Nikada izbori dosadniji nisu bili, kažu ljudi o predsjedničkoj kampanji u Hrvatskoj koja je u tijeku. Naravno, nakon spektakla u Rumunjskoj, gdje je političar kojeg su svi sociolozi i politički stručnjaci vidjeli kao jasnog autsajdera neočekivano preuzeo vođstvo, iznenađenja se ne smiju isključiti. Međutim, zasad ništa ne ukazuje na to da bi Hrvatska mogla doživjeti rumunjski scenarij.
Izbori usred zimskih praznika
Prema istraživanjima javnog mnijenja, Zoran Milanović, aktualni šef države, mogao bi ponovno postati predsjednik Hrvatske. Njegov petogodišnji mandat istječe 18. veljače 2025. godine, a budući da ima pravo na reizbor, sada se natječe za još jedan mandat.
Očekuje se da će Milanović u drugom krugu izbora pobijediti protukandidata iz vladajuće stranke HDZ-a (Hrvatska demokratska zajednica), bivšeg ministra znanosti i obrazovanja Dragana Primorca.
Prema anketi HRatinga, provedenoj od 14. do 19. studenog, Zoran Milanović trebao bi voditi s 36,8 posto glasova.
Očekuje se da će Dragan Primorac dobiti 22 posto.
Zoran Milanović bi u potencijalnom drugom krugu mogao osvojiti 52 posto naspram 33 posto Primorca.
Prema drugoj anketi Crobarometra, za Milanovića bi glasalo 35 posto građana, a za Primorca 24,5 posto građana. Milanović bi u drugom krugu mogao dobiti 53,5 posto, a Primorac – nešto više od 30 posto.
Istraživanje Crobarometar proveo je Ipsos od 1. do 20. studenog.
Podsjetimo, prvi krug predsjedničkih izbora u Hrvatskoj održat će se 29. prosinca, između Božića i Nove godine. Ovo će biti osmi predsjednički izbori od osamostaljenja zemlje.
Da bi ostvario pobjedu, predsjednički kandidat mora dobiti većinu svih glasova. Ako se to ne dogodi u prvom krugu, dva kandidata koja su dobila najviše glasova proći će u drugi krug, koji će se održati 12. siječnja 2025. Prema sociolozima, sučeljavanje početkom 2025. bit će između Milanovića i Primorca.
Rumunjski scenario
Naravno, u svjetlu rumunjskog slučaja koji je zabilježio veliki neuspjeh svih socioloških proračuna, izgledi izbornih rezultata temeljeni na ispitivanjima javnog mnijenja doživljavaju se kao krajnje nepouzdana i zastarjela metoda. Ipak, ima razloga vjerovati da u Hrvatskoj ankete bolje odražavaju stvarna izborna raspoloženja nego što su to činile u Rumunjskoj.
Uz dužno poštovanje prema hrvatskim sociolozima, razlog nije toliko u višoj kvaliteti njihovih istraživanja. Prije svega, Zoran Milanović, koji se smatra najvećim populistom u zemlji, „hrvatskim Trumpom“, kojeg protivnici optužuju za proruske stavove, a koji je po političkim stavovima donekle sličan Călinu Georgescuu iz Rumunjske, nije pridošlica velike politike, poput Georgescua, več aktualni predsjednik. Sukladno tome, Milanovićeve početne okolnosti potpuno su drugačije. Među ostalim, Milanović kao šef države nije zahtijevao „gerilske“ samopromotivne kampanje na društvenim mrežama, kao što je to tražio Gheorghescu. Milanović je, sa svoje pozicije, u potpunosti iskoristio mogućnost da svoje stavove promovira u javnosti.
Ako se negdje na TikToku odvijaju projekti usmjereni na podršku politici aktualnog šefa države, oni će, naravno, pridonijeti njegovoj kampanji, ali teško da će imati presudan utjecaj na ishod predsjedničke utrke.
Problem broj 1: korupcija
Politolozi na različite načine tumače trenutni rejting predsjedničkih kandidata u Hrvatskoj, pa tako i zaostajanje HDZ-ovog kandidata za aktualnim predsjednikom iza kojeg stoji oporba. No, postoji zajednički nazivnik u različitim ocjenama društveno-političkog života u zemlji, a to je nezadovoljstvo javnosti djelovanjem vladajuće stranke.
Glavni razlog niskog rejtinga HDZ-a su korupcijske afere koje ovu političku snagu prate tijekom njezine vladavine. Nezadovoljstvo visinom plaća, mirovina, inflacija i rekordnost cijena, problemi zapošljavanja mladih, teškoće u dobivanju zdravstvenih usluga, nedostupni stanovi i drugi problemi s kojima se Hrvati svakodnevno susreću, a koje Milanović ističe u svojim izjavama, nadovezuju se na kronično ogorčenje zbog „korumpiranih dužnosnika na vlasti”.
Važno je napomenuti da bi bilo nepravedno tvrditi da su ti osjećaji isključivo dio političke propagande HDZ-ovih protivnika.
Ministra zdravstva i HDZ-ovca Vilija Beroša prije nekoliko dana priveo je USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organizacijskog kriminala) zbog sumnje na trgovinu utjecajem. Istodobno je Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) izvijestio o njegovoj mogućoj umiješanosti u primanje mita u nabavi medicinske opreme.
Beroš je odmah smijenjen s dužnosti. Iako mu nije određen predugi pritvor, optužbe ostaju.
Općenito, prema medijskim procjenama, u devet godina HDZ-ove vlasti Vili Beroš postao je 31. dužnosnik koji je smijenjen ili podnio ostavku zbog optužbi za korupciju, te treći ministar koji je pritvoren dok je obnašao dužnost.
Još jedna korupcijska afera rezultirala je reputacijskim gubicima vladajuće stranke, što je očito imalo značajne negativne implikacije na rejting HDZ-ovog predsjedničkog kandidata, iako sam Dragan Primorac nije imao nikakve veze s bilo kakvim sumnjivim shemama.
U kontekstu HDZ-ovih problema, Milanovićeva kritika Vlade kod značajnog dijela birača doživljava se pozitivno, što očito pridonosi rastu rejtinga aktualnog predsjednika.
Milanovićeva platforma
Paradoksalno, Milanovićeva politička platforma u nekim točkama ostavlja dojam platforme oporbenog političara koji konstantno kritizira izvršnu vlast, a sebe u očima birača prikazuje ne toliko kao jednog od državnih čelnika, koliko kao oporbene ličnosti i „čovjek iz naroda“.
Ponekad se čini da Milanović, na područjima koja izravno spadaju u sferu odgovornost hrvatskog predsjednika – vanjska politika i obrana, djeluje upravo iz pozicije oporbene ličnosti, koja brani interese „prosječnog građanina” koji radije mirno obavlja vlastite poslove u vlastitom dvorištu.
Milanović se često ne ponaša kao šef države koja je punopravna članica NATO-a i EU-a, nego kao predstavnik zemlje koja živi sama za sebe, koja bi prvenstveno htjela samostalno rješavati svoje poslove, klonivši se bilo kakvih kompleksnih geopolitičkih pitanja. Poručio je da Hrvati prvenstveno trebaju rješavati svoje unutarnje probleme – one koji nastaju u regiji, ne ulazeći u složene kontinentalne sukobe, pa čak ni one globalne razine.
Taj pristup najjasnije se očituje u Milanovićevom stavu o rusko-ukrajinskom ratu.
Poznato je da se predsjednik aktivno protivi sudjelovanju Hrvatske u bilo kakvim programima EU ili NATO-a usmjerenim na vojnu pomoć Ukrajini.
Hrvatski predsjednik u prosincu 2022. godine kategorički se izjasnio protiv sudjelovanja hrvatskog vojnog osoblja u Misiji vojne pomoći Europske unije za potporu Ukrajini EUMAM, koja je uključivala obuku ukrajinskih novaka.
Milanović je 2024. odbio dati suglasnost za sudjelovanje hrvatske vojske u NATO inicijativi za sigurnosnu pomoć i obuku za Ukrajinu (NSATU). „Moja je zadaća kao predsjednika, a to je po meni i zadaća svih hrvatskih državnih institucija, zaštititi Hrvatsku od rata, poduzeti sve mjere da Hrvatsku sačuvamo od vojnih sukoba”, rekao je tada.
Ni EUMAM ni NSATU nisu planirali slanje jedinica Hrvatske vojske na rusko-ukrajinske bojišnice. No, diskurs koji je postavio Milanović vodio je javno mnijenje upravo u tom smjeru. Posljedica toga je da su se u javnoj raspravi hrvatski stručnjaci i političari ozbiljno pozabavili pitanjem hoće li Hrvate poslati u rovove na istoku Ukrajine, što zapravo nikada nije bilo u planovima NATO-a ili EU.
Valja napomenuti da su ruski propagandisti pojačali strahove među Hrvatima koje je napuhao Milanović, naširoko ih objavljujući u masovnim i društvenim medijima, kanalizirajući glavni narativ da „Hrvati nisu spremni prolijevati krv na ruskoj fronti treći put u stoljeću“, osvrćući se na Prvi i Drugi svjetski rat, kada su se hrvatski vojnici borili protiv Ruskog Carstva, odnosno SSSR-a.
Predsjednikovo „rusofilstvo“
Očito je da je Milanovićev stav o rusko-ukrajinskom ratu, a konkretno o nastavku pomoći Kijevu, krajnje neprijateljski prema Ukrajini, a ujedno prilično komplimentaran prema Rusiji. Također, u više je navrata otvoreno iznosio antiukrajinske i proruske izjave, koje propaganda Kremlja rado pušta u opticaj s vremena na vrijeme. Stoga se prirodno postavlja pitanje je li aktualni predsjednik doista motiviran isključivo idejom zaštite hrvatskih interesa ili postoji ikakav vanjski (Moskovski) utjecaj na šefa države.
Predstavnici HDZ-a, uključujući i vladine dužnosnike, više su puta optuživali Milanovića da radi u interesu Moskve, pa čak i da je Rusija financirala njegovu izbornu kampanju. No, konkretni dokazi o navodnoj predsjedničinoj suradnji s Rusima nisu izneseni. Kao rezultat toga, sadašnji predsjednik i kandidat za reizbor i dalje uvjerava javnost da su sve tvrdnje o njegovoj „rusofiliji” dio napada njegovih političkih protivnika.
Prema anketama, „hrvatski Trump” ima sve šanse pobijediti u reizbornoj borbi za ostanak na čelu države članice NATO-a i EU-a, osim ako, naravno, vladajuća stranka HDZ ne pronađe uvjerljiviji argumenti u korist svog kandidata ili ukoliko u finalu na scenu ne izađe neki „hrvatski Georgescu”.
