Parlamentarni izbori održani u Moldaviji 28. rujna zaista se mogu opisati kao najdramatičniji u povijesti zemlje. Rezultati izbora odredili su budućnost ne samo Moldavije već i cijele regije. Unutar same Republike Moldavije, pobjeda proeuropskih snaga nazvana je drugim danom neovisnosti zemlje od Rusije. Svi su razumjeli da će pobjeda političkih stranaka koje podržava Kremlj značiti da će zemlja ponovno postati „provincija“ Ruskog Carstva.
Štoviše, Rusija je uložila ogromne resurse kako bi pod svoju vlast stavila malu Moldaviju. Samo prošle godine Rusija je potrošila 150 milijuna eura kako bi ometala referendum o podršci zemlje europskim integracijama – to je 1% BDP-a Republike Moldavije, a to predstavlja samo sredstva koja su identificirana. Koliko je ukupno Rusija potrošila od 2023. do 2025. još uvijek treba utvrditi. Novac je u Moldaviju poslan putem Promsvyazbanke, povezane s ruskim specijalnim službama, korištenjem raznih kriptovalutnih platformi ili u gotovini putem kurira.
Ta su sredstva uglavnom potrošena na podršku proruskim političkim snagama u zemlji. Međutim, sumnja se da je Rusija, osim otvoreno proruskih snaga poput Socijalističke partije, Komunističke partije, „Velike Moldavije“, „Srca Moldavije“ i drugih, podržavala i snage koje se na prvi pogled ne mogu nazvati proruskima, odnosno koje su se deklarirale kao proeuropske. Potonje su uključivale predstavnike Alternativnog bloka predvođenog gradonačelnikom Kišinjeva Ionom Cebanom, čija se partija deklarira kao proeuropska politička snaga, iako istovremeno većina članova ove političke partije ima prorusku pozadinu. Ne treba zaboraviti ni stranku „Demokracija kod kuće“, koja se pozicionira kao nacionalistička rumunjska i unionistička (odnosno zalaže se za ujedinjenje Moldavije s Rumunjskom), što znači da bi njezina ideologija trebala biti suprotna ideologiji proruskih stranaka, ali ima bliske veze s rumunjskom strankom „Savez za Uniju Rumunja“ (AUR), koju vodi George Simion, a za koju rumunjske vlasti sumnjaju da prima financiranje iz Moskve, kao i većina desno-radikalnih i euroskeptičnih stranaka u Europi. Rusija je uglavnom podržavala te stranke, nadajući se da će preusmjeriti glasove od vladajuće proeuropske „Stranke akcije i solidarnosti“ (PAS).
Međutim, ruska sredstva nisu bila usmjerena samo na podršku strankama, već uglavnom na održavanje takozvane „Shor mreže“. Ova mreža povezana je s moldavskim oligarhom Ilanom Shorom, koji je u Moldaviji optužen za stvaranje kriminalne organizacije i sudjelovanje u krađi $1 milijard iz državnog proračuna. Danas se Shor skriva u Moskvi. Mreža, nazvana po njemu, služi uglavnom za:
- Širenje ruske propagande putem društvenih mreža poput TikToka, Telegrama i Facebooka;
- Regrutiranje sudionika za ulične akcije i prosvjede u znak podrške proruskim snagama.
- Koordiniranje i podmićivanje birača tijekom samih izbora.
- Traženje i regrutiranje potencijalnih članova skupina čiji je zadatak organizirati provokacije i sudjelovati u sukobima s policijom. Obuka sudionika odvijala se u zemljama Zapadnog Balkana, uglavnom u Srbiji, te u Bosni i Hercegovini.
Članovi ove mreže mogli bi brojati oko 140.000 građana Moldavije. To je više od broja stanovnika drugog najvećeg grada u zemlji, općine Bălți. Kako bi neutralizirala aktivnosti mreže, moldavska policija provela je oko 2.000 pretresa. Privedeno je stotinjak osoba, od kojih 74 zbog sumnje da su se pripremali za sudjelovanje u provokacijama nakon izbora. Svi su prošli obuku u kampovima u Srbiji, gdje su učili koristiti oružje i tehnike otpora policiji. Ove aktivne akcije moldavske policije, uz podršku obavještajnih službi susjednih zemalja, omogućile su neutralizaciju utjecaja mreže na izbore. Moldavija je uspjela sačuvati svoj proeuropski kurs, koji, prema anketama, podržava većina građana zemlje.
Koji je bio cilj Rusije, te je upotrijebila toliko resursa kako bi na vlast u Moldaviji dovela snage koje su joj naklonjene? Uz imperijalističku želju da vrati bivšu pokrajinu Ruskog carstva pod svoju kontrolu, postoji i razumijevanje uloge Moldavije kao prikladne odskočne daske za širenje utjecaja na susjedne zemlje – Rumunjsku i Ukrajinu, posebno Ukrajinu u kontekstu trenutnog rata. Proruska Moldavija postala bi baza za upravljanje špijunskom mrežom u susjednim regijama Ukrajine, posebno u Odeskoj regiji. Osim toga, diverzantske i izviđačke skupine mogle bi ući na područje Odeske regije iz Republike Moldavije i destabilizirati situaciju, odvlačeći pozornost oružanih snaga Ukrajine i prisiljavajući na preraspodjelu resursa s važnijih sektora fronte. Nadalje, proruska Moldavija ojačala bi izolaciju Ukrajine od savezničkih zemalja i blokirala jednu od važnih logističkih ruta koje povezuju zemlju s Europom.
Za Moldaviju bi to značilo intenziviranje ekonomske i političke krize. Bez podrške EU i velikog europskog tržišta, gospodarstvo zemlje ne bi se moglo nositi s krizom koju je prethodno uzrokovala pandemija COVID-19 i potpuna ruska invazija na Ukrajinu, kada su mnogi uvozni i izvozni putevi bili poremećeni.
Hoće li Rusija napustiti Moldaviju nakon neuspjeha na parlamentarnim izborima? Ovo je dobro pitanje. Zasad se proruske snage u zemlji pokušavaju oporaviti od poraza na izborima. Međutim, najvjerojatnije je da Moskva neće stati. Već pokušava destabilizirati situaciju izazivajući humanitarnu krizu u ruskom Pridnjestrovlju, zaustavljanjem opskrbe plinom u regiji. Također, ne treba zaboraviti da Rusija tradicionalno podiže ulog u igri. Ako ne uspije politički pokoriti neku zemlju, pokušava to učiniti oružjem. Trenutni rat protiv Ukrajine krvavi je primjer toga.
Roman Russu, moldavski politolog
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
