Europa je zabrinuta zbog naglog porasta prijetnji sigurnosti kontinenta nakon početka izravnih pregovora između SAD-a i Rusije o okončanju rata u Ukrajini. Na margini pregovaračkog procesa našli su se ne samo Ukrajinci, već i Europljani, koji su bili prvi saveznici Amerikanaca u cijelom razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Uslijed oštrih, čak šokantnih promjena politike koju vode Sjedinjene Američke Države, predvodnik euroatlantske zajednice i najveći sigurnosni partner Europe, svjetski, a prije svega europski sigurnosni sustav, našao se pred neizbježnim promjenama. Te promjene ne samo da bi mogle poremetiti ravnotežu snaga na europskom kontinentu, već i potpuno potkopati stare saveze, uništiti postojeće sporazume i ugroziti budućnost Europe, stavljajući je u neizvjesnost.
Kada je tijekom Ruske revolucije 1917, američki novinar John Reed napisao priču o onome čemu je svjedočio, nazvao ju je „Deset dana koji su potresli svijet”. Ali za Donalda Trumpa i Vladimira Putina 10 dana je predugo. Uzdrmali su svijet u tjedan dana, napisao je urednik ruskog BBC-ja Steve Rosenberg dan nakon sastanka izaslanstava SAD-a i Rusije u Rijadu.
Pitanje daljnjeg angažmana SAD-a u rješavanju sigurnosnih problema Europe izaziva veliku zabrinutost u europskim prijestolnicama. Jasno je da su najvruće teme rat u Ukrajini, sporazumi o prekidu neprijateljstava, uloga Europljana u pregovaračkom procesu, sigurnosna jamstva za Kijev i istočno krilo NATO-a. Međutim, neraskidivo povezane s ukrajinskim pitanjem i američko-europskim odnosima u novoj stvarnosti su i teme poput budućnosti NATO-a i očuvanja američke vojne prisutnosti u Europi, uključujući i Zapadni Balkan.
Prema BILD-u, Zapadne sigurnosne službe i političari strahuju da bi pregovori koji su započeli u Rijadu mogli dovesti do povlačenja američkih trupa iz dijela Europe.
Admiral Giuseppe Cavo Dragone, predsjednik Vojnog odbora Sjevernoatlantskog saveza, govorio je o situaciji na marginama Münchenske sigurnosne konferencije, predviđajući da će Sjedinjene Države vjerojatno ostati predane NATO-u, iako bi mogle smanjiti svoju prisutnost trupa u Europi, jer se prioriteti Washingtona pomiču na indo-pacifičku regiju. Rekao je da se Sjedinjene Države neće povući iz NATO-a, istaknuvši da bi povlačenje nekih od 100.000 vojnika stacioniranih u Europi moglo biti na dnevnom redu zbog „nekih obveza koje Sjedinjene Države imaju daleko na Pacifiku”. „Ne mislim da će se veliki broj Amerikanaca povući iz Europe“, dodao je. Putin želi povlačenje NATO trupa iz cijelog bivšeg sovjetskog carstva. Europski dužnosnici vjeruju da će Trump vjerojatno pristati na povlačenje američkih trupa iz baltičkih država i možda dalje na zapad, izvijestio je Financial Times. Istočnoeuropski sigurnosni dužnosnik rekao je za BILD: „Prema našim informacijama, ovo je bio Putinov zahtjev do 2021. godine, odnosno povlačenje američkih trupa iz svih država članica NATO-a koje su se pridružile savezu nakon 1990. godine.“ Trump još nije potvrdio da Sjedinjene Države planiraju povući svoje trupe iz Europe i rekao je da se o tome trenutno ne raspravlja. Tijekom konferencije za novinare u Mar-a-Lagu 18. veljače, američki predsjednik je upitan je li spreman povući američke trupe iz Europe kao dio mirovnog sporazuma s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom. Trump je u odgovoru rekao da „nitko od mene to nije tražio“ i da ne misli da bismo to željeli niti htjeli učiniti.
Međutim, stručnjaci su sigurni da će, ako ne odmah, onda nešto kasnije američki vojni kontingent u Europi biti smanjen.
Posljednje vijesti iz Washingtona potvrđuju realističnost ovog gledišta.
The Washington Post, pozivajući se na relevantan dokument i dužnosnike upoznate sa situacijom, tvrdi da je američki ministar obrane Peter Hegseth naložio američkom vojnom zapovjedništvu da izradi plan smanjenja proračuna za obranu za 8% svake godine u sljedećih pet godina.
Na popisu prioritetnih područja čije se financiranje mora zadržati su Indo-pacifičko i Sjeverno zapovjedništvo, dok se Europsko zapovjedništvo ne spominje među prioritetima.
Prema BILD-u, smanjenje američke vojne prisutnosti u Europi neće utjecati samo na bazu u njemačkom Ramsteinu i zračne baze u Velikoj Britaniji. Ostatak Europe također se mora pripremiti za duboke promjene. Konkretno, za moguće povlačenje američkih trupa s Kosova.
Kao glavni doprinositelj NATO-ovoj misiji na Kosovu, KFOR-u, Sjedinjene Države igraju ključnu ulogu u održavanju sigurnosti u regiji. Kamp Bondsteel na jugoistoku Kosova najveća je američka baza u regiji i, prema medijskim izvješćima, najveća i najskuplja strana vojna baza koju su Sjedinjene Države postavile u Europi od Vijetnamskog rata.
Američki dužnosnici još nisu potvrdili prestanak sudjelovanja u KFOR-u, no prilagodba geopolitičkih prioriteta, složeni dogovori s Moskvom i Pentagonovo smanjenje izdvajanja za europsku sigurnost mogli bi dovesti, ako ne do kraja, onda do značajnog smanjenja doprinosa Sjedinjenih Država NATO-ovoj misiji na Kosovu.
Dužnosnik NATO-a, komentirajući informaciju BILD-a o mogućem povlačenju američkih trupa s Kosova, na upit novinara istaknuo je da SAD i dalje igra temeljnu ulogu u KFOR-u, te da njihov doprinos trenutno iznosi više od 600 vojnika. Prema dužnosniku, američka je strana objavila svoju predanost Sjevernoatlantskom savezu, uključujući prisutnost SAD-a u Europi, te je naglasila da NATO-vo prisustvo i obrana moraju ostati jaki. Ali u isto vrijeme, dužnosnik je podsjetio da su Sjedinjene Države jasno rekle da saveznici moraju učiniti više, ulažući još više u potporu zajedničkoj sigurnosti.
Ako nova politika Bijele kuće i Pentagona dovede do značajnog smanjenja američke prisutnosti na Zapadnom Balkanu, to će značiti pogoršanje sigurnosne situacije u regiji.
BILD takav razvoj događaja naziva „užasnim scenarijem”. „Tada bi europski saveznici ostali sami na Balkanu, suočeni s Putinovim saveznikom Aleksandrom Vučićem i njegovom moćnom srpskom vojskom”, navodi se u publikaciji. Naravno, posljedica će biti povećanje sigurnosnih rizika, kako poput događaja u Banjskoj, tako i na širem prostoru.
Osim toga, povlačenje američkih trupa sa Zapadnog Balkana otvorit će put povratku Rusije u regiju – u vrlo doslovnom smislu. Ne radi se samo o „jačanju utjecaja” ili „intenziviranju uporabe meke moći”, već i o fizičkom povećanju ruskih struktura, projekata i inicijativa diljem Zapadnog Balkana. Treba napomenuti da je ovaj proces već započeo. Na primjer, Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu već se proširuje.
Izgradnju novog poligona za obuku stručnjaka civilne obrane u sklopu ovog objekta najavio je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji sa srbijanskim kolegom Markom Đurićem koji je boravio u posjetu Moskvi. Zapadne obavještajne agencije već godinama ističu da je objekt dobro prikrivena ruska vojna baza, no sada se čini da to više nikoga nije briga.
Događaji u Nišu samo su jedan od primjera širenja ruske aktivnosti u regiji. Dalje, zahvaljujući novoj geopolitičkoj stvarnosti, takvih će primjera biti još više. U ovom trenutku, naravno, nitko ne očekuje da će ruski padobranci s plavim kacigama odmah biti uočeni u Prištini. Međutim, događaji posljednjih tjedana potiču nas da računamo na razvoj događaja u Europi općenito, a posebno na Zapadnom Balkanu.
