Eksploziv i naprave za aktivaciju eksploziva pronađeni su 5. travnja nedaleko od plinovoda Balkan Stream (nastavak Turskog toka na Balkanu). Komponente sumnjive eksplozivne naprave otkrivene su tijekom rutinske patrole u općini Kanjiža, u autonomnoj pokrajini Vojvodini, blizu granice s Mađarskom. Ravnatelj srbijanske Vojnobezbjednosne agencije (VBA), Đuro Jovanić, kasnije je izvijestio da su pronađeni „eksplozivi, posebno pakirani, hermetički zatvoreni, detonatorske kapisle, posebno pripremljene i pakirane za prijevoz, kao i detonirajući fitilj, te odgovarajući alati i oprema za pripremu tih eksploziva za izvođenje sabotaže“. Na tom području odmah je pokrenuta antiteroristička operacija u kojoj je sudjelovalo oko 140 pripadnika brigade za specijalne operacije i jedinica Vojne policije.
Međutim, u prvim satima nakon opasnog otkrića osumnjičenici za pripremu sabotaže nisu privedeni. Nisu pronađeni ni uvjerljivi dokazi koji bi ukazivali na konkretne organizatore ili počinitelje navodne sabotaže. To, međutim, nije spriječilo mađarske dužnosnike da odmah iznesu optužbe protiv Ukrajine.
Premijer Viktor Orbán i ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó, nakon izvanrednog sastanka Vijeća za obranu u Budimpešti 5. travnja, jasno su dali do znanja da sumnjaju da Kijev planira sabotažu. Orbán nije izravno izjavio da su Ukrajinci stajali iza incidenta s naftovodom, ali je nakon sastanka vijeća još jednom ponovio svoj uobičajeni niz optužbi protiv ukrajinske strane. Istovremeno, Szijjártó je bio izravniji, navodeći da se otkriće eksploziva na naftovodu u Srbiji uklapa u niz drugih akcija za koje Budimpešta krivi Kijev.
„Posljednjih dana i tjedana vidjeli smo svašta“, napisao je Szijjártó na Facebooku. „Ukrajinci su organizirali naftnu blokadu protiv nas. Zatim su nam pokušali nametnuti potpunu energetsku blokadu lansirajući desetke dronova na plinovod Turski tok dok je još bio na ruskom teritoriju. A sada imamo novi incident, gdje su srbijanske kolege pronašle eksploziv koji može dići plinovod u zrak.“
Ukrajinska strana odmah je odbacila sve optužbe. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine, Georhii Tyhii, izjavio je da Kijev nema apsolutno nikakve veze s incidentom u Srbiji. „Kategorički odbacujemo pokušaje lažnog povezivanja Ukrajine s incidentom s eksplozivom pronađenim u blizini plinovoda Turski tok u Srbiji. Ukrajina s tim nema nikakve veze“, napisao je na mreži X.
Srpski dužnosnici kasnije su također naglasili da nemaju dokaza koji upućuju na „ukrajinski trag“. Štoviše, ravnatelj VBA-e označio je dezinformacijom tvrdnju da će srbijanske snage za provođenje zakona optužiti Ukrajince za pripremu sabotaže. „Dezinformacija je da će Oružane snage Srbije i njihovi vojnici raditi za neku drugu ili treću stranu, pronaći ukrajinski eksploziv i za to optužiti Ukrajinu. To nije istina. Proizvođač eksploziva ne znači da je on počinitelj ili onaj koji ga je naručio“, naglasio je Đuro Jovanić. Prema informacijama VBA-e, eksploziv je američkog podrijetla, i, kako je primijetio čelnik ove strukture, to nije dovoljno za tvrdnje o umiješanosti Sjedinjenih Država u incident. „Oznake na eksplozivu ukazuju na to da je proizveden u Sjedinjenim Državama.“ „Hoće li netko reći da možda Sjedinjene Države u ovom trenutku dogovaraju nešto slično?“ upitao je retorički.
Prema verziji VBA, migranti bi mogli biti uključeni u pokušaj sabotaže. „Raspolagali smo podacima da će osoba iz grupe migranata, koja je vojno obučena, pokušati izvršiti diverziju na gasnoj infrastrukturi“, rekao je Đuro Jovanić. „Ta će osoba definitivno biti pritvorena. Jedino je pitanje hoće li istraga trajati tri dana ili dulje“, dodao je.
Unatoč izjavama srbijanskih dužnosnika, nastavili su se pojavljivati nagovještaji o „ukrajinskom tragu“. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov dao je 6. travnja izjave o mogućoj umiješanosti Ukrajinaca u sabotažu u Srbiji. Iako je priznao da trenutno nema dokaza o tome tko bi mogao stajati iza pokušaja napada na plinovod, nagovijestio je da bi Ukrajina mogla biti odgovorna. „Situacija je potencijalno vrlo opasna. Ovo je vitalna energetska arterija koja sada radi pod izvanrednim opterećenjem. A prije toga, kao što znamo, kijevski režim bio je izravno uključen u takve akte sabotaže protiv kritično važne energetske infrastrukture“, rekao je Peskov.
Izjava predstavnika Kremlja nikoga nije iznenadila, budući da Rusija vodi rat protiv Ukrajine i koristi svaku priliku za informacijske napade. Mađarske naznake o ukrajinskom tragu u navodno planiranoj sabotaži također su bile očekivane, budući da se očito uklapaju u okvir protuukrajinske kampanje koju službena Budimpešta intenzivno provodi posljednjih mjeseci. Stručnjaci već dugo tvrde da je Orbánov tim odlučio osigurati pobjedu mađarskog građanskog saveza Fidesz rasplamsavanjem protuukrajinske histerije i zastrašivanjem birača. U tu svrhu, prema medijskim izvješćima, mađarska vladajuća stranka navodno je čak angažirala stručnjake za političke tehnologije iz Rusije.
Nakon što je naftovod Družba oštećen ruskim granatiranjem i nakon što je obustavljen tranzit nafte u Mađarsku preko ukrajinskog teritorija, mađarske vlasti još su više intenzivirale protuukrajinski pravac svoje politike. Pritvaranje službenika za naplatu gotovine i oduzimanje dragocjenosti ukrajinske državne banke postalo je jedna od manifestacija radikalizirane mađarske politike. Još jedan znak rastuće napetosti u odnosima između Budimpešte i Kijeva bilo je raspoređivanje mađarske vojske za čuvanje energetske infrastrukture na mađarskom teritoriju usljed hipotetskih „činova sabotaže“ iz Ukrajine.
Važno je dodati da se i Srbija pridružila ovoj kampanji „spriječavanja napada na energetske objekte“, također angažirajući vojsku za čuvanje plinske infrastrukture. Nakon ove odluke srbijanskog vodstva, moglo bi se zaključiti da je Beograd odlučio igrati u istom timu s Budimpeštom i Moskvom, pomažući Orbánu u njegovim metodama vođenja izborne kampanje. Sukladno tome, kako su srpske vlasti navodno pokazale solidarnost s mađarskom vladajućom strankom i Kremljom, nakon otkrića eksploziva u blizini plinovoda, vodeći se tom logikom, trebalo je da odmah „otkriju“ „ukrajinski trag“. Tada bi se ova epizoda savršeno uklopila u antiukrajinski narativ mađarske izborne kampanje i šireg ruskog informacijskog rata protiv Ukrajine. No, čini se da je srbijanski vođa Aleksandar Vučić odlučio igrati vlastitu igru. Eksplozivi su pronađeni, sabotaža je spriječena, ali srpska vojska nije pronašla dokaze koji bi ukazivali na umiješanost Ukrajinaca u navodni pokušaj dizanja plinovoda u zrak. Štoviše, u ovoj fazi srbijanska Vojnobezbjednosna agencija učinkovito je opovrgnula ovu verziju.
Kasnije su i drugi dužnosnici – generalni direktor Srbijagasa Dušan Bajatović i predsjednik parlamentarnog Odbora za obranu i unutarnje poslove Milovan Drecun – ponovili verziju VBA o vjerojatnoj umiješanosti migranata u planirani napad.
Iako je Drecun naglasio da se događaji razmatraju u širem geopolitičkom kontekstu, posebno povezani sa sukobom između Ruske Federacije i Ukrajine, kao i sa značajno pogoršanim odnosima između Kijeva i Budimpešte, nijedan visoki srbijanski dužnosnik nije iznio konkretne optužbe protiv Ukrajinaca tijekom 24 sata nakon što je sabotaža spriječena. Iznimka nije bio ni srbijanski ministar obrane Bratislav Gašić; nije želio uopće komentirati geopolitički kontekst – izbore u Mađarskoj i odnose između Mađarske i Ukrajine – izjavivši u večernjim satima 6. travnja da se „srbijanska vojska ne miješa u unutarnje ili političke prilike u samoj Srbiji, a kamoli u politiku naših susjeda“.
Ako su opravdane sumnje stručnjaka, mađarske oporbe i ukrajinske strane da je navodnu sabotažu plinovoda u Srbiji organizirala Moskva, uz sudjelovanje Budimpešte kako bi pomogla Orbánu da samouvjereno pobijedi na izborima, onda se može reći da je Beograd zapravo prekinuo ovu rusko-mađarsku „specijalnu operaciju“. Unatoč bliskim vezama s Kremljom i zajedničkim interesima s Orbánovom vladom, Beograd je pokazao neočekivani pragmatizam.
Nespremnost srbijanskih dužnosnika da odmah i nedvosmisleno podrže rusko-mađarsku verziju „ukrajinskog traga“ može ukazivati na nespremnost Srbije da radikalno promijeni svoju vanjsku politiku. Beograd očito neće odustati od svoje zloglasne, ali ponekad korisne, viševektorske politike, također ne želi ulaziti u izravnu konfrontaciju s Ukrajinom, i Zapadom koji podržava Ukrajinu, te pokušava sačuvati vlastitu agendu u pitanjima regionalne politike i sigurnosti. Na kraju, i samog Vučića uskoro čeka teška izborna kampanja, a „nastup“ u tuđoj predizbornoj predstavi u „sporednoj ulozi“, bez ikakve očite koristi za vlastiti rejting, očito nije bio pravovremen.
Analitička grupa CWBS-a
