Mađarska 1. srpnja preuzima rotirajuće predsjedavanje EU-om. Ubrzanje proširenja EU na Zapadni Balkan glavni je prioritet predsjedanja Budimpešte.
“EU je dugo bila snažno angažirana u pružanju europske perspektive za Zapadni Balkan, budući da Zajednica ne može biti potpuna bez pristupanja ove regije. Integracija regije koristi Europskoj uniji u gospodarskom, sigurnosnom i geopolitičkom smislu”, stoji u programu mađarskog predsjedanja.
Treba li regija očekivati brz napredak na europskom putu u sljedećih šest mjeseci?
Crna Gora
Zemlje Zapadnog Balkana su na različitim “udaljenostima” od “prednjih vrata” EU. Crna Gora je najbliža članstvu u Europskoj uniji.
Podgorica je 26. lipnja potvrdila svoj status lidera u europskim integracijama nakon pozitivne Procjene ispunjavanja privremenih mjerila (IBAR) za poglavlja 23. i 24. koja se odnose na vladavinu prava, potvrđenog na Međuvladinoj konferenciji.
Ova značajna odluka označava završnu fazu europskih integracija Crne Gore. Posljednje takvo pozitivno izvješće dobila je Hrvatska, koja je ubrzo nakon toga postala punopravna članica Europske unije.
“IBAR je ostvarenje koje najavljuje da ulazite u završnu fazu pregovaračkog procesa. Ovo je snažan politički signal za građane Crne Gore da je proces proširenja živ”, istaknuo je europski povjerenik za susjedstvo i proširenje, Mađar Olivér Várhelyi. “Završna faza pristupnih pregovora znači da je pristupanje neizbježno”, naglasio je.
No, sutradan je radost i optimizam zasjenilo usvajanje Rezolucije o logoru Jasenovac u crnogorskom parlamentu. Logori Dachau i Mauthausen dodani su na popis prije glasanja, no očito je da se bit nije promijenila – vladajuća većina pokušala je postići simboličan balans nakon što je crnogorsko izaslanstvo na Općoj skupštini UN-a glasalo za Rezoluciju o Srebrenici.
Ovaj korak ukazuje na vanjskopolitičke prioritete aktualne vlasti u Podgorici. Vjerojatno je Beograd podržao Rezoluciju o logoru Jasenovac, ali ne i Zagreb.
Sada Hrvatska može znatno zakomplicirati eurointegracijski napredak Crne Gore zbog prisutnosti problematičnih bilateralnih pitanja na razini EU – bivšeg logora Morinj, pograničnog područja kod poluotoka Prevlake, školskog broda Jadran…
S obzirom na to da EU ne voli neriješena bilateralna pitanja, posljednja faza pristupanja Crne Gore mogla bi biti odgođena.
Prema jednoj verziji, Beograd je namjerno vršio pritisak na Podgoricu, tražeći donošenje Rezolucije o logoru Jasenovac, kako bi posvađao dva susjeda i usporio europske integracije Crne Gore. Međutim, ovo je samo verzija.
Srbija
Ako pokušamo ukratko opisati europske integracije Srbije, glavna je nada Beograda da će mađarsko predsjedanje EU stvoriti uvjete za otvaranje novih poglavlja. Kao što znate, ovaj proces je zaustavljen, uglavnom zbog nevoljkosti Srbije da slijedi zahtjeve EU u vanjskoj i sigurnosnoj politici, odnosno, drugim riječima, zbog odbijanja srbijanskih vlasti da se pridruže europskim sankcijama protiv Ruske Federacije.
Budimpešta, kojoj se ne žuri poduprijeti restriktivne mjere protiv Rusije, sadašnju politiku službenog Beograda ne smatra preprekom europskim integracijama. Prema riječima ministra vanjskih poslova Mađarske Pétera Szijártóa, do kraja godine može se očekivati otvaranje jednog ili dva sljedeća pregovaračka poglavlja sa Srbijom.
Bit će to maksimum koji tandem Orbán-Vučić može postići u šest mjeseci mađarskog predsjedanja. Beograd neće uspjeti u rekordnom “jurišu” ispred Crne Gore. I to ne zbog politike antiruskih sankcija, već zbog kosovskog problema, zbog kojeg je Srbiju nemoguće zamisliti kao članicu Europske unije.
Kosovo
Nedostatak napretka u dijalogu s Beogradom također je prepreka na europskom putu Prištine. Politika sadašnje kosovske vlade, koja ne ispunjava uvijek preporuke EU-a, a ponekad ni zahtjeve o odnosima sa Srbima, ne doprinosi europskim integracijama. Obustava osnivanja Zajednice općina sa srpskom većinom (ZSO), zabrana optjecaja gotovine u dinarima, borba protiv takozvanih “paralelnih” srpskih institucija i mnogi drugi koraci Prištine izazivaju ne samo ogorčenost Beograda, već i iritaciju Bruxellesa.
Posljednji dijalog uz posredovanje Europske unije i komentari europskih predstavnika pokazali su da EU ne razumije želju čelnika Kosova da prvo Srbija stavi potpis na Temeljni ohridski sporazum (odnosno da dobije jamstva ili de facto priznanje) , a da potom započnu razgovore o uspostavi ZSO.
Kao rezultat toga, danas je situacija s europskom integracijom Kosova mnogo kompliciranija nego prije nekoliko godina. Europska unija čak je uvela restriktivne mjere protiv Prištine, što je najbolji primjer loših odnosa Kosova i EU. S obzirom na vrlo dobre odnose Beograda i Budimpešte, mađarsko predsjedanje Europskom unijom Prištini ne obećava ništa novo.
Sjeverna Makedonija
Sjeverna Makedonija još je jedna zemlja koja je nedavno pokvarila svoju europsku perspektivu.
Dolazak na vlast VMRO-DPMNE, koja ne namjerava odmah učiniti nikakve ustupke Bugarskoj, stavlja makedonsku europsku integraciju na čekanje. Osim toga, želja skopskih dužnosnika da koriste nepromijenjeno ime zemlje u komunikaciji (čime se stvaraju napetosti u odnosima s Grčkom) umanjuje integracijski EU lobi za Sjevernu Makedoniju.
No, aktualnu makedonsku vladu ne treba smatrati antieuropskom, a odnose Skoplja i Bruxellesa slijepom ulicom.
Vlada VMRO-DPMNE (s koalicijskim partnerima) spremna je razgovarati o raznim opcijama za kompromis s bugarskom stranom i već nudi opcije. Na nedavno održanom Dubrovnik Forumu dužnosnici Sjeverne Makedonije izjavili su da su spremni prihvatiti aktualne zahtjeve Bugarske – izmijeniti Ustav i uključiti “bugarsku manjinu” u tekst. Jedini uvjet Skoplja je da ustavne promjene moraju stupiti na snagu na dan ulaska Sjeverne Makedonije u Europsku uniju.
Imenovanje nove vlade u Sofiji (teško je reći kada će se dogoditi) trebalo bi dati odgovor o spremnosti Bugarske da prihvati makedonski prijedlog.
Ipak, s obzirom na bliske veze VMRO-DPMNE-a i Orbána, mađarsko predsjedništvo može pomoći Sjevernoj Makedoniji da svoju viziju odnosa s Bugarskom prenese europskim strukturama. Malo je vjerojatno da će Mađari biti otvoreni lobisti za interese Makedonaca u EU, ali Budimpešta očito neće biti uključena u promicanje bugarske vizije makedonskog pitanja.
Albanija
Malo je vjerojatno da će mađarsko predsjedanje pomoći Albaniji. Sukob sa susjednom Grčkom oko Fredija Belerija teško je razumljiv za Bruxelles i Budimpeštu, a kamoli rješiv.
S jedne strane, priča o izabranom gradonačelniku albanskog grada Himare (optuženom za podmićivanje glasača), koji je poslan u zatvor, ali je izabran za člana Europskog parlamenta iz Grčke, utječe na prava manjina (prema Ateni krše prava albanskih Grka). S druge strane, radi se o važnom pitanju za EU – vladavini prava (prema stavu Tirane). Sve je to prekomplicirano za eurobirokrate.
No, moguće je da će Budimpešta, kojoj je europska integracija Zapadnog Balkana prioritet, bez uvođenja previše detalja, pokušati “pomiriti” Grke i Albance kako bi barem spriječila Grčku da blokira europsku integraciju Albanije.
Bosna i Hercegovina
Može doći do paradoksalne, pa i apsurdne situacije s napredovanjem europskih integracija Bosne i Hercegovine za vrijeme mađarskog predsjedanja, jer bi napredak zemlje na putu ka EU mogao biti više podstaknut proruskim Miloradom Dodikom, u odnosu ne proeuropske, prozapadne snage BiH.
Dodikovo osobno prijateljstvo s Orbánom, blisko partnerstvo Republike Srpske (RS) i Mađarske sigurno će utjecati na odnose u trokutu Banja Luka – Bruxelles – Sarajevo. Nemoguće je da će Budimpešta uspjeti u potpunosti prekrojiti politiku EU prema BiH, identificirajući RS kao partnera i saveznika. Ali postoji mogućnost da će Bruxelles biti blaži i manje kritičan prema Dodikovim inicijativama za odcjepljenje tijekom mađarskog predsjedanja. Sljedećih šest mjeseci pokazat će da li je to dovoljno za, recimo, financiranje projekata RS-a iz europskih fondova ili početak pregovora s Bosnom i Hercegovinom o ulasku u EU.
