U subotu je održan najveći prosvjed u modernoj povijesti srbijanske demokracije. Posljednjih pet mjeseci Srbija je bila suočena s valom javnog nezadovoljstva koje se izlilo na ulice nakon što je 15 ljudi umrlo na novouređenom željezničkom kolodvoru u Novom Sadu
Studenti predvode antikorupcijske prosvjede koji su se proširili na veće gradove u Srbiji i uključili sve slojeve stanovništva. Studenti traže da se javno objave svi papiri oko rekonstrukcije novosadskog kolodvora, uhite odgovorni za 15 smrtnih slučajeva i ukine kaznena odgovornost prosvjednika. Oni, također, pozivaju vladu na reformu visokog obrazovanja.
Veliki prosvjed u Beogradu počeo je kao miran skup prije nego što je izbilo nekoliko incidenata i eksplozija tijekom bdijenja novosadskim žrtvama. Postoje nepotvrđeni izvještaji da su vlasti upotrijebile zvučni top protiv prosvjednika, jer je eksplozija izazvala paniku u masi, učinkovito je rastjeravši. Očekivano, vlasti su odbacile optužbe.
Organizatori su nakon toga skinuli reflektirajuće prsluke, priznajući da ne mogu jamčiti javnu sigurnost na događaju, čime je studentski prosvjed u Beogradu prekinut.
Prethodno su srpski studenti pozvali na miran prosvjed i istaknuli da ne žele obračun s Vladom niti smjenu predsjednika Aleksandra Vučića. Autokratski proruski vođa, Vučić se doživljava kao netko tko pokušava sjediti na dvije stolice istovremeno, jer je, također, sklon održavanju dobrih odnosa s Washingtonom i Bruxellesom.
Predsjednik Vučić tvrdi da su srbijanske vlasti ispunile sve zahtjeve studenata i da je prosvjed u konačnici imao za cilj pokrenuti „obojenu revoluciju“ i njegovo rušenje uz potporu Zapada.
Srbi se općenito protive konceptu „obojenih revolucija“, poput onih koje su ranije viđene u Gruziji, Ukrajini i Kirgistanu početkom 2000-ih, budući da se na njih gleda kao na udare potaknute od strane Sjedinjenih Država i Europske unije. Ovaj narativ je dominirao Srbijom kao rezultat ruskih medijskih propagandnih napora i sveukupnog utjecaja Moskve na Zapadnom Balkanu.
Studenti smatraju da bi pravosuđe i druga državna tijela u Srbiji mogli biti poboljšani bez smjene autoritarnog režima Aleksandra Vučića. Studenti, također, smatraju da su srpski oporbeni političari kompromitirani, pa ih prosvjednici ne žele imati na prosvjedima.
Studenti ne vide mogućnost formiranja privremene stručne vlade, koja bi organizirala slobodne i demokratske izbore. I evo trenutka „kvake 22“: studenti imaju de facto građansku moć i utjecaj, odlučivši da to ne iskorištavaju u političkoj areni i u srpskom parlamentu, Narodnoj skupštini.
Vlasti pokušavaju potkopati prosvjede selektivnim uhićenjima. Posljednjih je mjeseci Vučićeva stranka okupila nasilnike iz kriminalnog podzemlja, da napadaju aktiviste i nabijaju ih automobilima na ulicama, što je taktika vrlo slična onoj koju je primijenila vlada osramoćenog Vitkora Janukoviča u Ukrajini 2014. kada su raspoređeni ozloglašeni „tituški“.
Međutim, ovi potezi samo su eskalirali situaciju.
Srpska varijanta tituški igra mnogo važniju ulogu za Aleksandra Vučića nego što su one ukrajinske siledžije imale za Janukovičeve vladavine u Ukrajini. U proteklih 12 godina, Vučićev režim angažirao je nasilnike da vrše pritisak na glasače tijekom izbora ili zastrašuju aktiviste na protuvladinim skupovima.
Unatoč kriminalnim dosjeima, srpski tituški na kraju su dobijali poslove u državnim tvrtkama i sklapali unosne ugovore s vladom za svoje privatne poslove. Bliske veze vlasti i kriminalnih mreža, kao dio sistemske korupcije, jedan su od razloga masovnog nezadovoljstva javnosti.
Incidente na subotnjem prosvjedu u Beogradu navodno su isprovocirali Vučićevi batinaši, koji su nekoliko dana ranije, očito uz suglasnost snaga reda, podigli šator između Skupštine Srbije i predsjedničke rezidencije.
Sada se čini da je srbijanska vlada uspjela potkopati najveći studentski prosvjed u povijesti, poslavši poruku da vlasti neće ići na kompromise – pa tako ni oko formiranja privremene vlade. Također su jasno dali do znanja da su sasvim u redu s upotrebom sile, uključujući moderno oružje, protiv prosvjednika.
EU je dugo bila pasivna u reagiranju na prosvjede u Srbiji, iako Vučićev režim od samog početka ovih skupova primjenjuje nasilje nad aktivistima. Reakcija Bruxellesa na srpske prosvjede bila je mnogo suzdržanija nego na prosvjede koji su u isto vrijeme ključali u Gruziji.
Općenito, prosvjed u Srbiji predstavlja okupljanje na javnom mjestu ili nekoliko sati šetnje. Ne radi se o postavljanju dugotrajnih šatorskih kampova, kao što je bio slučaj tijekom ukrajinske „Narančaste revolucije” ili „Revolucije dostojanstva”. Ukrajinci znaju recept: Ostajemo dok ne padne diktator.
Brojni srpski aktivisti, koji su u subotu stigli u Beograd, očekivali su da će masovni prosvjed u konačnici dovesti do kraja vladavine Aleksandra Vučića. Slično je bilo i 2000. godine, kada je relativno mirnim prosvjedima srušen režim Slobodana Miloševića. Ali tada su aktivisti zapravo zauzeli sjedište parlamenta, dok su vojska i policija stale na stranu naroda.
Ipak, nedvojbeno je da Vučić gubi ogromnu potporu koju je nekada uživao, a nervozu po tom pitanju odaju i njegovi nedavni medijski istupi.
Srpski studenti koji predvode prosvjede 2024-2025. ne vide političke promjene kao rješenje, a tvrde da će nastaviti izlaziti na ulice dok im vlasti ne ispune sve zahtjeve. U međuvremenu, analitičari tvrde da bi korupcijski trag, iza radova na obnovi željezničkog kolodvora u Novom Sadu, zapravo mogao dovesti do ureda srbijanskog predsjednika.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
