Spomenik Tarasu Ševčenku postao je simbol otpora ruskom utjecaju i propagandi u Srbiji
Ne bi se ni znalo da u Srbiji i Novom Sadu postoji spomenik ukrajinskom pjesniku, slikaru i borcu za slobodu Tarasu Ševčenku da nije nekoliko puta oskrnavljen.
Prvi put na samom početku totalne ruske invazije na Ukrajinu, kada je na Ševčenkovom postolju ispisano slovo „Z“, simbol ruske okupacije. Drugi put je oštećen na četvrtu godišnjicu agresije, poprsje mu je prekriveno crnom bojom, a ploča s prezimenom je otkinuta. U međuvremenu, cvijeće koje je tamo ostavila ukrajinska zajednica i antiratni aktivisti, za koje je spomenik Ševčenku u Novom Sadu stalno okupljalište, nekoliko je puta razbacano.
Čudo je da su 2019. godine lokalne vlasti u Novom Sadu, predvođene Srpskom naprednom strankom, dopustile postavljanje takvog spomenika. Sigurno su čuli za nogometaša Andrija Ševčenka, možda nešto u školi i za pjesnika Tarasa Ševčenka. A i zašto bi umjetnik iz 19. stoljeća bio problem za „Majku Rusiju“ ili iritirao glavno biračko tijelo Srpske napredne stranke – rusofile i putinofile?
Upravo ruska i ukrajinska spomen-obilježja simbolično prate promjene političke situacije u Srbiji. Pompezni spomenik ruskom caru Nikoli II Romanovu u Beogradu podignut je 2014. godine, u godini aneksije Krima i povećanog ruskog utjecaja u Srbiji. Taj je utjecaj u desetljeću porastao do te mjere da je ruski predsjednik Vladimir Putin popularniji u Srbiji od predsjednika Aleksandra Vučića.
Spomenik Ševčenku u Novom Sadu kasnio je s postavljanjem, a uslijedila su i negodovanja dežurnih putinofila iz Srpske radikalne stranke i Demokratske stranke Srbije. Bista je službeno otkrivena godinu dana prije sveopćeg napada na Ukrajinu.
Vladini predstavnici nisu pročitali glavni dio pjesnikove biografije. Ševčenko je rođen u carskoj Rusiji kao rob, koji je veći dio života proveo u kmetstvu, u carskim zatvorima i u egzilu. To je simbol prkosa, pobune i borbe protiv carizma, feudalnog ugnjetavanja i ruskog imperijalizma. Taras Grigorovič je utjelovljenje ukrajinske nacije, ali i borac za drugačiju slobodnu Rusiju i narode pod njezinom čizmom. U Sankt Peterburgu su ga od ruskog pukovnika i zemljoposjednika kupili njegovi kolege umjetnici i dodijelili mu status slobodnog čovjeka.
Ševčenko je svjedok istine da Rusija već dva stoljeća želi uništiti Ukrajinu. Povijesna činjenica u koju Zapad nije vjerovao do posljednjeg trenutka invazije na Ukrajinu. I još jedna činjenica – da se Rusija nikada nije odrekla svog imperijalizma. Nakon dva stoljeća, ponovno smo tu sa Ševčenkom, da nas podsjeti da je vječna borba protiv jednoumlja, podložnosti, socijalne nepravde i podjarmljivanja drugih naroda.
Spomenik Tarasu Ševčenku u Novom Sadu ima poseban arhitektonski feng shui. Ukrajinski kipar Volodimir Tsisaryk iz Lavova izradio ga je mladog. Nalazi se na zelenoj površini aleje takođe pjesnika Miroslava Antića. Blizu je Dunava i okrenut je prema sveučilišnom kampusu, gdje se već godinu i pol događa najbrutalnije policijsko nasilje nad studentima koji prosvjeduju. Ševčenko je svjedočio da je prošlog ljeta na studente i građane bačen zabranjeni otrovni gas suzavac.
Oskrnavljenje Ševčenkove biste i postolja ovaj put je popraćeno uvredljivim grafitima, malo dalje u centru Novog Sada. Veliki natpis „Litvinenko fašist“ odnosi se na ukrajinskog veleposlanika Oleksandra Litvinenka, koji je nedavno preuzeo dužnost u Republici Srbiji.
To je poruka putinofila, da Srbija ne smije biti prijatelj Ukrajine. U tom taboru očita je nervoza. Na prvi pogled, ako pratite medije, TV postaje s nacionalnom frekvencijom i tabloide, čini se da je Srbija potpuno na strani Rusije. Međutim, ako pogledate glasovanje u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i u drugim međunarodnim tijelima i mirovnim inicijativama, Srbija je uglavnom na strani Ukrajine, glasajući u korist njezinog teritorijalnog integriteta i osuđujući sukob. Možda ne toliko svojom slobodnom voljom, koliko u strahu od gubitka podrške Zapada.
Ono što Kremlj najviše boli je streljivo kojim Srbija opskrbljuje Ukrajinu preko trećih zemalja, vrijednosti više stotina milijuna eura.
Zbog izolacije Rusije, službena Srbija je silom okolnosti postala bliži prijatelj Ukrajine. Kijev je sada i kandidat za članstvo u Europskoj uniji i u budućnosti će s Beogradom dijeliti sve izazove tranzicije u kandidaturi, bez obzira na to što je Srbija trenutno pod autokratskim režimom.
Opozicijska i pobunjena Srbija dobila je i Tarasa Ševčenka za saveznika, a njegov spomenik definitivno je postao jedan od novijih simbola otpora u Novom Sadu. Otpor ruskom utjecaju i propagandi u Srbiji.
Orhan Çeku. Associate professor for the subject of National Security at the public Haxhi Zeka University in the Republic of Kosovo
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
