Unutarnja politička situacija u Srbiji postaje sve složenija i zbunjujuća.
Studenti koji prosvjeduju protiv autoritarnog, korumpiranog režima organiziraju okupljanje koje se pretvara u šovinistički skup.
Vlasti, koje su optužile Zapad za „obojenu revoluciju“ u Srbiji, optužuju osobu povezanu s ruskim specijalnim službama za „pokušaj potkopavanja ustavnog poretka“.
Što dalje idemo, to se više čini da ako govorimo o stranom miješanju u srbijanske poslove, definitivno se ne radi o miješanju Zapada.
Politizacija
Masovni prosvjed pod motom „Vidimo se na Vidovdan“ izbio je u Beogradu 28. lipnja 2025., a završio je uhićenjima i sukobima s policijom.
Prosvjed su organizirali studenti koji od 2024. mjesecima blokiraju sveučilišta diljem zemlje, organizirajući skupove i druge demonstracije. Razlog je novosadska tragedija, kada se 1. studenog 2024. srušila betonska nadstrešnica glavnog željezničkog kolodvora i usmrtila 16 ljudi. Studenti, aktivisti i mnogi građani diljem Srbije izašli su na ulice, zahtijevajući kaznenu i političku odgovornost odgovornih za ovaj tragični događaj. Međutim, počinitelji još nisu identificirani, a kamoli kažnjeni.
Od jeseni prošle godine do kraja proljeća ove godine, mladi su demonstrativno izbjegavali politiku i političare, iznoseći isključivo građanske zahtjeve prema vlastima. No, to se raspoloženje postupno promijenilo.
Početak ljeta donio je nove prosvjede. Tijekom još jednog masovnog skupa, koji je održan u mnogim velikim i malim gradovima u Srbiji prije otprilike mjesec dana, studenti su zahtijevali prijevremene parlamentarne izbore. Ako se izbori ne raspišu „u razumnom roku“, pokrenut će akcije građanskog neposluha kako ne bi dopustili sustavu, koji, po njihovoj definiciji, ignorira javnu volju, da normalno funkcionira.
Još jedna manifestacija politizacije prosvjeda bila je otvorena podrška oporbenim kandidatima od strane studentskog pokreta na lokalnim izborima održanim u dva srpska grada početkom lipnja. Međutim, nisu djelovali kao politička snaga.
Prosvjed „Vidimo se na Vidovdan“ bio je, zapravo, prvo masovno političko okupljanje građanskog studentskog prosvjednog pokreta.
Što je otkrio prosvjed u Beogradu 28. lipnja?
Radikalizacija
Postalo je jasno da među prosvjednicima postoji značajan broj odlučnih mladih ljudi spremnih na sukob s policijom. Nakon velikog skupa na Trgu Slavija u Beogradu, izbilo je nekoliko sukoba između prosvjednika i policije, pružajući novinarima diljem svijeta impresivne slike sukoba između građana i policije na ulicama Beograda.
Srpsko vodstvo tradicionalno je optuživalo prosvjednike za pokušaj nasilnog rušenja vlade, definirajući ga „terorizmom“, s ciljem poticanja „obojene revolucije“. Provladini mediji i komentatori čak su upozorili na prijetnju građanskim ratom. Međutim, iskreno govoreći, nema dovoljno dokaza koji bi potkrijepili tako dramatične optužbe.
Prosvjednici, pak, nisu jasno objasnili razloge sukoba i zašto su se uputili prema vladinoj četvrti nakon formalnog završetka skupa. Tamo ih je čekala policija s punom opremom.
U svakom slučaju, događaji s kraja lipnja pokazali su da su obje strane spremne za eskalaciju, za „podizanje uloga“. Vlasti su odlučile predstaviti učesnike prosvjednog pokreta kao protudržavne pobunjenike, dok su prosvjednici pokazali spremnost za radikalnije akcije.
Vidovdanski prosvjed
Poziv na radikalizaciju prosvjednog pokreta nije bio jedini novi trend uočljiv tijekom Vidovdana. Neočekivana ideološka obojenost prosvjeda još je više iznenadila ljude.
Tomislav Marković, novinar i publicist, 29. lipnja detaljno je pisao o tome za balkansko izdanje Al Jazeere. Njegovi glavni zaključci (koje su podržali i mnogi drugi regionalni stručnjaci) jesu da ideologija proklamirana na skupu nije bila liberalno-demokratska, niti građanska ili usmjerena na ljudska prava, već šovinistička i „velikosrpska“.
Simbol krvave ruke na transparentima, namijenjen podsjećanju na novosadsku tragediju, potrebu kažnjavanja odgovornih i sveprisutnu korupciju, zasjenile su zastave s kartom Kosova i sloganom „Nema predaje“, rekao je Dušan Pajović, politički analitičar, na Radiju Slobodna Europa.
Nije riječ samo o Kosovu, već se i o drugim zemljama raspravljalo u kontekstu zaštite srpskih interesa.
Tijekom govora mnogih govornika na Vidovdanskom skupu, „publika je stekla dojam da se vratila u 1989. godinu i da gleda Slobodana Miloševića na Gazimestanu“, primijetio je Marković.
Politički komentator Dragan Bursać u intervjuu za RSE opisao je prosvjed 28. lipnja kao „četničku orgiju“.
Kako je i najavljeno, akcija je bila planirana za Vidovan, što je izazvalo određene sumnje. Međutim, nakon skupa više nije bilo sumnje – prosvjedni pokret, kakav jest, počeo se udaljavati „udesno“, demonstrirajući više prosrpske osjećaje nego očekivanu veću demokraciju ili europsku orijentaciju.
Nova faza sučeljavanja
Vlasti su, sa svoje strane, nastavile oštro suočavanje s onima koji sudjeluju u protuvladinim prosvjedima. Nema znakova da se predsjednik Aleksandar Vučić priprema za raspisivanje prijevremenih izbora, kako je to traženo. Naprotiv, čini se da su sadašnje srpske vlasti odlučile „izvršiti pritisak“ na prosvjednike i represivnim mjerama zaustaviti sve blokade, svako prosvjedno okupljanje i marševe.
Kako bi to postigli, vlasti predstavljaju prosvjedni pokret ne kao oporbenu snagu, ne kao političke protivnike ili kao građanski otpor, već kao „teroriste“ i pobunjenike koji pripremaju nasilno svrgavanje vlade.
Uoči 28. lipnja, tijekom zajedničke operacije policije i specijalnih službi, nekoliko je osoba uhićeno pod optužbom za navodnu pripremu zauzimanja zgrada državnih institucija i provladinih medija, te kršenja „ustavnog poretka“ zemlje. Još nekoliko „izgrednika“ završilo je iza rešetaka pod istim optužbama nakon prosvjeda na Vidovdan. Više od 70 (!) prosvjednika privedeno je u noći 29. lipnja, nakon sukoba demonstranata i policije.
Kao odgovor, studenti i građani počeli su blokirati ceste u Srbiji, ali najviše u Beogradu.
Sukob između vlasti i nezadovoljnih građana ušao je u novu fazu.
Dužnosnici i provladini mediji u Srbiji aktivno promoviraju ideju da je takva oštra reakcija na pretjerano nasilne građanske prosvjede normalna za svaku demokratsku zemlju. No, postoje sugestije da se Beograd više usredotočuje na istočna nego zapadna iskustva u borbi protiv masovnih prosvjeda.
Već viđeni plan
Ključni pokazatelji „istočnog“ pristupa srpskih vlasti suprotstavljanju prosvjednom pokretu su korištenje termina „obojena revolucija“ za karakterizaciju prosvjeda, stalne optužbe za „strano (Zapadno) miješanje“ i, konačno, stalne konzultacije s ruskim tajnim službama.
To jest, Vučić, prema ovom scenariju, djeluje kao borac protiv pokušaja nasilne promjene vlasti koju organizira Zapad.
Čini se da je ova uputa napisana u Moskvi prilično davno. Prvo ju je Janukovič pokušao upotrijebiti u Ukrajini, zatim Lukašenko u Bjelorusiji… Sada i Vučić koristi taj „već viđeni“ plan… Zasad se čini da ne ide dobro.
Prvo, sadašnje srbijanske vlasti su prilično prozapadne.
Visokopozicionirani srpski dužnosnici ili stalno primaju Zapadne čelnike u Beogradu ili putuju u posjete zemljama Zapada. Srbija aktivno koristi Zapadna ulaganja i posebna sredstva EU kao kandidat za pristupanje. Beograd neće odustati od svoje namjere da se pridruži Europskoj uniji. Štoviše, srpska vojska čak provodi zajedničke vježbe s NATO-om (ovih dana održane su još jedne multinacionalne vojne vježbe Platinum Wolf, koje je srpska vojska organizirala zajedno s Amerikancima).
Drugo, unatoč svim optužbama srpskih vlasti protiv Zapada o pokušajima organiziranja „obojene revolucije“ u Srbiji, nema dovoljno dokaza o uključenosti Zapadnih država u organiziranje prosvjeda.
Treće, sam prosvjedni pokret nije 100% prozapadni.
Već je napomenuto da je posljednji veliki skup koji se u Beogradu održao na Vidovdan bio sličan skupu „Velike Srbije“. Ali čak i prije toga, prosvjednici nisu zahtijevali, na primjer, ubrzano pridruživanje EU ili euroatlantske integracije. Istina, studentske delegacije posjetile su europske strukture u Strasbourgu i Bruxellesu, ali na prosvjedima nije bilo zastave EU (čini se da je uopće nije bilo).
Ruska igra
Četvrto – i vjerojatno najzačinjeniji trenutak – među optuženima za organiziranje „nasilnog rušenja vlasti“ u Srbiji nalazi se i oporbeni predstavnik poznat po vezama s FSB-om.
Riječ je o bivšem čelniku Srpskog vojnog sindikata, Novici Antiću.
Politico je ranije nazvao Antića mogućim ruskim agentom utjecaja, naglašavajući da ga je jedna od Zapadnih obavještajnih agencija optužila za veze s ruskim specijalnim službama, posebno FSB-om.
„Antić je poznat kao dosljedni zagovornik jačanja prijateljskih i savezničkih odnosa između Rusije i Srbije, te aktivnog građanskog stava u zaštiti prava srpskog vojnog osoblja – veterana rata u Jugoslaviji“, napisala je ruska Versija.
Prema Versiji, srbijanske vlasti su nakon Antićevog pritvaranja mogle proglasiti prosvjednike koji su sudjelovali u protuvladinim prosvjedima „agentima FSB-a“.
To se nije dogodilo. Očito je da se takvi zaključci mogu izvući na temelju ovih podataka o „izgrednicima“. Teško je, čak i nemoguće, tvrditi da Zapad stoji iza prosvjeda.
Uzimajući u obzir činjenicu da srbijanske vlasti surađuju s ruskim specijalnim službama, može se steći dojam o nekoj složenoj igri Kremlja. Moglo bi se čak pomisliti da je Moskva namjerno odlučila igrati za obje strane, pokušavajući ili oslabiti ili čak ukloniti Vučića, ili destabilizirati Srbiju, Zapadni Balkan i jugoistočnu Europu općenito.
