Politička kriza koja je trajala u Bosni i Hercegovini tijekom cijele godine, prijeteći da eskalira u sigurnosnu krizu, ne samo u BiH već i u cijeloj regiji, iznenada je završila. Banja Luka je, neočekivano za mnoge, okončala sukob sa Sarajevom napravivši korak unatrag: sredinom listopada Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) poništila je niz kontroverznih zakona i uredbi kojima je narušen ustavni poredak Bosne i Hercegovine, a također je službeno priznala da Milorad Dodik više nije predsjednik RS-a.
Ali zašto se to dogodilo i što se sljedeće može očekivati?
Korak unatrag
Glavni događaj koji potvrđuje politički preokret RS-a bilo je poništavanje nekoliko spornih zakona i uredbi usvojenih prošle godine od strane Narodne skupštine Republike Srpske.
Na posebnoj sjednici NSRS-a održanoj 18. listopada, parlamentarna većina, predvođena Savezom neovisnih socijaldemokrata (SNSD), ukinula je Zakon o nepokretnoj imovini, Zakon o neprovođenju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Zakon o izborima RS-a, Zakon o neprovođenju Zakona o zabrani djelovanja neustavnih institucija Bosne i Hercegovine, izmjene Kaznenog zakona RS-a i Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću RS-a. Osim toga, ukinuta je i Rezolucija o informaciji o urušavanju pravnog poretka u Bosni i Hercegovini i mogućem kršenju Daytonskog sporazuma.
Svi ovi dokumenti bili su instrumenti secesionističke politike čelnika RS-a, usmjerene na institucionalnu izolaciju RS-a od središnjih vlasti BiH, nepriznavanje visokog predstavnika međunarodne zajednice i ignoriranje njegovih odluka.
Osim toga, tijekom iste sjednice, NSRS je poduzeo još jedan značajan korak kojim je okončan sukob oko predsjedničkog mandata Milorada Dodika: parlament je službeno imenovao Anu Trišić-Babić za vršiteljicu dužnosti predsjednice RS-a. Iako se smatra „Dodikovim čovjekom“, sama činjenica ovog imenovanja ukazuje na konačno rješavanje pitanja prestanka Dodikova predsjedničkog mandata.
Što je s referendumom?
Podsjetimo se da je Narodna skupština Republike Srpske, kao odgovor na Dodikovu smjenu s predsjedničke dužnosti, donijela odluku o održavanju referenduma o ovom pitanju 25. listopada. Referendumsko pitanje glasi: „Prihvaćate li odluke neizabranog stranca Christiana Schmidta i neustavne odluke Suda Bosne i Hercegovine donesene protiv predsjednika Republike Srpske, kao i odluke Središnjeg izbornog povjerenstva o ukidanju predsjedničkog mandata Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske?“ Dodik se nadao da će referendum reći glasno „ne“ odluci o njegovoj smjeni i stranom miješanju u poslove RS-a, te da će postati „proba“ za „glavni referendum“ o neovisnosti Republike Srpske. Dodikovu ideju aktivno su promovirali ruski mediji.
„Hoćete li na kraju odustati od referenduma?“ pitali su novinari Dodika nakon što je NSRS poništio sporne zakone. „Mora se održati“, rekao je. Prema njegovim riječima, „najbolje bi bilo da se referendum održi 9. siječnja“, odnosno na Dan Republike Srpske.
Proruski političar Aleksandar Vulin, bivši član srbijanske vlade, a trenutno senator Republike Srpske, izjavio je: „Ne smije biti odustajanja od referenduma, a ako se referendum ne može održati u propisanom roku, treba ga održati što je prije moguće, i to treba javno izreći, bez traženja izgovora za nečinjenje.“ Nije isključeno da je isti i stav Moskve.
Međutim, prema promatračima, nakon poništenja niza zakona i priznanja da Dodik više nije predsjednik, referendum zakazan u Republici Srpskoj za 25. listopada izgubio je smisao.
Pobjeda i poraz
Političari iz potpuno suprotnih tabora odluku NSRS-a o ukidanju spornih zakona i drugih dokumenata smatrali su pobjedom države Bosne i Hercegovine i porazom Dodikove politike.
„Proruski separatizam je pretrpio poraz“, navodi Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP BiH). „Današnja sjednica Narodne skupštine Republike Srpske povijesni je događaj koji označava kapitulaciju Milorada Dodika i separatističke, proruske politike. Država Bosna i Hercegovina i njezine institucije dobile su još jednu važnu bitku, pokazujući da nema nitko važniji ili jači od države“, stoji u izjavi stranke od 18. listopada.
Vulin je također govorio o porazu. Rekao je da „ne osporava legitimnost ili legalnost promjene stavova i pozicija Narodne skupštine RS-a“, ali „mora reći“ da „okus jučerašnjeg poraza neće dugo izblijedjeti“, te da očekuje „da će vlada u Republici Srpskoj iskreno priznati Srbima da je politika borbe za očuvanje daytonske pozicije RS-a pretrpjela težak poraz“.
Sam Milorad Dodik pokušao je situaciju predstaviti ne kao povlačenje, a još manje kao poraz, već kao element dugoročne strategije. Izjavio je da je Republika Srpska na pravom putu do pobjede i da događaje u Narodnoj skupštini RS-a treba shvatiti kao dio tih zalaganja. „Naša politika ostaje nepromijenjena. BiH je nestabilna. Jedini način da se ovdje očuva trajni mir i stabilnost, do kojih nam je stalo, jest da se BiH organizira prema volji naroda koji je čine“, naglasio je Dodik.
Pružena ruka
Međutim, zapravo, odluka NSRS-a od 18. listopada označava odustajanje sadašnjih čelnika Republike Srpske od kursa prema otvorenoj političkoj i institucionalnoj konfrontaciji sa središnjim vlastima BiH i međunarodnom zajednicom. Politika RS-a iz „Dodikove ere“, koja se temeljila na stalnom sukobu sa službenim Sarajevom i eskalaciji napetosti, stavljena je barem na čekanje.
„Narodna skupština Republike Srpske povlači ove zakone, a zastupnici parlamentarne većine znat će objasniti našem narodu zašto to radimo. Usvojili smo ih kao reakciju na Christiana Schmidta i zlouporabu institucija; povlačimo ih kao pruženu ruku za uklanjanje zlouporaba i ozbiljnih odstupanja. Tko će prihvatiti ovu ruku, a tko će je odbiti, ne ovisi o nama. O nama ovisi da osiguramo da više nikada ne dopustimo nepravdu i potkopavanje naših ustavnih prava“, napisala je članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović na društvenoj mreži X.
„Ako u Americi uklanjaju štetne posljedice Bidenove ere, zašto ne možemo učiniti isto u Bosni i Hercegovini? Ako su postupci te administracije bili loši za američki narod, zašto ne reći da su bili loši za srpski narod?
…Zbog štete koju su nam nanijeli, nadali smo se i radovali Trumpovoj pobjedi. I učinili smo sve što smo mogli da tome doprinesemo kroz američko-srpsku zajednicu. Imamo pravo vjerovati da će sve uspjeti, jer je Donald Trump predsjednik Amerike. Imamo priliku pokazati… da je Republika Srpska pouzdan partner“, primijetila je Cvijanović.
Kao odgovor na pruženu ruku, Republika Srpska očekuje korake za ispunjavanje zahtjeva Srba. To bi moglo uključivati poništavanje odluka službenog Sarajeva i visokog predstavnika koje ne odgovaraju interesima Srba u BIH, ili čak povlačenje Christiana Schmidta. Barem je Dodik već najavio Schmidtovu ostavku u bliskoj budućnosti.
„Washingtonski plan“
Stručnjaci su uvjereni da su najnoviji događaji u politici RS rezultat provedbe „američkog plana deeskalacije“ i zakulisnih dogovora između čelnika bosanskih Srba i američke administracije.
„Washingtonski plan“ navodno je predviđao deblokiranje državnih institucija od strane RS-a, povratak RS-a u ustavni okvir BIH i povlačenje ozloglašenog i proruskog čelnika bosanskih Srba iz aktivne političke aktivnosti.
Zauzvrat, Washington je navodno obećao zaustaviti kazneni progon Dodika, postupno ukinuti sankcije njegovoj okolini (taj je proces već započeo), a kasnije i njemu osobno, te provesti gospodarske projekte u RS-u (govori se o ulaganjima u vađenje minerala). Moguće je da je plan uključivao i rasprave o budućnosti visokog predstavnika i potencijalnom poništavanju njegovih odluka i drugih presuda nepovoljnih za RS.
Sukladno tome, banjalučko odbijanje sporazuma moglo je implicirati suprotno – povećan pritisak Sjedinjenih Država i Zapada općenito na Dodika i njegov krug, uvođenje novih restriktivnih mjera protiv političara iz RS-a, blokiranje investicijskih projekata u koje su uključeni zapadni investitori i tako dalje.
Glasanje u NSRS-u 18. listopada može poslužiti kao dokaz da se ovaj hipotetski američki plan već počeo provoditi.
Moglo bi se zaključiti da je trenutni senzacionalni preokret Republike Srpske geopolitička pobjeda za Sjedinjene Države, uslijed čega se smanjuje ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu. Međutim, u Sarajevu nije isključeno da u ovom slučaju postoji situacijski dogovor (dogovor) između Washingtona i Moskve.
Ipak, pauza u konfrontaciji ne znači konačni mir. Dodikova retorika, očekivanje ustupaka od Zapada, kao i očuvanje proruskih stavova kod dijela elite RS-a, ukazuju na to da bi se sukob mogao vratiti — u novom obliku, s novim igračima. Daljnji razvoj događaja ovisit će o ishodu unutarnje političke borbe u RS-u, stavu međunarodne zajednice i sposobnosti BiH da iskoristi trenutak za konsolidaciju.
Analitička grupa CWBS-a
