Tužiteljstvo za organizirani kriminal Srbije poduzelo je važan korak prema ispunjenju primarnog zahtjeva studenata zbog kojeg su pokrenuti višemjesečni prosvjedi.
Prvog kolovoza, dvije sudske presude u Srbiji i Bosni i Hercegovini prodrmale su sumorni presjek političke krize i slabih institucija na Zapadnom Balkanu.
Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, konačno je osuđen od strane Suda BiH na godinu dana zatvora i šest godina zabrane bavljenja politikom zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta. Dodik je proglašen krivim za potpisivanje uredbi kojima je nastojao blokirati primjenu odluka Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika međunarodne zajednice na teritoriju Republike Srpske. Ukratko, za potkopavanje Daytonskog mirovnog sporazuma, što je vodilo raspadu Bosne i Hercegovine.
Istog dana, točno devet mjeseci nakon urušavanja betonske nadstrešnice i smrti 16 osoba, Tužiteljstvo za organizirani kriminal Srbije uhitilo je 11 osoba osumnjičenih za korupciju u vezi s projektom modernizacije željeznice od Novog Sada do mađarske granice, čiji je dio bila i rekonstrukcija nadstrešnice željezničkog kolodvora Novi Sad.
Ovo nije prvo uhićenje u slučaju „nadstrešnice“, a među do sada privedenima su dva bivša ministra graditeljstva – Tomislav Momirović i Goran Vesić. Osim njih, uhićeni su pomoćnik ministra graditeljstva, bivši direktor i upravitelj investicija državnog poduzeća „Infrastruktura željeznica Srbije“ i drugi. Svi su osumnjičeni za korupciju, zlouporabu položaja i nanošenje štete srpskom proračunu od preko 115 milijuna dolara, u nekim slučajevima – za naplaćivanje naknada za radove 500% većih od stvarne cijene.
Osumnjičenici se terete da su „pružili materijalnu korist“ konzorciju kineskih tvrtki CRIC&CCCC, koji gradi brzu željeznicu, u iznosu od gotovo 19 milijuna dolara. Na temelju sporazuma između Srbije i Kine, ugovor s ovim kineskim konzorcijem sklopljen je bez provođenja natječaja.
Ukratko, Srbija prolazi kroz najveću istragu korupcije u modernoj povijesti zemlje.
Odlučujući proces ili kontrolirana kriza?
Nijedan od ova dva slučaja, teoretski ključna za političku stabilnost regije, nije izazvao euforiju među građanima, niti kategorične pohvalne komentare međunarodnih aktera. Prije svega u Srbiji, jer ovo je samo jedan od koraka u slučaju „nadstrešnica“, koji, s obzirom na stanje srbijanskog pravosuđa, može imati apsolutno nepredvidive konačne rezultate.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić često u medijima komentira i omalovažava Tužiteljstvo za organizirani kriminal. EU je suzdržana i još nije reagirala, ali putem raznih institucija i parlamentaraca Bruxelles već neko vrijeme izražava zabrinutost zbog pritiska na pravosuđe i nedostatka neovisnosti pravosuđa u Srbiji.
Ranije je europska javna tužiteljica Laura Codruţa Kövesi izjavila da se istražuje zlouporaba sredstava EU tijekom obnove željeznice u Novom Sadu.
U BiH, kako je već uobičajena praksa, mišljenja su podijeljena ovisno o tome misli li se na Federaciju BiH ili na Republiku Srpsku. Naravno, nitko nije očekivao da će eksponent Moskve i Putina na Zapadnom Balkanu tako lako prihvatiti presudu. „Ne prihvaćam presudu“, izjavio je Dodik i najavio održavanje referenduma „o sebi“, odnosno u vezi s presudom.
Dodika je podržao njegov saveznik u „srpskom svijetu“ i prepakivač „velikosrpske ideje“, predsjednik Srbije Vučić, što je konačno razotkrilo ranije sumnje u vezi s nepoštivanjem teritorijalnog integriteta BiH i njezinih institucija.
Kao odgovor na nedavna uhićenja u Srbiji, Vučić i njegova izvršna vlast reagiraju burnije, nazivajući Tužiteljstvo za organizirani kriminal „vezanom mafijaškom strukturom“ i dijelom „obojene revolucije“ protiv njega osobno. Prorežimski i agresivni tabloidi, i njihovi video kanali, sustavno napadaju tužitelja za organizirani kriminal Mladena Nenadića.
Medijska histerija, koju predsjednik Srbije ne skriva, možda ukazuje na to da su tužitelj Nenadić i njegov tim za organizirani kriminal počeli „raditi svoj posao“, a upravo to su studenti tražili kada su predvodili prosvjede koji traju u Srbiji već devet mjeseci.
Istražno povjerenstvo koje istražuje odgovornost za nesreću u Novom Sadu, a sastoji se od skupine neovisnih stručnjaka, sveučilišnih profesora i stručnjaka iz različitih područja, tvrdi da ima dokaze koji ukazuju na to da bi korupcija u slučaju „Nadstrešnica“ mogla dovesti do vrha vlasti i samog predsjedničkog ureda.
Naravno, postoje sumnje ne samo u odlučnost već i u stvarne sposobnosti Tužiteljstva za organizirani kriminal, s obzirom na to da režim Aleksandra Vučića kontrolira sve – od najviših državnih institucija do ribarskih udruga u najudaljenijim selima Srbije. Uhićenje bivših ministara i visokih dužnosnika zahtijeva i koordinirani rad s policijom, što nagovještava da Vučić više ne kontrolira agencije za provođenje zakona i druge snage.
S druge strane, prosvjedi, koje su do kraja lipnja predvodili studenti, prešli su u fazu decentralizacije i sada su raspršeni u brojna građanska okupljanja – u mjesnim zajednicama, općinama i malim naseljima. Nesumnjivo je da je njihova masovnost oslabila, ali u ovom ratu iscrpljivanja oslabio je i režim.
Vučić još uvijek nije dovoljno stjeran u kut da raspiše prijevremene opće izbore, što su studenti tražili kako bi se ispunili njihovi zahtjevi, od kojih je glavni kažnjavanje krivaca za smrt 16 ljudi na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu. Prosvjedi sada, tijekom ljeta i godišnjih odmora, nemaju moć prisiliti Vučića na išta, pa čak ni na raspisivanje izbora.
Svakodnevno je sve više nasilja na lokalnim prosvjedima, a Vučićev režim, u danima kada prosvjedni val nije u punoj snazi, započeo je s odmazdama i provodi čistke među nelojalnim institucijama i pojedincima. Stalno postojanje sukoba između prosvjednika i lokalnih vlasti, te policije, može potaknuti Vučića na još veće represije.
Oni koji su prosvjedovali prethodnih mjeseci nezakonito se uhićuju, a analitičari već sada Vučićevu Srbiju nazivaju „balkanskom Bjelorusijom“ ili „latinoameričkom diktaturom“. Je li se zbog toga probudilo Tužiteljstvo za organizirani kriminal ili je ovo samo dobro upravljana kriza s Vučićeve strane, kako bi se smanjile unutarnje napetosti i, prije svega, izbjegao pritisak EU i SAD-a, koji je bio veoma upozoravajući u Ukrajini, nakon nedavne intervencije ukrajinskih vlasti u borbi protiv korupcije?
Majdan — optuženička klupa
U oba slučaja — u Srbiji i Bosni i Hercegovini — ključno je pitanje mogu li se odgovorni kazniti? Dodik nastavlja igrati svoju igru: s jedne strane prijeti referendumom i nestabilnošću, a s druge — nudi otkup zatvorske kazne i traži pravdu od istog Ustavnog suda BiH koji ne priznaje.
Dodik ima podršku Mađarske i desnice EU, koje imaju podršku u ideologiji Trumpove administracije, prema kojoj je desnica i gotovo otvoreni fašizam dio demokracije i slobode govora. S druge strane, sada već gotovo bivšem predsjedniku Republike Srpske ne ide u korist odlučnost pojedinih članova pravosuđa EU, koji čvrstom rukom nastoje riješiti se ruskog utjecaja i prijetnji budućeg autoritarizma. Presedani su postavljeni osudom u slučaju Marine Le Pen u Francuskoj, označavanjem stranke AfD kao stranke s „potvrđenim ekstremističkim težnjama“ u Njemačkoj i poništavanjem predsjedničkih izbora u Rumunjskoj.
U Srbiji je situacija drugačija. Vučić je vješt manipulator i pregovarač sa Zapadom. Trenutno pokazuje da je naučio lekcije iz pada Slobodana Miloševića, shvativši da se ne isplati konfrontirati s utjecajnim zapadnim državama, te im stoga, kako bi one zažmirile na korupciju i kršenje ljudskih prava, daje ono što žele (profitabilne poslove, litij, naoružanje).
Vučićeva taktika od samog početka procesa u slučaju „nadstrešnica“ bila je prolongiranje, dezinformiranje i zamagljivanje. Nakon tužiteljstva dolazi red na sud…
Istovremeno, srbijanski predsjednik počeo je skandalozno primjenjivati mehanizam pomilovanja onih koji se u Srbiji dovode pred odgovornost za prijetnje životu i teške fizičke napade na studente koji prosvjeduju. To, s jedne strane, dodatno podiže napetosti u društvu i potencijalni je okidač za nasilne prosvjede, a s druge – daje Vučiću priliku da selektivno pomiluje predstavnike vlasti koji mogu biti odgovorni u slučaju „krošnjar“.
Samo dan prije Dodikove presude i uhićenja u Srbiji, u Ukrajini su, nakon vala prosvjeda u nekoliko gradova i regija, vlasti poslušale mlade i vratile neovisnost antikorupcijskim institucijama koje su stvorene nakon Majdana i Revolucije dostojanstva 2015. godine. Ukrajinske vlasti pokušale su preuzeti kontrolu nad posebnim pravosudnim tijelima koja se bore protiv korupcije, nakon čega su tisuće nezadovoljnih mladih ljudi u dobi od 18 do 26 godina ispunile ulice i trgove.
Mladi Ukrajinci se ne opravdavaju, kao što to čine studenti u Srbiji, koji ne žele svrgavanje predsjednika i „obojenu revoluciju“. Plakati i upozorenja predsjedniku Volodimir Zelenskom bili su jasni – ako ne povučete štetni zakon, završit ćete kao vaši prethodnici, misleći na bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča, koji je pobjegao u Rusiju nakon Revolucije dostojanstva.
Iako se Zelenski ni na koji način ne može usporediti s proruskim balkanskim autoritarnim vođama, uspostavljanje kontrole nad posebnim ukrajinskim neovisnim antikorupcijskim institucijama dugoročno bi nanijelo ogromnu štetu europskim integracijama Ukrajine, nastavku prekomjernog bogaćenja i oživljavanju oligarhijske države, postsovjetskom recidivu koji je, u uvjetima rata protiv Rusije, trebao biti zauvijek pokopan.
Vjetar promjena prema autoritarizmu puše s istoka. Do sada se malo govorilo o neprozirnim državnim ugovorima s Kinom i njezinoj ulozi u korupciji i tragediji u Novom Sadu. Ako kandidatura za članstvo u EU nije dovoljan motiv, onda je smrt ljudi trebala postati otrežnjujući podsjetnik o tome u kojem sustavu građani Srbije žele živjeti – demokraciji ili autoritarizmu.
Trenutna revolucija odvija se kroz evoluciju svijesti građana, a posebno mladih, za koje je neovisno pravosuđe imperativ. Neovisno od vođa i stranaka koje dolaze i odlaze s vlasti. Spomenuta tužiteljica, Laura Codruţa Kövesi, postala je poznata po borbi protiv korupcije u Rumunjskoj i jedini je međunarodni autoritet na transparentima studentskih prosvjeda u Srbiji. Svaki budući Majdan u bivšim socijalističkim državama trebao bi se odvijati upravo na optuženičkim klupama neovisnih sudova, pred kojima nitko ne bi trebao biti zaštićen.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
