S jedne strane lijepi i pametni mladi ljudi, a s druge predsjednik Srbije i likovi nasilničkog izgleda
Lokalni izbori u deset općina ostavili su dojam da se radi o parlamentarnim ili predsjedničkim izborima u Srbiji. Iako se mnogi promatrači nisu žalili na proceduralne povrede izbora, izvan biračkih mjesta odvijalo se pravo bojno polje. Uvjeti nisu bili pošteni i demokratski, naspram studentskim i oporbenim listama bez proračuna stajao je cijeli ogromni državni aparat s milijunskim resursima, i osobno sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem na čelu.
Srbija se ponovno našla u istoj atmosferi kao da će početi građanski rat, a žestoko izborno nasilje i krvave tučnjave s ciljem zastrašivanja birača odvijale su se oko biračkih mjesta u tim tranzicijom iznurenim područjima.
Tijekom predizborne kampanje, civilizacijski kontrast „studenti“ i „Vučić“: s jedne strane lijepi i pametni mladi ljudi, a s druge predsjednik Srbije i likovi nasilničkog izgleda.
Kao što se i očekivalo, Vučić je proglasio pobjedu u svih deset općina, ali s tmurnim izrazom lica. Tijesna pobjeda jasna je poruka da koalicija oko Srpske napredne stranke najvjerojatnije neće osvojiti većinu na parlamentarnim izborima unatoč svim zlouporabama, podmićivanju, zastrašivanju i namještanju.
Igra moći
Ovi lokalni izbori bili su jednako važni za pobunjene studente i za vladu. Vlada je u konačnici dovela situaciju do točke da se radi o njihovom opstanku i opstanku predsjednika Vučića osobno.
Količina krvi i razbijenih glava oko biračkih mjesta pokazuje da je autokratski režim spreman sirovom fizičkom silom spriječiti promjenu vlasti.
Vlasti su ove izbore vidjele kao poligon za suočavanje sa studentskim i građanskim prosvjedima, ali rezultati pokazuju da studenti postaju iskusniji i samostalniji.
Tek sada je rizično da predsjednik Srbije raspiše prijevremene parlamentarne izbore, što je jedan od zahtjeva studentskog prosvjeda, jer ne samo da nije siguran da će na njima pobijediti, već je sve sigurnije da bi na njima mogao izgubiti.
Sada je to režim policijske hunte i kriminalaca batinaša. A da bi ponovio zastrašivanje neistomišljenika na izborima i izvršio pritisak na birače, Vučiću treba cijela armija nasilnika i tone novca u gotovini, što je u praksi teško izvesti.
Igra studenata i oporbe
Ovi lokalni izbori, koji se održavaju izvan redovnog rasporeda, bili su dobri za studente jer su na njima „učili“. Studenti i oporba imali su prošle godine još jedan blok lokalnih izbora, koji su također bili i poligon za političku obuku. Negdje su studenti i oporba nastupali zajedno, negdje odvojeno, negdje kombinirano.
Najvjerojatnije bi platili neiskustvom da je predsjednik Vučić prošle godine iznenada raspisao izvanredne parlamentarne izbore.
Međutim, studenti imaju jedan adut, koji im je dao sam režim. To je borba slobodnomisleće mladeži Srbije protiv autokrata Aleksandra Vučića osobno. Želja monolitnog režima da kontrolira sve od Narodne skupštine do najudaljenije lokalne zajednice u Srbiji njegova je najveća pukotina i slabost. Kako bi osigurao sigurnu pobjedu, Aleksandar Vučić u kampanju je uložio i svoje osobno ime, tako da imena ljudi koji bi sutra trebali rješavati vitalna pitanja kanalizacije i zapuštenih odlagališta otpada u lokalnim samoupravama ostala nevažna.
Istovremeno, svako vijećničko mjesto koje su studenti osvojili u tim lokalnim parlamentima pobjeda je nad Vučićem – osobno. Ujedno, to je i glavna taktika kako sjutra na parlamentarnim izborima pobjediti diktatora.
Bitka za vlast je dugoročno unaprijed izgubljena, samo je treba mudro odigrati, a odlomak o Aleksandru Vučiću u povijesti Srbije zvučat će slično kao i o Slobodanu Miloševiću.
Dobrovoljno u gulag
Ono što me brine jest da režim može vladati još neko vrijeme i nanijeti ogromnu štetu institucijama i građanima Srbije.
Koliko brzo studenti uče lekcije iz političkog života, toliko brzo Vučić represijom stavlja sve pod svoju kontrolu.
Ono što zabrinjava jest mogući zamor od borbe prosvjedne mladeži. Ako hrvanje s vjetrenjačama ne bude davalo očekivani rezultat, mnogi bi mogli odustati. Uostalom, to je slika koju poznajemo desetljeće prije početka masovnog studentskog prosvjeda.
Pobunjeni studenti i građani suočit će se s još težim izborom – revolucija ili odlazak u inozemstvo?
Teorija kaže da se u izbornom autoritarizmu, kakav je trenutno u Srbiji, glasovi i volja birača moraju braniti na ulici.
Jesu li krhka mlada tijela, otrgnuta od roditeljskog gnijezda i stola za učenje, spremna suočiti se sa štitovima i palicama onih kojima je razbijanje glava svakodnevna rutina?
Kao i svi suvremeni autokrati, Aleksandar Vučić računa na suprotno i smatra se velikodušnim: napuštanje Srbije pametniji je izbor od razbijene glave. Uostalom, to je strategija svakog suvremenog diktatora – protjerivanje ili dobrovoljni pristanak na gulag.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
