* U svom najosnovnijem smislu, točka bifurkacije označava kritični trenutak u razvoju sustava, kada mala promjena može dovesti do potpuno drugačijih ishoda. Pojam potječe iz teorije kaosa i nelinearne dinamike, ali se može primijeniti i na društvene procese.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je tijekom posjeta Crnoj Gori 14. listopada nazvala ambicioznim, ali ostvarivim ciljem plan Podgorice da iduće godine zatvori sva poglavlja u pregovorima s EU-om i postane 28. država članica EU-a do 2028. godine. Prema njezinim riječima, Crna Gora može postići postavljene ciljeve “ako ostane usredotočena na cilj i jedinstvena”.
Ali hoće li crnogorske vlasti uspjeti ispuniti ovaj putokaz čelnice Europske komisije?
Val uhićenja poznatih ličnosti u Crnoj Gori, koji se dogodio početkom listopada 2025., simptom je značajnog pogoršanja političke situacije u zemlji. Iza rešetaka se nije našao samo poznati poslovni čovjek Aleksandar Mijajlović, koji se povezuje s bivšom vladajućom, a sada oporbenom Demokratskom partijom socijalista (DPS), već i bivši visokopozicionirani dužnosnici, uključujući bivšeg ministra obrane i dužnosnika DPS-a Predraga Boškovića.
Ovaj slučaj dobiva poseban značaj u kontekstu geopolitičkog sukoba na Zapadnom Balkanu i može imati značajne posljedice ne samo za zemlju, već i za cijelu regiju.
Povijest (geo)političke konfrontacije
Žestoka konfrontacija prozapadnih političkih snaga i struktura, sve više orijentiranih prema Beogradu, a ponekad i izravno prema Moskvi, u Crnoj Gori traje od sredine 2010-ih, kada je zemlja, pod vodstvom Mila Đukanovića i DPS-a, zauzela jasan kurs prema euroatlantskim integracijama. Crna Gora uspješno se pridružila NATO-u u lipnju 2017., čemu su prethodili vrlo turbulentni događaji. Prije svega, pokušaj puča 2016. Prema istrazi i presudi prvostupanjskog suda, koja je poništena, zavjeru su navodno vodili ruski agenti, a u pokušaju nasilne promjene vlasti sudjelovali su srbijanski državljani (uključujući umirovljenog zapovjednika srbijanske žandarmerije) i prosrpsko-proruski političari iz Crne Gore. Cilj puča, kako je navedeno na sudu, bio je spriječiti ulazak zemlje u NATO. No, puč, kao i pokušaj zaustavljanja euroatlantske integracije Crne Gore, završio je neuspjehom.
Krajem 2010-ih politička konfrontacija u Crnoj Gori ušla je u novu fazu. U 2019. godini spor oko Srpske pravoslavne crkve (SPC) doveo je do nove eskalacije. Kao odgovor na usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je predviđao povratak u državno vlasništvo samostana i hramova koje je koristila SPC, u zemlji se razvio široki pokret otpora. Masovne prosvjedne akcije uz sudjelovanje vjernika – litije – uspjele su ujediniti široki društveni i politički front protiv vlade. Sukob je kulminirao porazom DPS-a na parlamentarnim izborima 30. kolovoza 2020. Uspjeh protivnika DPS-a učvršćen je na sljedećim parlamentarnim i predsjedničkim izborima, koji su se održali 2023. godine.
Odlazak s vlasti Demokratske partije socijalista, čiji je dugogodišnji vođa bio bivši predsjednik i premijer Milo Đukanović, mnogi u Crnoj Gori i inozemstvu, uključujući i Zapad, protumačili su kao pobjedu novih političara nad starom korumpiranom, autoritarnom vladom. No, istovremeno, ne može se zanemariti činjenica da su, umjesto DPS-a – prozapadne političke snage, koja je smatrana nedovoljno demokratskom i optužena za korupciju – na vlasti, uz nove, proeuropske političare, i politički akteri koji su dugo bili orijentirani prema Beogradu (i osobno prema srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću), a ponekad čak i prema Moskvi (i Vladimiru Putinu). Dovoljno je napomenuti da je trenutni predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, bivši čelnik proruskog Demokratskog fronta i optuženik u slučaju „državni udar“.
Iako, zahvaljujući koalicijskim sporazumima i pritisku Zapada, nije došlo do nagle promjene geopolitičkog kursa Crne Gore nakon 2020. godine, iako je očuvano članstvo u NATO-u i kurs prema europskim integracijama, neke promjene u vanjskoj politici i općem geopolitičkom narativu ipak su primjetne.
Upečatljiv primjer može biti slučaj „državnog udara“. Nakon promjene vlasti 2020. godine, presudu prvostupanjskog suda, kojom je donesena osuđujuća presuda, poništio je žalbeni sud 2021. godine. Kasnije je slučaj poslan na ponovno razmatranje. No, još uvijek nema konačne sudske odluke, taj proces nije završen, a optuženici u slučaju su de facto potpuno oslobođeni odgovornosti.
Na području vanjske politike odnosi sa susjednom Hrvatskom naglo su se pogoršali, prvenstveno zbog usvajanja Deklaracije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu. Glasovanje u Podgorici održano je nedugo nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Općoj skupštini UN-a, protiv čega je Beograd oštro prosvjedovao. Stoga svi u regiji razumiju da je ovaj korak vladajuće koalicije Crne Gore bio svojevrsni „korak srpske solidarnosti“. To razumiju i u Zagrebu. Posljedica ovog glasovanja bila je promjena narativa hrvatske vanjske politike prema Crnoj Gori. Iako je Podgorica formalno zadržala podršku Zagreba na putu prema EU, u praksi su Hrvati krajem prošle godine efektivno blokirali otvaranje sljedećeg klastera u pregovorima između Crne Gore i Europske unije, te su iznijeli cijeli popis uvjeta za njegovu deblokadu. S obzirom na to da se praktički sve točke na ovom popisu odnose na bilateralne probleme koji su nastali tijekom rata ili kao posljedica rata, tj. da nipošto nisu nove, očito je da je nova hrvatska politika prema Crnoj Gori povezana upravo s djelovanjem crnogorskih vlasti posljednjih godina. Odnosno, ne može se ne vidjeti veza između dolaska apologeta „srpskog sveta“ u vladajuću koaliciju u Podgorici i pogoršanja odnosa sa Zagrebom te, kao posljedica toga, usporavanja procesa europskih integracija, iako „na riječima“ cijela crnogorska vlada navodno podržava ulazak u EU.
Slučaj Mijajlović
Skandalozni događaji koji se danas odvijaju u crnogorskom političkom životu nastavak su promjena u političkom krajoliku koje su započele 2020. godine, a mogu utjecati i na procese europskih integracija u zemlji.
Početkom listopada 2025. u Crnoj Gori je uhićeno nekoliko poznatih i utjecajnih osoba. Riječ je o poduzetniku, prema medijskoj definiciji, „neformalnom suvlasniku“ „Bemaxa“ – najveće građevinske tvrtke u Crnoj Gori, Aleksandru Mijajloviću, nekoliko bivših i aktivnih visokih dužnosnika policije, sigurnosne službe, tužiteljstva te bivšem ministru obrane, sada dužnosniku oporbene Demokratske partije socijalista (DPS) Predragu Boškoviću.
Specijalno državno tužiteljstvo (SDT) Crne Gore sumnjiči ih za stvaranje kriminalne organizacije koja je djelovala od 2018. do 2024. godine, a na čijem je čelu navodno bio Mijajlović. Osumnjičenici se terete za zlouporabu položaja i odavanje tajnih informacija radi stjecanja nezakonite dobiti i moći, priopćilo je tužiteljstvo. „Svaki član imao je unaprijed određeni zadatak i ulogu“, postojala je „spremnost na upotrebu nasilja i zastrašivanja“. Također, kako se tvrdi u optužnici, postojao je „utjecaj kriminalne organizacije“ na vladu i medije. Podgoričke „Vijesti“ tvrde da je Mijajlović primao tajne podatke nadzora, sadržaj presretnutih razgovora, a navodno je imao i pristup obavještajnim podacima i evidencijama Agencije za nacionalnu sigurnost (ANB) Crne Gore. Istovremeno, tužiteljstvo tvrdi da je od 2018. do 2024. Mijajlović utjecao na uredničku politiku „Standarda“, „Pobjede“, „CDM-a“, „Portal Analitike“, „Antene M“, „Mportala“ i „Portal ETV“ (tj. medija koji zauzimaju jasan prozapadni stav i kritiziraju aktualnu crnogorsku vladu).
Zanimljivo je da se, u odvojenim prepiskama koje je tužiteljstvo objavilo, spominje i Mijajlovićeva komunikacija s bivšom novinarkom „Vijesti“ Oliverom Lakić, koju su kriminalne skupine 2018. godine ranile zbog njezina pisanja, a dobitnica je prestižne Međunarodne nagrade za hrabrost koju joj je uručio tadašnji američki državni tajnik Mike Pompeo. Iako se, kao bivša novinarka medija koji danas otvoreno podržava djelovanje tužiteljstva, ne uklapa u narativ navodne „medijske mreže“ kojom koordinira Mijajlović, i ona se našla na meti tužiteljskih struktura. Njihov istraživački portal Libertas Press posljednjih mjeseci objavljuje članke o obnovljenom slučaju „Državni udar“, što ni na koji način nije u skladu s interesima novih vlasti.
Prema optužnici, tajne informacije koje je Mijajlović dobivao od drugih optuženika korištene su za „stvaranje javnog mnijenja radi suzbijanja konkurencije, za osobnu i profesionalnu diskreditaciju ljudi, vjerskih i političkih organizacija te poslovnih struktura“. Konkretno, tužiteljstvo sumnja da je pomoćnik bivšeg načelnika policije, koji je također uključen u slučaj, Mijajloviću dao informacije o sudionicima i točnom broju prisutnih na procesijama koje je organizirala Srpska pravoslavna crkva krajem 2019. i tijekom cijele 2020. godine u vezi s donošenjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Među presretnutim razgovorima, koji su uključeni u materijale slučaja, nalazi se i razmjena poruka između Mijajlovića i Boškovića o zdravstvenom stanju sada preminulog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske, eparhije SPC, Amfilohija dok se liječio u medicinskom centru u Podgorici.
U odvojenom postupku, Mijajlović se sumnjiči za vođenje kriminalne organizacije koja je bila uključena u šverc cigareta iz Luke Bar od 2019. do 2021. godine.
Medijska i politička reakcija
Vijeće za samoregulaciju medija (MSS), tijelo koje kontrolira rad najvećeg broja crnogorskih medija, osudilo je opasne pokušaje kriminalizacije novinarskog rada.
Dušan Pajović, kolumnist „CDM-a“, tvrdi da je ideja takvog pristupa izjednačavanje svake oporbene ili kritičke riječi s kriminalnom aktivnošću.
Urednici portala „M portal“, „Standard“, „Pobjeda“, „CDM“, „Portal ETV“, „Analitika“ i „Antena M“ kategorički su odbacili optužbe tužiteljstva, nazivajući ih napadom na slobodu medija, te pozvali Johanna Sattlera, veleposlanika Europske unije u Crnoj Gori, da reagira na „grubu i neviđenu zlouporabu moći, koja pokušava ušutkati svaki kritički glas“.
Demokratska partija socijalista, komentirajući najnovije događaje, nazvala je Specijalno državno tužiteljstvo „bičem aktualne vlade za borbu protiv političkih neistomišljenika“. „Specijalno državno tužiteljstvo, na čelu s Vladimirom Novovićem, djeluje u skladu s popisom prioriteta koje mu je predstavila ova vlada, čiji rejting stalno pada, stoga jedini spas vidi u bestidnom omalovažavanju političkih protivnika“, — izjavljuje DPS. Prema ovoj stranci, „Crna Gora ulazi u fazu otvorene diktature“.
Predstavnici vlasti tvrde da je cilj djelovanja pravosudnih tijela borba protiv kriminala, u kojoj će država pobijediti.
Nakon pritvaranja nekoliko visokopozicioniranih dužnosnika, potpredsjednik Vlade za sigurnost, obranu, suzbijanje kriminala i unutarnju politiku, koordinator Ureda za operativnu koordinaciju tijela obavještajnog i sigurnosnog sektora, lider „Demokratske Crne Gore“ Aleksa Bečić čestitao je glavnom specijalnom tužitelju, ravnatelju Uprave policije i načelniku Sektora specijalne policije i njihovim timovima na povijesnim koracima u borbi „protiv svih oblika kriminala“. U objavi na mreži „X“ napisao je da se s jedne strane „vodi odlučna borba protiv kriminala, provjera i otvaranje mračnih tema prošlosti“, dok su s druge – „buka, galama, podlost, napadi i, u biti, strah i panika“. „Država se neće zaustaviti. Država će ići do kraja. Država će pobijediti“, – naglasio je Bečić.
Ali kakve će posljedice imati ova pobjeda?
Moguće posljedice
Prema vlastima, rezultat sadašnjih postupaka pravosudnih vlasti trebao bi biti demontiranje starih kriminalnih klanova, usko povezanih s DPS-om, koji su, unatoč tome što su bili u oporbi, i dalje imali značajan utjecaj na društveno-politički život zemlje. Uspješna borba protiv kriminala i korupcije – kako se očito pretpostavlja – trebala bi postati važan argument u pregovorima s EU.
Drugi rezultat – o kojem se javno ne raspravlja u vladinim uredima – bit će diskreditiranje i konačno demontiranje ostataka utjecaja Demokratske partije socijalista. To znači da u oporbi neće ostati moćan, snažan igrač, koji ima dovoljno snage i inspiracije da promijeni vlast. Zapravo, upravo to DPS ima na umu kada daje izjave o približavanju diktature.
Također, vlasti ne uzimaju u obzir posljedice u smislu ograničavanja slobode govora. Jednokratno diskreditiranje cijelog niza utjecajnih oporbenih publikacija i novinara izgleda kao ciljano stvaranje problema za djelovanje medija koji nisu pod kontrolom vlade upravo zbog njihovog položaja.
Ako je uspjeh u borbi protiv korupcije i kriminala plus na putu prema EU, onda će pritisak na novinare od strane vlasti i sužavanje demokracije u političkom životu donijeti Crnoj Gori velike probleme. Naravno, službena Podgorica će uvjeriti Bruxelles da se ovdje isključivo radi o progonu počinitelja kaznenih djela, bez ikakve političke komponente. Daljnji razvoj situacije pokazat će hoće li se ta očekivanja ostvariti, hoće li najnoviji događaji u crnogorskom političkom životu zaista doprinijeti europskim integracijama zemlje ili će je, naprotiv, usporiti.
Međutim, glavni rezultat sadašnjih postupaka crnogorskih vlasti bit će druge posljedice.
Kakav god bio ishod otvorenih slučajeva na kraju, jasno je da svjedočimo završnoj fazi političke tranzicije u Crnoj Gori, koja je započela 2020. Umjesto Demokratske partije socijalista Crne Gore — stranke s lošim ugledom i teretom prošlosti, ali i s dosljedno prozapadnom politikom — u Podgorici se ozbiljno i dugoročno konsolidira koalicija sastavljena od novih, umjereno prosrpskih i nominalno prozapadnih snaga, s jedne strane, te iskusnih i snažnih prosrpsko-proruskih političkih struktura, s druge strane. Hoće li Crna Gora, s takvom vladom, uspjeti ostvariti svoj cilj članstva u Europskoj uniji za tri godine i održati svoj euroatlantski kurs, posebno ako se tome protive Beograd i Moskva — zapravo je retoričko pitanje.
Analitička grupa CWBS-a
