Vođa bosanskih Srba, Milorad Dodik, kojem je Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine oduzelo mandat predsjednika, nastavio je igrati za veće uloge. Najavio je niz posjeta Rusiji tijekom kojih planira osigurati podršku za postizanje neovisnosti Republike Srpske i za okončanje mandata europske vojne prisutnosti u BiH.
„Borba protiv okupacije“
U nedavnom intervjuu za ruske medije Dodik je izjavio da želi stati na kraj aktivnostima vojne misije Europske unije u Bosni i Hercegovini, EUFOR Althea. U tu svrhu, vođa bosanskih Srba obratit će se Moskvi za pomoć. „Zamoliću naše ruske prijatelje da povuku suglasnost i stave veto u Vijeću sigurnosti u vezi s europskim međunarodnim snagama“, rekao je.
Slične izjave davane su i prije. Već početkom ožujka ove godine Dodik je izvijestio da će se uskoro u Rusiji održati sastanak na visokoj razini na kojem će zatražiti da se stavi veto na prisutnost EUFOR-a u BiH. Tu je izjavu dao nakon što je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine izdalo nalog za njegovo uhićenje, a mediji su počeli raspravljati o tome trebaju li snage EUFOR-a sudjelovati u njegovom pritvoru. Dodik je tada zahtijevao da se zapovjednik europskih snaga u BiH „pridržava svog mandata“ i zaprijetio da „Srbi neće tolerirati okupatore“.
Međutim, EUFOR se ni na koji način nije umiješao u situaciju.
Dužnosnici EU-a potom su obavijestili vlasti Bosne i Hercegovine da EUFOR neće provesti operaciju uhićenja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Kako su tvrdili bosanski mediji, to je priopćeno ministru vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedinu Konakoviću tijekom njegovog posjeta Bruxellesu. Izviješteno je da je visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kallas tijekom sastanka s ministrom Konakovićem rekla: „Europska unija nije spremna upotrijebiti trupe EUFOR-a za uhićenje Milorada Dodika“.
Nakon sastanka s Kallas, Konaković je rekao da službeno Sarajevo „ne očekuje“ da će EUFOR uhititi Dodika jer „nemaju mandat za to i ne smiju to učiniti“.
Ipak, pitanje nije iscrpljeno.
U travnju je Dodik dao intervju ruskim medijima u kojem je detaljnije objasnio svoj stav o potrebi okončanja europske vojne misije u BiH.
„Neki europski predstavnici počeli su govoriti o promijenjenoj ulozi EUFOR-a. Ta promijenjena uloga EUFOR-a nas ne zanima, a ne želimo da Althea promijeni svoj mandat. I zato uvijek govorimo našim partnerima u Rusiji da ako se to dogodi, takvo što ne bi trebalo dobiti suglasnost u Vijeću sigurnosti. Procijenit ćemo razvoj situacije, ima vremena. Odluka se donosi svake godine u listopadu i pratit ćemo kako se ponašaju“, rekao je.
Posjeti koje je Dodik sada najavio Rusiji i njegov zahtjev za vetom na produljenje mandata EUFOR-a ukazuju na to da se, po njegovom mišljenju, europska misija „ponaša“ „loše“, odnosno na način koji ne odgovara Banjoj Luci.
Danas se glavna zamjerka vođe bosanskih Srba snagama EU ne odnosi ni na kakve konkretne akcije EUFOR-a, pa se čak ni moguća promjena mandata više ne spominje. U sadašnjoj fazi Dodik izražava svoje nezadovoljstvo prisutnošću europskih snaga u BiH u principu, općenito. Europsku vojnu misiju naziva „okupacijskom međunarodnom vlašću“, što ukazuje na to da je ona dio međunarodne prisutnosti u BiH, što Dodik, zapravo, ne prihvaća.
„Postoji lokalna civilna uprava stranca, čije je ime Schmidt (visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt) i oružani dio ove okupacije po imenu Althea. Želimo ukloniti oboje“, rekao je.
„Naprijed, prema neovisnosti“
Dodikov plan ne sastoji se samo od veta kako bi se spriječilo produljenje mandata EUFOR-a, već i od postizanja (nekog oblika) neovisnosti Republike Srpske.
„Da bismo ih uklonili (EUFOR Althea i visokog predstavnika) – moramo biti zasebna država“, kaže vođa bosanskih Srba. „Da bismo se svega ovoga riješili (EUFOR Althea i visokog predstavnika), moramo zahtijevati povlačenje okupacijskih trupa i uklanjanje stranaca iz donošenja odluka. To nije moguće na razini Bosne i Hercegovine, stoga Republika Srpska mora proglasiti neovisnost i stvoriti mehanizam upravljanja potpuno neovisan o Sarajevu, Bosancima i strancima koji tamo žive“, naglasio je.
U svim tim koracima Dodik namjerava osloniti se na podršku Moskve.
„Uskoro ću otići u Moskvu, gdje ću održati sastanke s utjecajnim ljudima. Mislim da ću negdje u listopadu ponovno otići u Rusiju i moći ću se ponovno sastati s ruskim predsjednikom. …Zamoliću ih da nas podrže u našem nastojanju da održimo referendum i postignemo neovisnost“, rekao je.
To ne znači referendum koji je već raspisala Narodna skupština Republike Srpske, već još jednu, novu anketu.
Dodik je ruskim novinarima objasnio da se planira usvojiti Rezolucija o samoodređenju RS-a, nakon čega će se održati referendum o neovisnosti Republike Srpske.
Prema Dodikovim riječima, tijekom najavljenog posjeta Rusiji apelirat će na „ruske prijatelje“ da podrže Republiku Srpsku na Općoj skupštini UN-a u njezinim nastojanjima da se održi referendum o nezavisnosti.
Neki stručnjaci sigurni su da su ove Dodikove inicijative njegove osobne izmišljotine, a Moskva nije oduševljena vođom avantura bosanskih Srba. Ali sama činjenica da ruski državni mediji prenose ove i druge slične Dodikove izjave omogućuje nam da tvrdimo da težnje koje je izrazio nailaze barem na razumijevanje u Kremlju.
Zajednički cilj i poseban interes
Stavovi Banja Luke i Moskve u vezi s „međunarodnom prisutnošću“ u BiH odavno su identični. Ni Rusija ni Republika Srpska ne priznaju Christiana Schmidta kao visokog predstavnika jer njegova kandidatura nije odobrena u Vijeću sigurnosti UN-a. Sada, očito, bosanski Srbi zajedno s „ruskim prijateljima“ imaju plan proglasiti i europsku vojnu misiju u Bosni i Hercegovini za „persona non grata“.
Cilj ovih zajedničkih planova može se opisati ovako: stvaranje uvjeta u kojima međunarodna zajednica neće imati mehanizme za suzbijanje
- destabilizacije BiH, što bi moglo dovesti do novog sukoba u regiji;
- pokušaja postizanja neovisnosti Republike Srpske, odnosno pokušaja uništavanja Daytonskog mirovnog sporazuma;
- jačanja ruskog utjecaja u BiH i u regiji općenito.
Činjenica je da se trenutno aktivno raspravlja o mogućim konfiguracijama sudjelovanja europskih vojnih kontingenata radi osiguranja mirovnog procesa u Ukrajini. U tom kontekstu, Kremlj bi slučaj EUFOR Althea u Bosni i Hercegovini mogao smatrati sastavnim dijelom svojih odnosa s Europskom unijom i Zapadom općenito, kao komponentom sigurnosne situacije na kontinentu, kao važnim elementom ravnoteže snaga u Europi.
Proces postizanja „neovisnosti Republike Srpske“ koju je najavio Dodik, rasprava o tom pitanju — uz sudjelovanje Rusije — na Općoj skupštini UN-a, također je dio ukupne karte sfera utjecaja na europskom kontinentu.
Zaključci
Analiza izjava i planova Milorada Dodika ukazuje na to da su njegovi postupci dio šire geopolitičke strategije koja ima duboke korijene u ruskim interesima. Dodik, u biti, djeluje kao provodnik i truba Kremlja, a ne kao neovisni regionalni vođa. Njegovi napori usmjereni su ne samo na zaštitu vlastitih političkih ambicija, već i na provedbu ciljeva Moskve u regiji.
Instrumentalizacija Dodika. Rusija Dodika koristi kao instrument za destabilizaciju Zapadnog Balkana. Njegove izjave i planovi, koje aktivno emitiraju ruski državni mediji, dio su koordiniranih napora usmjerenih na slabljenje utjecaja EU i Zapada u Bosni i Hercegovini i u regiji.
Podrivanje međunarodnih mehanizama. Zajednički cilj Dodika i Moskve je uništiti ili učiniti neučinkovitima međunarodne institucije koje osiguravaju stabilnost BiH. To uključuje diskreditaciju Ureda visokog predstavnika i uklanjanje misije EUFOR.
Rizik od novog sukoba. Uspjeh ovih planova mogao bi dovesti do uništenja Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je temelj moderne arhitekture Bosne i Hercegovine. To bi, pak, moglo stvoriti, ili bolje rečeno, obnoviti žarište u samom srcu Europe.
Geopolitička igra. Za Rusiju je situacija u Bosni i Hercegovini dio šire geopolitičke borbe sa Zapadom. Koristeći slučaj EUFOR-a Althea, Kremlj pokušava stvoriti presedan koji bi se mogao koristiti u budućim pregovorima o sigurnosnoj situaciji na kontinentu, uključujući i kontekst sukoba u Ukrajini.
Sveukupno, Dodikovi postupci predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti Bosne i Hercegovine i cijele Europe, naglašavajući ranjivost regije na vanjske manipulacije i utjecaje.
