Državni zavod za statistiku Crne Gore, Monstat, objavio je rezultate popisa stanovništva iz 2023. godine, godinu i pol dana nakon što je popis proveden. Dok su neki podaci bili objavljeni ranije, pitanja vezana uz nacionalni, etnički identitet, vjeru i jezik znatno su kasnila. Ovi rezultati otkrivaju značajan pad onih koji se izjašnjavaju kao Crnogorci, uz porast onih koji se izjašnjavaju kao Srbi. Mnogi ovaj trend pripisuju činjenici da Crnu Goru od 2020. godine vode parlamentarne većine uz podršku SPC i države Srbije.
U svom prethodnom komentaru za CWBS raspravljao sam o ulozi Srpske pravoslavne crkve u crnogorskoj politici. Rezultati popisa stanovništva pružaju dodatne dokaze kako je Crkva počela dominirati političkim i društvenim procesima u zemlji. Crnogorski identitet je pod opsadom srpskog nacionalizma, koji na Crnogorce gleda kao na subetnicitet unutar većeg srpskog etnosa. Ova ideologija, koju prihvaća aktualni režim u Beogradu i Srpska pravoslavna crkva, nastoji potkopati crnogorski identitet pod krinkom zaštite srpskog identiteta.
Crnogorski identitet je odavnina fluidan, te tema mnogih znanstvenih rasprava. Proces njegova formiranja i konsolidacije dobro je dokumentiran u popularnoj i akademskoj literaturi. Ono što se često zanemaruje jeste uloga srpske države i srpske crkve u njegovom oblikovanju. Na popisu iz 1948. Crnogorci su činili 90% stanovništva Crne Gore. Do 1981. taj je broj pao na oko 70%, dok su Srbi činili samo 3%. Srpski nacionalistički preporod kasnih 1980-ih dodatno je umanjio crnogorski identitet, pri čemu je broj Crnogoraca pao na 60%, a Srba porastao na 10%. Desetljeće pod Slobodanom Miloševićem dovelo je do pada crnogorskog identiteta na 42%, dok je broj Srba porastao na 32%.
Nakon što je Crna Gora ponovno stekla neovisnost 2006. godine, popis stanovništva 2011. pokazao je preokret ovog trenda. Procenat Crnogoraca je porastao na 45%, a Srba pao na 29%. Međutim, nakon političkih promjena 2020. godine, posljednji popis stanovništva pokazuje porast Srba za 4% na 33%, a Crnogoraca pad za 4% na 41%.
Ovaj trend nije ograničen samo na Crnu Goru. U cijeloj regiji broj ljudi koji se izjašnjavaju kao Crnogorci je u padu. U Srbiji je, primjerice, crnogorsko stanovništvo palo sa 140.000 u 1991. na manje od 20.000 u 2021. S obzirom na to da u svijetu ima samo oko 300.000 Crnogoraca, nije pretjerano reći da našoj maloj naciji prijeti izumiranje.
Glavni pokretač ovog trenda je etnocidna kampanja koju vodi srpski nacionalizam. Srpska crkva u Crnoj Gori promovira srpski identitet, jezik i nacionalnu mitologiju. Srpski kler često odbacuje Crnogorce kao “kopilad komunističke ideologije”.
Ove promjene nisu potaknute migracijom; one odražavaju promjenu u tome kako se isti ljudi identificiraju od popisa do popisa. Srpska crkva i srpska država imale su ključnu ulogu u oblikovanju rezultata posljednjeg popisa stanovništva, koje je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nedavno slavio u govoru srbijanskoj Sigurnosno-obavještajnoj agenciji (BIA).
Najveća frakcija vladajuće koalicije u Crnoj Gori nakon izbora 2020. godine, koalicija “Za budućnost Crne Gore”, svoju je kampanju imala u “Srpskoj kući” u Podgorici. Ovu zgradu, koja dominira horizontom grada, u potpunosti je financirala Vlada Srbije, a na ulazu u nju istaknuta je uspomena na predsjednika Vučića. Ministar Vlade Srbije Selaković, prisustvovao je i otvorio je 2019. Ovo je samo jedna od ilustracija aktivnog ulaganja Srbije u srpske organizacije u Crnoj Gori.
Paradoksalno, većina srpskih političara i lidera u Crnoj Gori nije iz Srbije. Oni su etnički Crnogorci koji tvrde da je Crna Gora srpska država, a ne poseban entitet.
Srpski nacionalizam uzeo je maha i u crnogorskim medijima. Tri od četiri najveće TV postaje s nacionalnim frekvencijama u vlasništvu su srpskih tvrtki, od kojih dvije kontroliraju pojedinci bliski Vučiću. Tijekom nedavnog posjeta Crnoj Gori, Vučić se osjećao kao kod kuće, vrijeđajući dužnosnike crnogorske vlade, novinare i civilno društvo dok su ga intervjuirali upravo ti mediji.
Od 2020. mnogo je energije utrošeno na sprječavanje proruskih srpskih nacionalističkih elemenata da steknu kontrolu nad sigurnosnim i obrambenim sektorom Crne Gore. Međutim, Srpska crkva i nacionalistički pokreti usmjerili su pažnju na crnogorske kulturne i prosvjetne institucije. Istaknuti proruski srpski nacionalist imenovan je rektorom jedinog državnog sveučilišta u zemlji, dok je druga desničarska aktivistica postala ministrica obrazovanja. Kroz visokocentralizirani obrazovni sustav ova je ministrica zamijenila brojne ravnatelje škola nacionalističkim lojalistima. Jedan od ishoda ove promjene bio je uznemirujući trend srednjoškolskih maturalnih proslava na kojima 18-godišnjaci mašu srpskim nacionalističkim obilježjima i pjevaju nacionalističke pjesme.
Srpske nacionalističke organizacije i kulturna događanja šire se Crnom Gorom od 2020., stvarajući novi kulturni krajolik kojim dominira srpski utjecaj. Crnogorski glumci i pjevači koji podržavaju ovu nacionalističku agendu pronašli su platforme za uspjeh, ne samo u Srbiji nego i u Moskvi. Srpske tvrtke također su se učvrstile u Crnoj Gori, ponajprije MTEL, telekomunikacijska tvrtka koja je postala glavni pružatelj mobilnih, internetskih i kabelskih usluga. MTEL koristi svoj marketinški proračun za politički utjecaj, dok se druge kulturne ikone poput teniske zvijezde Novaka Đokovića koriste za usmjeravanje crnogorskog javnog mnijenja u korist Srbije.
Srpska crkva i državni ciljevi u Crnoj Gori daleko su od ostvarenja. Na svom planu imaju nekoliko ciljeva za daljnju konsolidaciju svog utjecaja u Crnoj Gori. Predsjednik crnogorskog parlamenta zalaže se za izgradnju srpske kapele na Lovćenu, planini koja ima dubok značaj u crnogorskoj nacionalnoj mitologiji. Osim toga, postoji snažan pritisak na liberalizaciju zakona o državljanstvu kako bi se građanima Srbije omogućilo dobivanje crnogorskih putovnica. Ovaj bi potez mogao dramatično promijeniti politički krajolik Crne Gore, potencijalno dovodeći do ustavnih promjena koje bi zemlju bliže povezale sa Srbijom.
Ovi napori, u kombinaciji sa subverzijom Srbije na putu Crne Gore ka integraciji u EU, stvorili su savršenu oluju koja prijeti dugoročnoj neovisnosti Crne Gore. Ako se ti trendovi nastave, Crnogorci riskiraju da postanu manjina u vlastitoj zemlji, a njihov identitet apsorbiran u srpski nacionalistički program i iskorišten za interese režima u Beogradu. Ne bi to bilo prvi put – podsjetimo se samo sramotne uloge Crne Gore u ratovima devedesetih.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne smiju se podudarati sa stavom Centra
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politolog
