Prošlo je mjesec dana od izbora u SAD-u, te je sada povoljan trenutak za procjenu potencijalnog utjecaja buduće administracije na Balkan. Ova regija, dugo raskrižje suprotstavljenih interesa, već ima šarenu povijest s predsjednikom Trumpom, čiji je prvi mandat na dužnosti donio i značajne pomake i značajne kontroverze. Balkan, koji je izašao iz krvavih sukoba 1990-ih, od tada živi u rijetkim periodima mira, usporeno napredujući prema demokratskim reformama i europskim integracijama. To je osobito istinito za zemlje koje su bile izravno pogođene ratovima, poput Bosne i Kosova, gdje nasljeđe sukoba i dalje baca postojanu sjenu.
Nasljeđe Trumpovog prvog mandata na Balkanu
Prvi mandat predsjednika Trumpa označio je početak onoga što su neki vidjeli kao preispitivanje postkonfliktnog poretka na Balkanu. Relativna stabilnost regije od kasnih 1990-ih okarakterizirana je kao „niz zamrznutih sukoba“, gdje se izostanak ratnog sukoba nije pretvorio u značajan napredak. Za zemlje poput Bosne i Kosova, ova stagnacija je paralelna sa zastojem u njihovim težnjama za članstvom u Europskoj uniji. Trumpov transakcijski pristup vanjskoj politici – usmjeren na postizanje dogovora, a ne na promicanje sustavnih promjena – doveo je do stvaranja novih mogućnosti i izazova na Balkanu.
Jedna od najznačajnijih inicijativa Trumpova prvog mandata bila je njegova uključenost u dijalog Srbije i Kosova. Ovim se nastojanjem želio riješiti jedan od najtežih sporova u regiji. Ipak, pratile su ga glasine o kontroverznim idejama poput razmjene teritorija, koje su, mada nikad službeno potvrđene, dobile značajnu privlačnost u javnom diskursu. Iako je postignut određeni napredak, kritičari tvrde da je takav angažman dao prednost zvučnosti nad sadržajem, čineći stabilnost Kosova ranjivom.
Sastanci srpskih i kosovskih čelnika često su rezultirali simboličnim gestama, a ne suštinskim sporazumima. Na primjer, obećanje Srbije da će premjestiti svoje veleposlanstvo u Jeruzalem – ključni cilj Trumpove vanjske politike – na kraju je ostalo neispunjeno.
Rastući utjecaj Srbije i stabilokracija
Pristup Trumpove administracije koincidirao je s rastućom asertivnošću Srbije u regiji, potpomognutom konsolidacijom vlasti pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Vučić je vješto iskoristio „strategiju zaštite od rizika, balansirajući odnose sa Zapadnim silama, Rusijom i Kinom kako bi ojačao svoj režim. To mu je omogućilo da njeguje ono što analitičari opisuju kao „stabilokraciju“—sustav u kojem se autoritarne prakse toleriraju u zamjenu za regionalnu stabilnost.
Ključni element ove dinamike bilo je osnivanje ureda američke Međunarodne financijske korporacije za razvoj (DFC) u Beogradu, koju je vodio Amerikanac srpskog podrijetla John Jovanović. Ova inicijativa, koju je vodio Jovanović, sa svojim impresivnim referencama u međunarodnom poslovanju i razvoju, imala je za cilj racionalizirati razvojni angažman SAD-a na Balkanu, služeći kao mrkva za poticanje napretka.
Međutim, kritičari tvrde da su ti pokušaji sklapanja dogovora, iako vjerojatno nisu bili tog cilja, nenamjerno učvrstili Vučićev ugled i ojačali njegovu poziciju i na domaćem i na međunarodnom planu.
Bidenov kontinuitet u balkanskoj politici
Unatoč početnim očekivanjima promjene u pristupu, politika Bidenove administracije prema Balkanu uvelike odražava politiku njezina prethodnika. Pod veleposlanikom Christopherom Hillom, veleposlanstvo Sjedinjenih Država u Beogradu bilo je izrazito suzdržano u rješavanju demokratskog nazadovanja Srbije i sve veće autokratizacije. U međuvremenu, Kosovo, pod premijerom Albinom Kurtijem, suočeno je s kritikama Zapadnih sila, iako je Kurtijeva vlada poduzela značajne korake za razbijanje Vučićevih mreža organiziranog kriminala na sjeveru Kosova. Time je okončan neugodan suživot između utjecaja Beograda i uprave Prištine, iako ne bez kriza poput incidenta u Banjskoj i drugih graničnih napetosti. Unatoč tome, Kurtijevi napori postavili su temelje za veću autonomiju u politici kosovskih Srba, koji sada imaju priliku osloboditi se Vučićeva stiska.
Promijenjen krajolik za Trumpov drugi mandat
Kada se Trump vrati na dužnost u siječnju, naići će na regiju izrazito drugačiju od one s kojom se bavio tijekom svog prvog mandata. U Bosni se pojavila nova vlast koja, čini se, kooptira etnički nacionalizam, dok paradoksalno, snaga vlasti Milorada Dodika vidljivo slabi. Crna Gora, u međuvremenu, ostaje bojno polje za utjecaj, a srpski nacionalisti na Trumpov potencijalni povratak gledaju kao na priliku za učvršćivanje svoje već dominantne pozicije u vladi.
Špekulacije o Trumpovom drugom mandatu također su usredotočene na ličnosti poput Richarda Grenella, čije su bliske veze s Vučićevim režimom izazvale zabrinutost među balkanskim promatračima. Dok bi Grenellova potencijalna uloga posebnog izaslanika mogla dovesti do njegovog ponovnog uključivanja u mirovni proces na Kosovu, njegova percipirana pristranost izazvala je zabrinutost oko implikacija na regionalnu stabilnost.
Širi geopolitički kontekst
Geopolitički ulozi za Balkan veći su nego ikad, osobito u kontekstu rata u Ukrajini i rastuće uloge NATO-a. Rani izvještaji bosanskih medija sugeriraju da bi Trumpova politika mogla uključivati mjere za smanjenje srpskih nacionalističkih ambicija, poput onih utjelovljenih u kampanji „Učinimo Srbiju ponovno velikom” koju podržava Rusija. Također, početna euforija među srpskim nacionalistima zbog izbora Trumpa od tada je splasnula, jer ga mnogi odbacuju kao proizvod ruske propagande čiji je cilj uokviriti izborni ishod u SAD-u kao stratešku pobjedu Moskve.
Dok regija čeka definiranje smjera američke politike pod Trumpovim potencijalnim drugim mandatom, očekivanja su umjerena. Kontinuitet Bidenove administracije s praksama iz Trumpove ere naglašava složenost američkog angažmana na Balkanu, gdje napredak često više ovisi o intenzitetu nego o dramatičnim promjenama politike. Hoće li Trumpov povratak donijeti novi fokus ili daljnje nejasnoće, ostaje za vidjeti. Ipak, Balkan – regija sa složenom i ključnom geopolitičkom ulogom – nastavit će služiti kao ključni pokazatelj učinkovitosti vanjske politike SAD-a u eri obnovljenog natjecanja velikih sila.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne smiju se podudarati sa stavom Centra
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politolog
