Summit BRICS-a u Kazanju nije postao odlučujući za Srbiju u pogledu geopolitičkih izbora. Kao i prije, zemlja je vodila politiku balansiranja između EU i Rusije. Međutim, odnosi Beograda s europskim i ruskim partnerima bilježe promjenu.
Moskva u fokusu
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, kao što je poznato, nije osobno prisustvovao summitu BRICS-a u ruskom Kazanju zbog susreta sa šefovima europskih vlada. Formalno, posjet Beogradu premijera Grčke i Poljske mogao bi poslužiti kao izgovor za otkazivanje puta u Rusiju. No, to je bio jasan signal koji je Vučić poslao Moskvi: EU je trenutno prioritetni vanjskopolitički pravac Srbije.
Međutim, “prioritet” nije jednako “isključiv”.
Stoga je, u skladu s višesektorskom vanjskom politikom Srbije, u Kazanj doputovalo snažno izaslanstvo srbijanske vlade predvođeno potpredsjednikom Aleksandrom Vulinom. U timu su bili i ministar obrane Bratislav Gašić, ministrica gospodarstva Adrijana Mesarović i ministar bez portfelja Nenad Popović, koji je ruskim medijima dao mnoštvo intervjua u kojima je davao komplimente Rusiji.
Iako Srbija nije spremna za pridruživanje BRICS-u, signal Beograda Moskvi bio je očit: ima jasnu namjeru proširiti i produbiti srpsko-rusku suradnju.
Poruka je neočekivano osnažena konfliktom koji je nastao tijekom posjeta Srbiji, u sklopu diplomatske turneje po Zapadnom Balkanu, predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen.
Šefica Europske komisije otkazala je sastanak s premijerom Milošem Vučevićem jer je, neposredno prije zakazanog susreta s njom, šef srbijanske vlade razgovarao s ruskim ministrom ekonomskog razvoja Maksimom Rešetnjikovim. Predsjednica EK otkazala je sastanak s premijerom Vučevićem nakon što je na svojoj web stranici objavio najavu sastanka s ministrom gospodarstva Rusije, pojasnila je glasnogovornica EK Ana Pisonero. U priopćenju se navodi kako dvije zemlje planiraju ojačati suradnju na gospodarskom i drugim područjima. U tom kontekstu nije imalo smisla održavati prvotno zakazani sastanak, dodala je glasnogovornica.
Prije toga je, međutim, von der Leyen održala prilično topao sastanak s Vučićem, pa je srbijanski vrh i ovoga puta uspio održati kakvu-takvu ravnotežu. Ipak, Beograd je uspio uvjeriti Moskvu da je razvoj srpsko-ruskih odnosa u fokusu srbijanske vlade.
Pragmatizam Beograda
Motivacija za “kretanje u različitim smjerovima odjednom”, što srbijanske vlasti danas pokušavaju provesti, leži u čisto pragmatičnoj prirodi odnosa Srbije s partnerima i, sukladno tome, u najpragmatičnijoj vanjskoj politici. Srpsko vodstvo samopouzdano nastoji da pokaže da spajanje europskih integracija i prijateljskih odnosa s Rusijom nije kontradikcija, nego, naprotiv, garancija da će se ostvariti povlastice i preferencije u svakom od ta dva pravca: prije svega, radi se o osiguravanju financiranja iz EU kao dijela procesa europske integracije i jeftinog ruskog plina kojim se naplaćuje lojalnost Beograda.
Geopolitička multivektornost za Srbiju u praksi znači ne toliko egzistencijalni izbor između Zapada i Istoka, koliko pristup resursima EU i Rusije. Ta politika godinama uspješno funkcionira, a posljednja dostignuća srpskog gospodarstva posljedica su i takvog vanjskopolitičkog kursa.
Zbog činjenice da je sadašnja vanjska politika korisna za Srbiju, nema razloga očekivati da će Beograd samoinicijativno odustati od svoje multivektornosti. Samo promjena vanjskog okruženja, točnije, promjena politike vanjskih aktera prema Srbiji može stati na kraj ovom laviranju između istočnog i zapadnog puta.
Pauza za europske integracije
Odbijanje šefice Europske komisije da se sastane sa srbijanskim premijerom donekle se može shvatiti i kao upozorenje Beogradu. Sadržaj te poruke je jednostavan: u današnjim geopolitičkim uvjetima razvijanje odnosa s Rusijom nespojivo je s europskim integracijama.
Bude li Beograd stavio na kocku produbljivanje srpsko-ruske suradnje, Bruxelles bi u budućnosti mogao prijeći sa simboličnih upozorenja na konkretnije korake. To bi moglo uključivati ograničavanje financiranja Srbije iz proračuna EU-a.
O takvom se potezu već dugo govori usljed odbijanja Beograda da svoju vanjsku politiku uskladi s onom EU, odnosno nevoljkošću da uvede sankcije Rusiji.
Lojalnost Srbije Rusiji već je faktički zaustavila proces europskih integracija –nova pregovaračka poglavlja nisu otvorena već treću godinu zaredom – ali odlučnost Europljana još nije presudila da se europske integracije Srbije službeno stave na čekanje, ili da se barem blokira dodjela sredstava Beogradu po europskim programima.
Bude li Europska unija odlučnija da sve zemlje kandidati za članstvo usklade svoju vanjsku politiku, na stolu bi mogla biti predstavljena odluka obustave europskih integracija Srbije. Barem nakon beogradskog demarša Ursule von der Leyen takav razvoj događaja izgleda nešto realniji.
Ruski prijedlozi
U međuvremenu, za Rusiju više nije dovoljno vidjeti lojalnost Beograda koja uključuje odbacivanje sankcija EU-a, više nije dovoljno održavati suradnju u gospodarskom, a posebice energetskom području. Dakle, Beograd će morati platiti dodatnu cijenu jeftinog plina, a ne radi se o novcu. Zauzvrat, Moskva želi vidjeti Beograd u taboru svojih geopolitičkih saveznika, među zemljama koje se pozicioniraju kao alternativa zapadnom svijetu.
Prethodno je Srbija – jedina država u Europi – potpisala sporazum o slobodnoj trgovini s EAEU (Euroazijskom ekonomskom unijom), postala promatrač u Parlamentarnoj skupštini ODKB-a (Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti). Sada je na redu uključivanje u BRICS kao globalnu antizapadnu uniju (kako to vidi Rusija).
Osobni poziv Vučiću na summit u Kazanju bila je ponuda koju, pretpostavljalo se, nije mogao odbiti. Međutim, on je u konačnici to učinio, ali uz brojnu srbijansku delegaciju na forumu BRICS-a, intervjue srbijanskih vladinih dužnosnika pune hvalospjeva date ruskim medijima i, naposljetku, uz Vučićevo obećanje da će doći u Moskvu na proslavu Dana pobjede 9. svibnja 2025. godine. Sve to treba da ostavi pozitivan dojam na Kremlj i donekle kompenzira odsutnost predsjednika u Kazanju.
U budućnosti možemo očekivati nastavak srpske politike odbijanja uvođenja sankcija prema Rusiji. Također, očekuje nas jačanje rusko-srpske suradnje u raznim područjima. Riječ je prije svega o većem angažmanu Srbije u BRICS-u i svim drugim antizapadnim formatima.
Pomjeranje ka Moskvi
Primjetna je i želja Moskve da od Beograda postigne veću lojalnost na vojno-političkom planu. Nije slučajno da je jedan od predstavnika Srbije na summitu BRICS-a bio ministar obrane, a šef izaslanstva, vicepremijer Vulin, morao je pažljivo birati riječi “na marginama summita u Kazanju” odgovarajući na pitanja iz ruskih medija o izgledima srbijanskog uvoza ruskog oružja i rusko-ukrajinskom ratu.
Ubrzo nakon posjeta Kazanju, Vulin je otputovao u Minsk, gdje je sudjelovao na konferenciji o euroazijskoj sigurnosti (koja je, zapravo, sazvana na temelju ODKB-a). Potpredsjednik Vlade Srbije vodio je odvojene razgovore i s ministrom vanjskih poslova Rusije Sergejem Lavrovom i ministrom obrane Bjelorusije Viktorom Khreninom.
U budućnosti se može očekivati jačanje tog vojno-političkog vektora, jer je za Rusiju vrlo važno ne samo privući Srbiju na svoju stranu, već i blokirati bilo kakvu, čak i hipotetičku, srpsko-zapadnu i srpsko-ukrajinsku suradnju u ovom području.
Pomjeranje ka Moskvi i njezinim satelitima zajamčeno će povećati razlike između Beograda i Bruxellesa i maksimalno suziti mogućnosti omiljenog Vučićeva balansiranja.
Naravno, moguć je nastaviti s hodom po užetu uz žongliranje raznim predmetima. Ali pitanje je koliko dugo?
