Dvije skandalozne priče, koje su se odvijale posljednjih nekoliko mjeseci, dosegle su novu fazu razvoja. Riječ je o suđenju Miloradu Dodiku u Bosni i Hercegovini i istrazi o smrtonosnom urušavanju nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, u Srbiji.
Gotovo paralelno, istovremeno, potvrđena je Dodikova presuda i pritvoreni su dužnosnici čiji su postupci, prema istrazi, doveli do tragedije u Novom Sadu.
Rješenje je još daleko, ali barem je razdoblje stagnacije okončano.
Oba slučaja već su značajno utjecala na unutarnjepolitičku situaciju u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Daljnji tijek događaja imat će dugoročne posljedice za političke čelnike u Banjoj Luci i Beogradu, za Zapadni Balkan i za međunarodne aktere koji ih aktivno pokušavaju podržati.
Među potonjima, značajna i utjecajna osoba je Viktor Orban. Nedavni događaji ponovno su skrenuli pozornost na uključenost mađarskog čelnika u balkanska dešavanja.
Presuda u Sarajevu
Žalbeno vijeće Suda Bosne i Hercegovine donijelo je 1. kolovoza odluku u slučaju predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, kojom ga je osudilo na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obnašanja dužnosti predsjednika RS-a. Time je potvrđena odluka Suda Bosne i Hercegovine od 26. veljače ove godine, kada je Dodik osuđen zbog odobravanja zakona koje je usvojila Narodna skupština Republike Srpske (NSRS), prema kojima se odluke visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta više ne priznaju u RS-u.
Ova presuda može se smatrati vrhuncem sukoba između Sarajeva i Banje Luke. Zapravo, Dodiku je oduzeta mogućnost da ostane na dužnosti predsjednika RS-a. Štoviše, sada je upitna i njegova ukupna politička budućnost.
Kao što se i očekivalo, vođu Srba u BiH podržava službeni Beograd i osobno predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Tradicionalno, Moskva je među Dodikovim pristašama.
No, popis Dodikovih prijatelja ne završava s Vučićem i Putinom.
Sadašnji vođa bosanskohercegovačkih Srba aktivno uživa podršku u Budimpešti.
Orban je već ranije iskazao sve vrste podrške Dodiku. Mađarska je Republici Srpskoj davala kredite i subvencije, dajući političku podršku vodstvu RS… Opće je poznato da su mađarske specijalne snage navodno otišle u Banju Luku kako bi zaštitile Dodika od uhićenja, nakon ranije odluke suda u Bosini i Hercegovini.
Nakon nove presude, stav mađarskog premijera ostao je nepromijenjen: apsolutna podrška.
Orban je 2. kolovoza izjavio da Mađarska neće priznati Dodikovu presudu. Prema riječima šefa mađarske vlade, „neprihvatljivo je“ da „regent“, kojeg je delegirala Europska unija, svrgava i sudi predsjedniku kojeg su izabrali bosanski Srbi.
Tako je Orban gotovo doslovno ponovio Dodikovu izjavu od dan ranije, kada je predsjednik RS-a presudu suda u Bosini i Hercegovini nazvao političkim korakom koji je organizirao visoki predstavnik Christian Schmidt, a podržala Europska unija.
Uhićenja u Srbiji
Nisu ništa manje dramatični događaji koji su se ovih dana mogli primijetiti u Srbiji. Istog dana 1. kolovoza, privedeni su brojni osumnjičenici u vezi s urušavanjem nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, koje se dogodilo 1. studenog 2024., a dovelo do smrti 16 ljudi. Ova tragedija izazvala je val prosvjeda u zemlji. Prosvjedi koji traju i danas. Glavni zahtjev prosvjednika jeste kažnjavanje odgovornih za tragediju. Sudionici prosvjeda nisu sumnjali da su korupcija i nepotizam u vlasti uzrok katastrofe. Policija je potvrdila ovu verziju.
Tužiteljstvo za organizirani kriminal Srbije pritvorilo je 11 osoba zbog sumnje na počinjenje korupcijskih kaznenih djela, povezanih s projektom modernizacije željeznice od Novog Sada do mađarske granice.
Ovaj projekt dio je brze željezničke pruge između glavnih gradova Srbije i Mađarske, koja je pak dio kineske inicijative „Pojas i put“. Operater projekta je Budimpešta, koja je za to dobila kineski kredit, ali je sve sporazume s Pekingom učinila tajnim.
Beograd je, također, slijedio mađarski put netransparentnosti i tajnosti.
Kako je sada poznato, srbijanske vlasti sklopile su ugovor o obnovi s kineskim konzorcijem CRIC&CCCC (China Railway International Co. Ltd i China Communications Construction Company Ltd) na temelju međuvladinog sporazuma između Srbije i Kine, bez raspisivanja javnog natječaja. Kao rezultat toga, kineska tvrtka ostvarila je protupravnu korist od najmanje 18,7 milijuna dolara, zbog inflacije cijena i, takozvanih, dodatnih radova, a dužnosnici su korupcijskim shemama i zlouporabom položaja oštetili proračun za najmanje 115 milijuna dolara.
Među uhićenima je i Tomislav Momirović, koji je u vrijeme radova na obnovi vodio Ministarstvo graditeljstva, prometa i infrastrukture. Goran Vesić, koji je prethodno obnašao tu dužnost, također je umiješan. Dan prije uhićenja, Vesić je hospitaliziran i podvrgnut hitnoj operaciji.
Uhićeno je još nekoliko visokopozicioniranih dužnosnika iz sadašnjeg vladinog tima.
Srpsko vodstvo izrazilo je otvoreno nezadovoljstvo uhićenjima koja je provelo tužiteljstvo.
Vučić je izjavio da su nalozi za uhićenje bivših ministara izdani „neutemeljeno“, da su „skandalozni“, te je „ponašanje“ Tužiteljstva za organizirani kriminal nazvao „kriminalnim“.
„Vrijeme odgovornosti doći će i za 15. ožujka (kada se u Beogradu održao masovni prosvjed protiv vlade) i razne druge pokušaje državnog udara“, rekao je srbijanski predsjednik. „Ovo će biti pravna država, u kojoj stranci neće odlučivati tko će biti iza rešetaka“, rekao je.
Vučić nije objasnio kako su stranci uključeni u uhićenja, ali očito srbijansko vodstvo tumači uhićenje visokih dužnosnika kao dio „obojene revolucije“, usmjerene protiv sadašnje srbijanske vlade, a organizirane od strane „Zapada“.
Očekivano, Budimpešta, koja upravlja kineskim željezničkim projektom i stalno se spori s Bruxellesom, nalazi se na Vučićevoj strani. Ranije, usred masovnih prosvjeda u Srbiji, Orban je čak dao posebnu izjavu u znak podrške srpskoj vladi i provladinim političkim snagama, nazivajući prosvjede rezultatom stranog uplitanja i izjavljujući da „srpski domoljubi mogu računati na mađarske domoljube“.
Mađarski balkanski ciljevi
Jasno je zašto se Dodik i Vučić oslanjaju na Orbana. S jedne strane, to je novac koji Beograd i Banja Luka primaju iz Budimpešte ili preko Budimpešte, kao u slučaju izgradnje željeznice u okviru kineskog projekta. S druge strane, to je mogućnost da imaju „zagovornika“ među državama članicama NATO-a i EU. Mađarski „poseban“ položaj potkopava koheziju europske i euroatlantske politike i čini je manje učinkovitom i utjecajnom, posebno na Balkanu.
Teže je odgovoriti na pitanje zašto je Orban toliko uporan u lobiranju za interese Dodika i Vučića.
Ključna verzija, koja se provlači kao crvena nit kroz regionalne i međunarodne medijske publikacije, jest da Orban gradi osovinu autoritarnih režima i mrežu neliberalnih političkih snaga koje kritiziraju politiku Bruxellesa, ali su spremne surađivati s Pekingom i Moskvom.
Taj proces ima nekoliko komponenti.
- Prije svega, Orban pokušava promijeniti ideološke temelje Europe uklanjanjem liberalizma, globalizma i multikulturalizma. Jednako važan cilj za njega je jačanje, prema njegovim riječima, suvereniteta pojedinačnih država i davanje prioriteta nacionalnim vladama nad međunarodnim institucijama (tijelima EU).
- Kako bi postigao svoje ciljeve, Orban aktivno surađuje s Kinom, privlačeći kineska sredstva za razvoj svojevrsnog alternativnog gospodarstva u Europi, koje postaje alternativa EU i Zapadu općenito. Stručnjaci Budimpeštu već dugo nazivaju „kineskim središtem u Europi“, a željeznica do Beograda samo je jedan primjer aktivnosti u tom smjeru.
- Peking, koji čini sve što može kako bi promovirao svoje ekonomske i geopolitičke interese u Europi, posebno u EU, svakako je zadovoljan ovim partnerstvom.
- Još jedan geopolitički stup za Mađarsku postala je Rusija. Autoritarni, antiliberalni ruski režim sadašnje mađarsko vodstvo pozdravlja iz ideoloških razloga, a prilika za dobivanje jeftinih ruskih energetskih resursa jača taj afinitet.
Zapravo, prema mnogim pokazateljima, Orbanova Mađarska može se nazvati proruskom državom. Moskva je očito vrlo zainteresirana za razvoj ove suradnje i za podršku mađarskim politikama koje potkopavaju jedinstvo EU i NATO-a.
Što je sljedeće?
Zbog sva četiri gore navedena faktora, Beograd i Banja Luka su prioritetni smjerovi za vanjsku politiku Budimpešte.
Vođe, sklone autoritarnim metodama upravljanja;
Društvo, koje podržava konzervativne vrijednosti;
Gospodarstvo, koje je dovoljno zatvoreno za netransparentno napredovanje kineskih projekata;
Ovisnost regije o ruskoj energiji;
Proruski osjećaji među vodećim političarima i značajnim dijelom biračkog tijela – sve to čini Srbiju i Republiku Srpsku, pod sadašnjim vladama u Beogradu i Banja Luci, izuzetno povoljnim okruženjem za provedbu Orbanovih ambicioznih planova na Balkanu.
Borba „protiv liberalne i ujedinjene EU“, promicanje kineskih i ruskih interesa u Europi bit će izuzetno komplicirano bez Dodika i Vučića.
Stoga je za sadašnjeg mađarskog vođu izuzetno nepovoljno ako dođe do promjene vlasti, bilo u Beogradu ili u Banja Luci, zbog čega Orban štiti, i najvjerojatnije će nastaviti štititi, svoje balkanske prijatelje.
No, najnovije odluke Suda Bosne i Hercegovine u Dodikovom slučaju i srbijanskog tužiteljstva u vezi s dužnosnicima sadašnje srbijanske vlade, ukazuju na to da bi Dodikova i Vučićeva pozicija mogla biti poljuljana – a s njima i Orbanov utjecaj u regiji.
