U srpnju 2025., srpske specijalne jedinice provele su vježbe „Mirotvorac 2025.“ u Kini, tijekom kojih se vježbala upotreba bespilotnih sustava u specijalnim operacijama, posebno u urbanim okruženjima. To pokazuje da Beograd ne samo da kupuje opremu, već i usvaja kinesku doktrinu ratovanja koja je usredotočena na dronove
U jesen 2025., mađarske snage, zajedno sa saveznicima NATO-a, uključujući Hrvatsku, provele su najveću vojnu vježbu u modernoj mađarskoj povijesti – „Adaptivne husare 2025.“ Tijekom vježbi, mađarske trupe vježbale su prelazak rijeke Tise preko posebno izgrađenog privremenog mosta. Jedinstveni element vježbe „Adaptivnih husara 2025.“ bila je vježba protudronskih koridora – sustavno raspoređivanje elektroničkog ratovanja radi zaštite logistike.
Sigurnosne snage Kosova, u okviru velikih vježbi „Defender 25“, vježbale su obranu granica na planinskom terenu uz podršku NATO-ovih sredstava za zračno izviđanje, što je trebalo poboljšati operativnu interoperabilnost KSF-a sa zapadnim vojnim savezom.
Nova sigurnosna logika i faktor „velikog rata“
Analiza militarizacije Zapadnog Balkana / Jugoistočne Europe dovodi do zaključka da je došlo do radikalne promjene u sigurnosnoj paradigmi regije. Slijede glavni čimbenici koji oblikuju taj proces:
Pouke rusko-ukrajinskog rata
Ključna lekcija rusko-ukrajinskog rata za regiju bila je spoznaja da kompaktne profesionalne vojske nisu sposobne održavati dugotrajne borbene operacije visokog intenziteta. Upravo zato su Srbija i Hrvatska poduzele politički težak korak vraćanja obvezne vojne obveze, smatrajući da je potrebno osigurati mobilizacijsku rezervu i stvoriti uvjete za povećanje oružanih snaga u slučaju sigurnosne prijetnje.
Tehnološka autonomija i „Rat dronovima“
Regija aktivno uvodi bespilotne tehnologije. Srpski „Komarac“ i kosovski „Skifteri“ pokazuju da čak i male države pokušavaju nabaviti vlastita sredstva za daljinski udar. To stvara ambijent „međusobnog odvraćanja“.
Vojni mikroblokovi
Formiranje malih regionalnih vojnih saveza pokazuje da zemlje Zapadnog Balkana / Jugoistočne Europe traže nove formate za jačanje svoje sigurnosti, prilagođavajući se trenutnoj geopolitičkoj situaciji. Dok se „velike sile“ i najjači vojni savezi usredotočuju na druga pitanja i druge regije, Zapadni Balkan/Jugoistočna Europa pokušava samostalno raditi na jačanju svojih oružanih snaga, vojne industrije i regionalne obrambene suradnje.
Kosovo: Od objekta do subjekta sigurnosti
Jačanje Sigurnosnih snaga Kosova (KSF) ukazuje na prijelaz Prištine s modela „pasivnog potrošača sigurnosnih usluga“ na model „neovisne obrane“. Kosovski čelnici postavili su kurs razvoja vlastite vojske, vlastite vojne industrije i vlastitog sustava vojnih saveza, a sudeći prema rezultatima posljednjih parlamentarnih izbora, taj će se kurs održati u bliskoj budućnosti.
Preživljavanje u novom svijetu
Zaključno, militarizacija Zapadnog Balkana/Jugoistočne Europe pokušaj je regionalnih država da se prilagode svijetu u kojem je međunarodno pravo ustupilo mjesto „zakonu sile“. Očito je da rast količine oružja povećava sveukupne rizike, „puneći bačvu barutom“. Istovremeno, postoji stav prema kojem se u regiji stvara novi sustav odvraćanja, pod kojim cijena bilo kakve agresije postaje neprihvatljivo visoka.
Analitička grupa CWBS-a
