Režim u Beogradu boji se samo blokade države i masovnih nemira
Sasvim je sigurno da su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegova pratnja pomno pratili pobunu mladih i nerede u Nepalu, u kojima su, zbog korupcije i nasilja nad prosvjednicima, gorjele ključne državne institucije i imovina članova vladajuće stranke, dok je gomila na ulicama tukla predstavnike vlasti. Deseci poginulih, preko dvije tisuće ranjenih.
Samo bi zlobnici mogli poželjeti nešto takvo za svoju zemlju, ali nasilje svakako može biti logičan odgovor na godine društvenog propadanja, represije i arogancije vladajuće stranačke kaste. Uzroci i akteri kriza u Nepalu i Srbiji slični su, stoga postoji strah od sličnih najgorih posljedica.
Predsjednik Srbije smatra da je slomio glavne poluge ustanka, tj. kako tvrdi „obojenu revoluciju“, gušeći prosvjed nastavnika, akademske zajednice i najvažnije — masovne prosvjede, rasturivši glasnim oružjem najveći studentski i građanski skup u Srbiji 15. ožujka.
Taj skup bio je prekretnica, studenti nisu željeli (tada nepostojeći) „nepalski scenarij“, iako je upravo s takvim motivom popriličan broj uznemirenih demonstranata stigao u glavni grad.
„Magični“ popis birača
Srbija je ušla u fazu pojačane represije, odmazde protiv onih koji su prosvjedovali protiv daljnjeg propadanja u autoritarizam. Vučić više ne može smiriti Srbiju, ali ni pobunjena Srbija nema dovoljno snage da predsjednika prisili da sada raspiše prijevremene izbore.
Cilj predsjednika Vučića je da učini da prosvjedi statističkoj većini u Srbiji i političarima na Zapadu izgledaju kao minorni, ekstremni i marginalni. Ciničan je odgovor vlasti da se prosvjedi gase i u drugim demokratskim zemljama.
Europska unija u ovoj fazi krize u Srbiji više nije vjerodostojna, iako bi trebala postati važna u svakom mogućem posredovanju i pregovorima između vlasti i prosvjednika. Srbija ne može sama izaći iz ove krize, a osim EU-a nema nikoga na međunarodnoj razini tko bi joj pomogao i posredovao unutar demokratskog okvira.
Bruxelles je otvoreno licemjeran, države članice EU-a imaju interese i u autoritarizmu i u siromašnoj Srbiji u razvoju. Pitanje korupcije i Vučićevog „magičnog“ popisa birača, koji se smatra ključnim za namještanje izbora, moglo bi se vrlo brzo riješiti pritiskom i zatvaranjem financijskih ventila podrške režimu u Beogradu, ali EU (barem javno) za to sada nema volje.
Vrijeme je za reakciju
Sudeći po promjenama u policiji, Vučić je počeo podvrgavati sve poluge sile svojoj potpunoj kontroli. Oslabljenu srpsku vojsku zamijenila je paravojska privatnog osiguranja i kriminalaca. Potpuni slom studentskih i građanskih prosvjeda dao bi vlastima samo iluzoran osjećaj pobjede, ljudi bi se zatvorili u svoje domove – nezadovoljni, poniženi, frustrirani.
No, previše je onih koji će možda, čak i bez ključnih utjecajnih neovisnih medija, provesti neko vrijeme u četiri zida i na društvenim mrežama, gdje će ljutnja samo rasti s potencijalom za eksploziju nove krize.
Kriza može nastati iz više razloga – smrt prosvjednika tijekom policijske brutalnosti, urušavanje neke nove nadstrešnice, ali i gašenje medija, odnosno društvenih mreža od strane režima. To bi već bio „nepalski scenarij“, koji se, štoviše, široko dijeli kao inspiracija u komentarima i memovima stvorenim umjetnom inteligencijom. Srbija je treća u svijetu po broju oružja u rukama civila…
Tijekom deset mjeseci prosvjeda govorilo se o „petom listopadu“, „ukrajinskom scenariju“, „Pržini“, ali svijet i okolnosti se mijenjaju. Slobodni i pošteni izbori jedino su mirno rješenje za izlazak iz krize, no oni u Srbiji nisu mogući bez spomenutog vanjskog inzistiranja i posredovanja.
Vučić neće raspisati izbore dok ne bude siguran da je potpuno diskreditirao prosvjede, a studenti i građani trenutno nemaju snage ponavljati blokade državnih razmjera na razini zime i proljeća. Vučić se boji samo blokade države i masovnih nemira.
Nedostatak interesa Bruxellesa za rješavanje pitanja proceduralne regularnosti u Srbiji, kandidatkinji za članstvo, prije izbora, a prije svega „magičnog“ popisa birača koji vrvi duhovima, automatski stavlja EU na stranu suučesnika u srpskoj krizi. Usred velikih očekivanja, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u svom posljednjem obraćanju Europskom parlamentu nije ni spomenula Srbiju.
Ako se izbori raspišu u sadašnjim nedemokratskim uvjetima, ako se pritisci i rezultati općih izbora falsificiraju kao na posljednjim lokalnim izborima (u općinama Kosjerić i Zaječar), Srbija bi mogla eksplodirati kao nikada prije.
Borba za slobodne i poštene izbore i obrana izborne volje građana Srbije mirnim metodama demokratsko pravo je svake države u XXI stoljeću.
Odgovor nasiljem razjarene gomile i moguće velike žrtve mogu biti samo posljedica agresije, represije, arogancije režima i izborne krađe. Stoga međunarodni akteri, koji bi trebali biti iznad situacije, ne smiju zatvarati oči i moraju pravovremeno reagirati na krizu u Srbiji.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
