Mađarska aktivno širi svoj utjecaj na Zapadnom Balkanu kompleksnim pristupom koji kombinira ekonomske, političke, geopolitičke i sigurnosne instrumente. Taj je proces dio strateških proračuna vlade pod premijerom Viktorom Orbánom, koji igra složenu, višenamjensku domaću, vanjsku i geopolitičku igru.
Diplomacija
Diplomatski kontakti između Mađarske i zemalja Zapadnog Balkana značajno su se intenzivirali posljednjih mjeseci. Od 1. lipnja do 1. srpnja 2025. mađarski visoki dužnosnici – uključujući premijera Viktora Orbána, ministra vanjskih poslova Pétera Szijjártóa i ministra nacionalnog gospodarstva Mártona Nagyja – održali su više sastanaka s čelnicima velike većine zemalja u regiji.
Dok su odnosi sa Srbijom, Republikom Srpskom u Bosni i Hercegovini i Sjevernom Makedonijom tradicionalno bliski, Mađarska sada aktivno radi na produbljivanju veza i s drugim državama regije.
Poseban naglasak stavlja se na Crnu Goru, čija je vlada nedavno potpisala sporazume o suradnji s Mađarskom u razvoju infrastrukture, telekomunikacijama, informacijskoj tehnologiji i provedbi zakona. Na taj se način Crna Gora pojavila kao novi prioritet za Orbána.
Sigurnosno partnerstvo
Mađarska je dugo bila uključena u rješavanje sigurnosnih pitanja na Zapadnom Balkanu. Mađarske trupe aktivno sudjeluju u mirovnim misijama EUFOR-a i KFOR-a. Štoviše, Mađari često zauzimaju vodeće pozicije u tim misijama, što naglašava interes Budimpešte za oblikovanje regionalne sigurnosti.
Osim međunarodnih misija, glavni regionalni sigurnosni partner Mađarske je Srbija. Beograd i Budimpešta su 2023. godine potpisali sporazum o strateškoj obrambenoj suradnji. U lipnju 2025. godine finalizirali su bilateralni plan vojne suradnje za 2025. godinu, u kojem je navedeno gotovo osamdeset zajedničkih aktivnosti – od vojnih vježbi i raspoređivanja mirovnih snaga do suradnje obrambene industrije.
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić opisao je sporazum kao korak prema vojnom savezu između dviju zemalja, što odražava i produbljivanje političkih sigurnosnih veza i šire ambicije Budimpešte na Balkanu i u jugoistočnoj Europi.
Energija
U svojoj gospodarskoj suradnji sa Zapadnim Balkanom, Mađarska se usredotočuje na nekoliko ključnih sektora, a među njima energetika ima vitalnu ulogu. Nakon ruskog rata protiv Ukrajine i rezultirajućih promjena u rutama opskrbe energijom u Europu, Mađarska Balkan doživljava kao strateški koridor za uvoz energije. Srbija je u tom pogledu ključni saveznik: Mađarska sada prima ruski plin preko Srbije putem plinovoda „Turski tok“.
Još jedan zajednički mađarsko-srpski projekt je izgradnja novog naftovoda, planirana za 2026. godinu. Teoretski, ova ruta mogla bi poslužiti kao alternativni izvor za Mađarsku, koja je trenutno gotovo u potpunosti ovisna o ruskoj nafti. Projekt uključuje bivši jugoslavenski plinovod JANAF, kojim bi se nafta iz hrvatskih luka na Jadranu mogla transportirati ne samo u Srbiju već i dalje.
Međutim, u ovoj fazi, jedina opcija o kojoj raspravljaju mađarski i srbijanski dužnosnici zapravo je produženje plinovoda Družba na srbijanski teritorij. Ovaj plinovod trenutno isporučuje rusku naftu Mađarskoj preko Ukrajine.
Iako se razmatra mogućnost zatvaranja ove rute, još nije donesena nikakva odluka, a od Budimpešte se očito očekuje da će aktivno lobirati za nastavak tih isporuka.
Mađarski dužnosnici opravdavaju svoju usmjerenost na rusku energiju isključivo ekonomskim razlozima. Međutim, ova politika de facto održava, pa čak i proširuje utjecaj Rusije u jugoistočnoj i istočnoj Europi, a istovremeno ometa napore da se Moskvi nametnu strože sankcije.
Još jedno potencijalno područje mađarsko-srpske suradnje – uz sudjelovanje Rusije – jest nuklearna energija. Trenutno (unatoč prigovorima EU-a), Budimpešta unapređuje projekt Paks II – veliko proširenje jedine mađarske nuklearne elektrane, koju je izgradila ruska državna korporacija Rosatom, a financira se pretežno (80%) ruskim državnim zajmom. Svako srpsko sudjelovanje u nuklearnom razvoju s Mađarskom neizbježno bi uključivalo Rusiju i uglavnom bi služilo ruskim interesima.
Telekomunikacije
4iG Grupa, sa sjedištem u Budimpešti, kojom upravljaju mađarski investitori, posjeduje vodeće telekomunikacijske operatere u Mađarskoj i diljem Zapadnog Balkana – kao što su ONE Crna Gora u Crnoj Gori, ONE Albania u Albaniji i, u novije vrijeme, One Macedonia Telecommunications.
Uprava 4iG-a smatra se dijelom Orbánova užeg kruga, a medijska izvješća sugeriraju da je brzi rast tvrtke, uključujući širenje na Balkan, imao koristi od podrške premijera.
Poseban status 4iG-a ukazuje na to da, osim isključivo poslovnih razmatranja, strategija razvoja Balkana može poslužiti za povećanje utjecaja Mađarske u regiji. S obzirom na to da je telekomunikacijski sektor strateški ne samo s ekonomskog već i sigurnosnog stajališta, te da je 4iG Grupa uključena u vojne aktivnosti, rast mađarskog utjecaja ima značajan potencijal.
Treba napomenuti da unutar 4iG Grupe postoji 4iG Space and Defense Technologies (4iG SDT) – zasebna holding tvrtka koja konsolidira svemirske i obrambene interese Grupe. 4iG SDT već je uspostavio stratešku suradnju s vodećim globalnim igračima u industriji, uključujući Rheinmetall, kao i EDGE Group iz UAE, L3 Harris Technologies i Boeing. U bliskoj budućnosti, tržišna pozicija tvrtke značajno će se ojačati – 4iG SDT i državna tvrtka N7 Holding dogovorile su stvaranje prvog javno-privatnog obrambeno-industrijskog holdinga u Mađarskoj. Kao rezultat sporazuma, 75% dionica državnog obrambenog holdinga bit će preneseno na 4iG.
Infrastruktura
Među mađarskim sudjelovanjem u infrastrukturi, vrijedi spomenuti brzu željeznicu Budimpešta-Beograd.
Obnova željezničke veze između Srbije i Mađarske veliki je regionalni razvojni projekt koji obećava izborne dividende za Vučića i Orbána. Što je još važnije, ova željeznička pruga dio je kineske inicijative „Pojas i put“. 85% troškova obnove financira se kineskim kreditima, a Mađarska pokriva preostalih 15% iz vlastitog proračuna.
Uključenost Budimpešte signalizira podršku kineskim geopolitičkim ambicijama i uvodi Zapadni Balkan u njihovu realizaciju.
Nedavni sporazumi s Podgoricom o modernizaciji željeznice sugeriraju da bi se pruga mogla produžiti do Bara na Jadranu, povezujući srbijansku i mađarsku prijestolnicu s crnogorskom lukom, ali i uključujući je u kinesku logistiku. To ne bi koristilo samo crnogorskom gospodarstvu, već bi i povećalo utjecaj Budimpešte i Pekinga.
U travnju 2024. mađarska vlada izdvojila je 140 milijuna eura za niz projekata u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini. Ta su sredstva usmjerena na infrastrukturne, poljoprivredne i energetske inicijative, s ciljem ne samo promicanja gospodarskog razvoja u ovom dijelu BiH, već i podrške savezniku Miloradu Dodiku.
U srpnju 2024. mađarska državna Eximbanka izdala je zajam od 500 milijuna eura za razvoj prometne infrastrukture i podršku gospodarstvu Sjeverne Makedonije, gdje je na vlasti stranka VMRO-DPMNE, dugogodišnji Orbánov saveznik.
Zajam je namijenjen podršci razvoju prometne infrastrukture i gospodarskom rastu.
Oporbene stranke i mediji u Sjevernoj Makedoniji doveli su u pitanje podrijetlo sredstava, sugerirajući da je Eximbanka možda koristila kreditna sredstva dobivena od Kine. Ipak, kineski faktor u ovom slučaju nije presudan. Pružanje koncesijskih zajmova i potpora vladama lojalnim Viktoru Orbanu postalo je alat budimpeštanske „ekonomske diplomacije“. Ova strategija omogućuje Mađarskoj jačanje ne samo ekonomskih veza već i političkih saveza u regiji.
Široko poznati slučaj davanja azila bivšem čelniku VMRO-DPMNE-a Nikoli Gruevskom ilustrira ovaj trend. U slučaju Dodika, Budimpešta se čini ništa manje odlučnom. Osim ekonomske potpore, predsjednik Republike Srpske, čini se, može računati i na druge oblike podrške. Priča o namjeri mađarskih vlasti da pruže zaštitu Dodiku i spriječe njegovo uhićenje u veljači ove godine – kada je skupina mađarskih specijalnih snaga navodno posjetila Republiku Srpsku upravo s tom misijom – potvrđuje ozbiljnost namjera Budimpešte da zaštiti svog saveznika u regiji.
S obzirom na to da je Milorad Dodik trenutno, među kolegama u regiji, politički vođa s najvećom inklinacijom ka Kremlju, podrška koju dobiva od Budimpešte može se promatrati ne samo kao neovisna politika mađarskog vodstva, već i kao produžetak ruskih interesa.
Europska integracija
Europska integracija postala je još jedan kontroverzan smjer u mađarskoj politici na Zapadnom Balkanu. Na prvi pogled, promicanje pristupanja EU za zemlje Zapadnog Balkana čini se nekontroverznim – to je pozitivan znak da mađarski dužnosnici aktivno lobiraju za širenje Europske unije u regiji, posebno s obzirom na to da države Zapadnog Balkana desetljećima čekaju napredak.
Međutim, nedavno je tim Viktora Orbána istovremeno podržao europsku integraciju Zapadnog Balkana dok se zalagao protiv pristupanja Ukrajine EU, suprotstavljajući ta dva procesa jedan drugome.
Ne postoje objektivni ili racionalni argumenti koji bi podržali ideju da pristupanje Ukrajine EU nekako stvara prepreke na europskom putu za balkanske države. Svaka zemlja u regiji ima svoje jedinstveno iskustvo s integracijom u EU i vlastiti skup izazova, a Ukrajina ne utječe i ne može utjecati na taj proces za druge zemlje kandidatkinje.
Štoviše, sama Mađarska nije uspjela unaprijediti ključne balkanske kandidate tijekom svog nedavnog predsjedanja Vijećem EU:
– Pregovori o pristupanju Sjeverne Makedonije i dalje su zaustavljeni zbog bugarskog veta;
– Srbija nije otvorila nova poglavlja usred problema s normalizacijom odnosa između Beogradai i Prištine, i odbijanja Srbije da sankcionira Rusiju;
Zašto onda Mađarska promiče balkansku integraciju? Prevladavaju dvije teorije:
Prvo – jačanje utjecaja: Orbán teži regionalnom prestižu predstavljajući se kao glavni zagovornik europske budućnosti Balkana.
Alternativni pogled – Orbanov tim, prije svega, pokušava izazvati antiukrajinsko raspoloženje među državama kandidatkinjama, njegujući „antiukrajinsku koaliciju“ u regiji, koristeći proširenje EU kao izgovor.
Posljedično, postavlja se pitanje: je li antiukrajinski pokret Orbánova vlastita inicijativa ili djeluje po nalogu Moskve?
Zaključci
• Budimpeštanska politika prema Balkanu spaja ekonomske, političke, geopolitičke i sigurnosne interese. Mađarska proširuje svoj utjecaj povoljnim kreditima, poboljšava političku suradnju i produbljuje sigurnosnu suradnju.
• Očita je izrazita neravnoteža: neke zemlje (Srbija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora) ili dijelovi zemalja (Republika Srpska u BIH) strateški su partneri Mađarske, dok druge (Albanija, Kosovo, središnje institucije Bosne i Hercegovine, Federacija BIH) dobivaju manje pažnje i podrške.
• Mađarski čelnici prikazuju svoju balkansku strategiju kao suverenu i pragmatičnu, usmjerenu na osiguranje ekonomskih i političkih dividendi. U stvarnosti, mađarske akcije na Zapadnom Balkanu usko su isprepletene s napredovanjem ruskih i kineskih interesa – čak i ako to nikada nisu bili eksplicitni ciljevi Budimpešte.
