Spor između Budimpešte i Zagreba oko mogućnosti transporta ruske nafte naftovodom JANAF Adriatic daleko je kompleksiniji od komercijalnih odnosa. Geopolitika, globalna energetska politika, europska vanjska i sigurnosna politika, unutarnja politička borba u Mađarskoj – sve to je ne samo pozadina, već i bit spora između dva susjeda i dva dugogodišnja partnera u naftnom poslu.
Čežnja za Rijekom i „ratne spekulacije“
Izuzeća za Mađarsku i Slovačku u vezi s uvozom ruske nafte uvedena su kao dio šestog paketa sankcija EU-a 2022. godine. Glavni razlog bila je njihova kritična ovisnost o opskrbi naftovodom Družba (koji prolazi kroz teritorij Ukrajine) i nedostatak brze alternative. Pretpostavljalo se da će nakon nekog vremena naftne industrije tih zemalja moći restrukturirati svoje logističke lance i tehnološke procese, nakon čega će put do uvođenja sankcija biti otvoren.
Međutim, stigla je 2026. godina, a Mađari i Slovaci ne planiraju odustati od ruske nafte. Prema objavljenim podacima, ukupne godišnje potrebe Mađarske za naftom iznose 5,75 milijuna tona, od čega 87% dolazi iz Rusije, dok Slovačka uvozi ukupno 4,66 milijuna tona, od čega 86% iz Ruske Federacije.
Budimpešta i Bratislava od danas ne razmišljaju o diverzifikaciji izvora uvoza nafte, već o osiguravanju stabilne opskrbe ruskom naftom te se bore protiv onih koji ih u tome sprječavaju.
Kijev je postao središte pozornosti Mađara i Slovaka, koje Ukrajinu optužuju za zlonamjerno zaustavljanje naftovoda Družba, ne prihvaćajući objašnjenje da je sustav naftovoda oštećen ruskim granatiranjem. No, i drugi susjed, Hrvatska, na udaru je mađarskih kritika.
Prva eskalacija retorike između Budimpešte i Zagreba dogodila se još u svibnju 2022., kada su se tek pripremale sankcije protiv ruskih energetskih resursa. Mađarski premijer Viktor Orbán tada je izjavio da njegova zemlja ne može pristati na uvođenje embarga na rusku naftu jer su Mađari „lišeni“ morskih luka. „Oni koji imaju more i luke imaju priliku dovoziti naftu tankerima. Da nam nisu oduzeli more, i mi bismo imali luke“, naglasio je Orbán.
Svi su razumjeli da šef mađarske vlade aludira na Fiume – danas Rijeku, u Hrvatskoj – morsku luku Kraljevine Mađarske na Jadranu za vrijeme Austro-Ugarske. Budimpešta je bila prisiljena službeno se odreći svih prava na Rijeku nakon potpisivanja Trianonskog ugovora 1920. godine.
Na službenoj razini Hrvatska je oštro osudila izjavu mađarskog premijera, a mađarski političari nisu ponovno pokretali ovu temu, usredotočujući se na druge zahtjeve prema svojim susjedima.
U jesen prošle godine izbio je skandalozni spor oko tarifa za pumpanje nafte kroz hrvatski jadranski naftovod (JANAF).
U rujnu prošle godine mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó optužio je Hrvatsku za „ratne špekulacije“. „Hrvati profitiraju od ratne situacije. Hrvati nam sada naplaćuju i ratnu odštetu, jer su od početka rata Hrvati podigli cijenu tranzitnog transporta kroz naftovod pet puta iznad europskih referentnih vrijednosti. Dakle, Hrvati iskorištavaju situaciju kada je rat i činjenicu da Mađarskoj treba nafta koja dolazi Jadranskim naftovodom, te nam naplaćuju ratnu odštetu“, izjavio je.
Hrvatski premijer Andrej Plenković odmah je odbacio te optužbe. „Ogorčeno odbacujem lažne teze mađarskog ministra vanjskih poslova da Hrvatska profitira od rata“, rekao je tada Plenković. „Špekulantom se može nazvati onaj tko sada dobiva jeftiniju naftu i plin od Rusije“, naglasio je.
JANAF umjesto Družbe
Budimpešta do danas nije uklonila tvrdnje o carinama s dnevnog reda, ali agresivna retorika gotovo je nestala i općenito je ova tema, iako nije izgubila na važnosti, pala u drugi plan. Glavni zahtjev Mađarske u ovom trenutku je očuvanje pristupa ruskoj nafti, bez obzira na sve. U uvjetima gdje se to ne može osigurati korištenjem Družbe, Mađari pokušavaju koristiti hrvatski naftovod JANAF.
U Budimpešti su uvjereni: zajedno s Bratislavom imaju pravo primati naftu iz Rusije, a Zagreb mora ispuniti njihov zahtjev.
Sredinom veljače Mađarska i Slovačka obratile su se Hrvatskoj sa zahtjevom da se hitno omogući prijevoz ruske nafte putem JANAF-a, s tankera u hrvatskoj luci Omišalj na otoku Krku do rafinerija mađarske tvrtke MOL u Mađarskoj i Slovačkoj. U zajedničkom pismu hrvatskom ministru gospodarstva Anti Šušnjaru, mađarska i slovačka strana naglasile su da njihovo izuzeće od sankcija EU omogućuje uvoz ruske nafte morem u slučaju poremećaja u opskrbi naftovodima.
Ministar Šušnjar potvrdio je spremnost zemlje da pomogne Mađarskoj i Slovačkoj, ali se izjasnio protiv nastavka uvoza konkretno ruske nafte. „Spremni smo pomoći u rješavanju akutnih poremećaja u skladu sa zakonodavstvom EU i pravilima EU i OFAC-a (američkog Ureda za kontrolu strane imovine)“, naglasio je. Prema njegovim riječima, Hrvatska je djelovala odgovorno i transparentno sa stajališta regionalne energetske sigurnosti i to će učiniti i za Mađarsku, uz puno poštovanje prema svojim ukrajinskim saveznicima i svakodnevnoj patnji koju podnose. „Bačva kupljena u Rusiji nekim zemljama može se činiti jeftinijom, ali pomaže u financiranju rata i napada na ukrajinski narod“, primijetio je ministar, naglašavajući da je Jadranski naftovod sposoban osigurati opskrbu, te da više ne postoje tehnička opravdanja da bilo koja država članica Europske unije nastavi uvoziti rusku naftu.
Praktički istovremeno, bugarski Centar za proučavanje demokracije (CSD) objavio je izvješće u kojem je naveo da Mađarskoj nije potrebna ruska nafta jer ima pristup drugim izvorima. „Ne postoje tehnički ni ekonomski razlozi za nastavak izuzeća od sankcija za rusku naftu u srednjoj Europi. Mađarska trajna ovisnost politički je izbor koji slabi jedinstvo EU i potkopava povjerenje u režim sankcija. Postupno ukidanje ruske sirove nafte do kraja 2026. izvedivo je i nužno za dugoročnu energetsku sigurnost Europe“, naglasio je Martin Vladimirov, direktor programa za energiju i klimu CSD-a.
No, u Budimpešti argumenti hrvatskih vladinih dužnosnika i bugarskih stručnjaka nisu uzeti u obzir.
Mađarski ultimatum
MOL je 26. veljače izdao ultimatum JANAF-u, zahtijevajući da odmah pruži jamstva za tranzit ruske nafte i prijeteći da će se obratiti EU i podnijeti zahtjev za odštetu.
„MOL Grupa poziva JANAF da odmah pruži jamstva za tranzit nesankcioniranih pošiljki ruske sirove nafte koje stižu morem. Prema sankcijama EU i SAD-a, hrvatski operater naftovoda mora to učiniti. MOL očekuje izravan odgovor od hrvatske tvrtke najkasnije do 27. veljače 2026. U slučaju odbijanja, MOL se može obratiti Europskoj komisiji i podnijeti zahtjev za odštetu“, navodi se u izjavi mađarske tvrtke.
„Prema relevantnim sankcijama EU i SAD-a, JANAF nema drugog izbora nego propustiti pošiljke ruske sirove nafte koje stižu morem. Sukladno tome, MOL hitno traži da JANAF potvrdi da će prihvatiti morske pošiljke sirove nafte ruskog podrijetla, legalno uvezene u skladu sa sankcijama EU i SAD-a“, naglašava MOL.
Odbijanje pružanja potrebnih transportnih usluga, prema mišljenju mađarske tvrtke, može se protumačiti kao zlouporaba dominantnog položaja prema pravu EU o tržišnom natjecanju. Ako JANAF nastavi odbijati dati potvrdu, MOL je upozorio da „neće imati drugog izbora nego obratiti se nadležnim tijelima EU, uključujući Opću upravu za tržišno natjecanje Europske komisije“.
MOL također napominje da će JANAF snositi pravnu i financijsku odgovornost za sve financijske gubitke uzrokovane kašnjenjem u dobivanju potvrde o suglasnosti za transport ruske nafte. „MOL zadržava pravo podnijeti zahtjev JANAF-u za naknadu štete“, navodi se u izjavi.
U svom odgovoru na mađarski ultimatum, 27. veljače JANAF je izjavio da posluje u potpunosti u skladu s važećim režimima sankcija Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, te je napomenuo da je već prevezao značajne količine nafte za mađarski MOL koje nisu predmet ograničenja sankcija. „Što se tiče ultimatuma upućenih JANAF-u, smatramo važnim objaviti da se pregovori između partnera i saveznika vode dostojanstveno, s argumentima i na temelju činjenica“, navodi se u izjavi.
Hrvatska tvrtka dodala je da sigurnost opskrbe Mađarske i Slovačke nije ugrožena, budući da transportna ruta preko JANAF-a postoji, već se koristi i ima dovoljan kapacitet za pokrivanje njihovih potreba za naftom. Napominje se da su značajne količine nafte koje nisu predmet sankcijskih ograničenja već prevezene za mađarski MOL prošlog i ovog tjedna, te da će do početka travnja stići još sedam tankera „za istog korisnika“. „Odluke o nabavi i transportu u Mađarsku i Slovačku donosit će se na temelju zakonitosti i poštivanja sankcija, a ne pod pritiskom ili ultimatumima. Ako postoje zahtjevi vezani uz naftu ruskog podrijetla ili subjekata povezanih s Rusijom, oni se mogu razmatrati isključivo u strogim okvirima kriterija sankcija EU i OFAC-a, uz punu pravnu dubinsku analizu, jasnu odgovornost i maksimalnu transparentnost“, naglasili su iz JANAF-a.
Zaključno, hrvatska tvrtka dodala je da Hrvatska ne odbija opskrbu i ne politizira energetiku.
Putinova jeftina nafta
Ministar gospodarstva Ante Šušnjar, kao odgovor na mađarski ultimatum, zauzvrat je izjavio da je zemlja pouzdan partner, ali da se neće dopustiti da se na nju vrši pritisak. „Mi smo suverena država i nećemo popustiti ničijem pritisku, ali ćemo poštovati međunarodno pravo. Nećemo pristati ni na kakvu ucjenu“, naglasio je Šušnjar. „Nigdje u međunarodnom pravu ne piše da moramo išta učiniti s opskrbom ruskom naftom“, rekao je Šušnjar, podsjećajući na režime sankcija Sjedinjenih Država i Europske unije.
U EU se pak smatra da bi odluku o transportu nafte Zagreb trebao donijeti samostalno, ali uz dužno poštovanje sankcija. „Glavno načelo je da su države članice odgovorne za provedbu i primjenu sankcija“, rekla je glasnogovornica Europske komisije Anna-Kaisa Itkonen odgovarajući na novinarsko pitanje o tome može li Hrvatska opskrbljivati ruskom naftom Jadranskim naftovodom.
Međutim, vlasti Hrvatske naglašavaju da će odluke donositi isključivo u suradnji sa Sjedinjenim Državama i EU.
Premijer Andrej Plenković, komentirajući MOL-ov zahtjev JANAF-u u vezi s prijevozom ruske nafte, objasnio je da je JANAF već prevezao naftu za MOL iz nekoliko tankera s „neruskom naftom“ i proces „teče normalno“. No, krajem veljače „najavljen je jedan tanker s ruskom naftom i stoga u ovom trenutku naše službe, nadležna ministarstva i svi koji se bave režimima sankcija razgovaraju i sa službama Europske komisije i s američkom administracijom“, primijetio je Plenković 28. veljače. „Postoje dva režima sankcija – jedan europski i drugi američki – koja ćemo razmatrati kako bismo vidjeli spada li nafta koju bi MOL deklarirao za svoje potrebe pod ograničenja prema tim režimima sankcija“, rekao je šef hrvatske vlade, naglašavajući da će se tek nakon toga donijeti odluka. „U ovom trenutku procjenjujemo situaciju“, izjavio je.
Naglasio je da, osim jeftinije cijene, „ruska nafta u biti nije potrebna ni Slovačkoj ni Mađarskoj“. „To je njihov politički izbor – kupiti jeftiniju rusku naftu od Putina“, naglasio je Plenković.
Izjava premijera jasno pokazuje stav Hrvatske: razlog spora leži u političkoj nespremnosti Mađarske da se odrekne jeftinih ruskih sirovina, unatoč dostupnosti alternativa.
Orbánova predizborna igra
Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula smatra cijelu ovu priču o ruskoj nafti i JANAF-u Orbánovom predizbornom igrom.
Govoreći o mađarskom ultimatumu Hrvatskoj u vezi s opskrbom ruskom naftom putem JANAF-ovog naftovoda, nazvao ga je prije političkim, ili čak geopolitičkim, nego tehničkim problemom. Po njegovom mišljenju, Hrvatska ne bi trebala pristati na takav pritisak Budimpešte, jer bi to, prije svega, dovelo u pitanje njezinu vlastitu vanjskopolitičku orijentaciju.
Govoreći o mogućim posljedicama za Hrvatsku zbog mađarskog ultimatuma, posebno o mogućim negativnim posljedicama za vodeću hrvatsku naftnu kompaniju INA, u kojoj mađarski MOL ima 49%, Picula nije isključio takav razvoj događaja, ali je napomenuo: „Mislim da sada jednostavno moramo trpjeti ovu vrstu Orbánovog djelovanja do izbora, jer sve što sada radi jest politički opstanak.“
U međuvremenu, prema anketi Mediana provedenoj od 18. do 23. veljače u ime portala HVG, među svim građanima koji imaju pravo glasa, oporbena stranka Pétera Magyara „Tisza“ vodi s 11 posto prednosti u odnosu na Viktorov „Fidesz“. Među onima koji su se već definitivno odlučili o svojim izbornim preferencijama, prednost je još uvjerljivija – 20 posto.
Analitička grupa CWBS-a
