Ove jeseni glavni grad Albanije zahvatio je novi duh protesta, a albanska oporba digla je glas protiv presude bivšem zastupniku Ervinu Salianjiju i vlade premijera Edija Rame. Bez političkih govora i s još nepoznatim planom, zastupnici Demokratske stranke, potpomognuti stotinama građana, krenuli su u neviđeni marš prema bulevaru „Dëshmorët e Kombit“. No, što se krije iza ove neobične akcije oporbe? Uz blokirane ceste i brojne policijske snage na terenu, mogu li ovi događaji označiti početak novog političkog sukoba u Albaniji?
Od sudnice do ulice: Salianjijeva uloga u političkim prosvjedima u Albaniji
Cijeli povod za ove prosvjede proizlazi iz presude albanskog prizivnog suda Ervinu Salianjiju, bivšem zastupniku Demokratske stranke, koji je osuđen na godinu dana zatvora zbog kaznenog djela „lažnog dojavljivanja“ u slučaju „Babalja”.
Presuda parlamentarnom zastupniku Ervinu Salianjiju proizlazi iz incidenta iz 2018, kada je objavio audio snimku kojom optužuje Agrona Xhafaja, brata tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Fatmira Xhafaja, za trgovinu drogom. Slučaj poznat kao slučaj „Babalja“ odnosio se na dvije snimke koje je objavila Demokratska stranka, a za koje se tvrdi da su tajno snimljeni od strane Alberta Veliua (pseudonim „Babalja“), njegovog šogora Alfreda Alizotia i novinara Jetmira Olldashia. Putem tih tajno zabilježenih snimaka Demokratska stranka je tražila smjenu Xhafaja s dužnosti, tvrdeći da će štititi interese svog optuženog brata, koji je također slobodno šetao Albanijom iako mu je ostalo još četiri godine zatvora u Italiji.
Cijeli je slučaj nazvan dosjeom „Babalja“, budući da je to bio pseudonim kojim je u prisluškivanjima nazivan „nepoznati trgovac drogom“, pravim imenom Albert Veliu. Audio zapis je, nakon što ga je pribavilo Tužiteljstvo za teška kaznena djela, poslan stručnjacima u Englesku, koji su zaključili da snimka nije autentična. Odluci vještaka pridodano je i svjedočenje Alizotija koji je priznao da je oponašao glas ministrova brata, nakon što mu je Salianji obećao 200 tisuća eura. Naveo je da je odlučio govoriti istinu budući da mu suučesnik „Babalja“ nije dao svoj dio dobiti.
Što se tiče Agrona Xhafaja, koji je na snimci predstavljen kao trgovac drogom, svjedočio je da je osobno poznavao Alberta Veliua i da mu je posudio novac jer je Veliu imao problema s kockanjem, ali je zanijekao da je s njim razgovarao o trgovini drogom. Xhafaj je tvrdio da su optužbe Demokratske stranke bile usmjerene na narušavanje ugleda njegovog brata kao ministra unutarnjih poslova. Na audiosnimci je prepoznao i glas Alberta Veliua koji je često posjećivao njegov kafić, ali je negirao bilo kakvu umiješanost u spomenute ilegalne radnje.
Nakon odluke Tužiteljstva za teška kaznena djela, tužiteljstvo u Tirani pokrenulo je kazneni postupak nakon prijave Agrona Xhafaja, koji se predao talijanskim vlastima kako bi služio ostatak kazne. Na kraju je Fredi Alizoti osuđen na 2 godine zatvora, Ervin Salianji dobio je godinu dana zbog lažnog prijavljivanja, Albert Veliu je osuđen na 3 godine i 6 mjeseci, a novinar Jetmir Olldashi osuđen je na 100 sati društveno korisnog rada.
Iako je Salianji osuđen 2019, nije odmah odslužio kaznu u zatvoru, jer je bio pod istragom bez pritvora. Sada, nakon šest godina, jednogodišnja zatvorska kazna stupa na snagu skidanjem zastupničkog imuniteta. Prizivni sud je rekao da će potvrditi ovu odluku, što je razbjesnilo Demokratsku stranku i rezultiralo prosvjedima.
Praćenje uspona i tijeka protuvladinih prosvjeda
Prosvjedi 7. listopada do sada su prosvjedi koji su izazvali najveću pozornost, unutar Albanije i na međunarodnoj razini. Pristaše oporbe u Albaniji izašle su na ulice tražeći da vlada odstupi i da je zamijeni privremena prelazna vlada koja će nadgledati predstojeće parlamentarne izbore.
Recentno zatvaranje Ervina Salanjija mogao je biti izgovor za pokretanje ovih prosvjeda, ali konzervativna oporba, predvođena Demokratskom strankom, dugo je optuživala Socijalističku stranku premijera Edija Rame za korupciju, lažiranje prethodnih izbora i potkopavanje rada pravosuđa.
Demokratska stranka tvrdi da je Salanjijevo zatvaranje politički motiviran slučaj, a Salanji sebe naziva „prvim političkim zatvorenikom u 34 godine pluralizma“. Salianji se žalio na presudu. Oporba također poziva na oslobađanje svog čelnika Salija Berishe, koji je u kućnom pritvoru zbog istrage o korupciji.
Prosvjedi su se intenzivirali 7. listopada kada se nekoliko tisuća oporbenih pristaša okupilo ispred ključnih vladinih zgrada u Tirani, uzvikujući slogane poput „Dolje diktatura“ i „Berisha, Berisha“. Prosvjednici su se nakratko sukobili s policijom, bacajući molotovljeve koktele ispred glavne zgrade vlade i sjedišta Socijalističke partije, gdje su spalili i poster premijera Rame. Prosvjednici su kasnije na sličan način gađali Ministarstvo unutarnjih poslova i Gradsku vijećnicu.
Ispred parlamenta situacija je dodatno eskalirala, a policija je upotrijebila suzavac kako bi rastjerala okupljene. Nekoliko stotina policajaca raspoređeno je kako bi zaštitili vladine institucije, a promet je bio blokiran u mnogim dijelovima središta Tirane.
Prema policiji, 10 policajaca je ozlijeđeno molotovljevim koktelima i drugim predmetima koje su bacali prosvjednici. Neki prosvjednici bili su pogođeni suzavcem, a nekolicina je prebačena u bolnicu na liječenje, izvijestili su lokalni mediji.
Prava prijetnja vladavini Edija Rame? Analiza prosvjeda
Otkako je preuzeo dužnost 2013, Edi Rama je ostao premijer Albanije. Albanski ustav ne govori ništa o tome koliko mandata premijer može obnašati dužnost, što izaziva zabrinutost među Albancima, međunarodnim promatračima, a posebice Demokratskoj stranci Albanije. Nepostojanje ograničenja mandata omogućilo je Rami produljenje mandata, što je izazvalo kritike onih koji se zalažu za demokratska načela i rotaciju vodstva. Neki kritičari kažu da je ovo samo drugačiji oblik totalitarne vlade pod kojom je bila komunistička Albanija.
Demokratska stranka, kao glavna oporbena snaga, dosljedno se protivila Raminom produljenom ostanku na vlasti, često koristeći različite strategije za izazivanje njegove administracije, ponekad i kontroverzne. Postoji nepovezanost između konačnog cilja obustavljanja Ramine moći i utjecaja, što je prilično uobičajena promjena koju albansko stanovništvo potražuje, i postizanja toga cilja putem prosvjeda za oslobađanje Ervina Salianjija, za kojeg mnogi vjeruju da je kriv.
Dana 21. listopada, Ilir Meta, bivši predsjednik Albanije, vođa Slobodarske stranke (Partia e Lirisë) i jedna od najistaknutijih političkih osoba koje vode oporbene prosvjede, uhićen je pod optužbama za korupciju od strane SPAK-a, albanske specijalne postrojbe za borbu protiv korupcije (SPAK). Njegova supruga Monika Kryemadhi, članica parlamenta i bivša čelnica Slobodarske stranke, suočava se s istim optužbama. Iz SPAK-a komentiraju da su obje osobe osumnjičene za kaznena djela „odbijanje, neprijavljivanje, prikrivanje i lažno prijavljivanje imovine”.
Policija je upotrijebila silu nakon što je Meta odbio izaći iz svog automobila i navodno vrijeđao policajce i pravosudne dužnosnike. Metina Slobodarska stranka ranije je bila povezana sa Socijalističkom strankom premijera Edija Rame. Međutim, dvojica političara su se žestoko sukobila i rastala, te je Meta postao veliki kritičar Rame i predvodio prosvjede oporbe. A sad kad je uhićen, dodatno slabi nada u učinkovitost prosvjeda.
Unatoč naporima, nedavni prosvjedi protiv Ramine vlade već gube zamah u očima javnosti. Prosvjedi 7. listopada bili su najveći potres koji je opozicija napravila do sada, a ništa slično još nisu ponovili. Malo je vjerojatno da će uspjeti iznuditi stvaranje privremene vlade prije zakazanih parlamentarnih izbora. Ova situacija odražava širu frustraciju političkom stagnacijom među nekim Albancima i zabrinutost oko demokratskog upravljanja.
Tekuće rasprave o vodstvu i upravljanju u Albaniji naglašavaju izazove političkog kontinuiteta nasuprot demokratskoj obnovi. Ovo je dilema s kojom se suočavaju mnoge demokracije u nastajanju, ali u Albaniji je, nažalost, to postalo problem koji se stalno ponavlja bez rješenja na vidiku.
Veleposlanstvo Sjedinjenih Država savjetovalo je svojim građanima da izbjegavaju prosvjed, ističući zabrinutost zbog mogućih nemira. I SAD i Europska unija pozvale su oporbu da se uključi u dijalog s vladom, umjesto nasilnih prosvjeda.
Što su prosvjedi nasilniji, to se lošije odražavaju na Albaniju kao kandidata za članstvo u EU i kao demokratsku zemlju. Iako EU nije puno komentirala prosvjede, implicira se da se Albanija mora dokazati sposobnom riješiti građanske nemire i prosvjede oporbe kroz pridržavanje demokratskih normi.
