Sama površna pretraga interneta otkrila bi da medijski napisi o “utrci u naoružanju na Balkanu” datiraju najmanje od 2016. godine. Taj je fenomen usko povezan s dolaskom Aleksandra Vučića na vlast u Srbiji i oživljavanjem velikosrpskog nacionalizma. Također odražava pokušaje reinterpretacije nedavne povijesti Balkana, posebice balkanskih ratova 1990-ih, i uloge Srbije kao agresora tijekom tog burnog razdoblja. Iako su temeljni uzroci utrke u naoružanju složeni, jedno je jasno: promjenjiva geopolitika, posebice invazija Rusije na Ukrajinu u punom opsegu, izazvala je značajnu zabrinutost na Balkanu. Ova regija, povijesni kotao različitih globalnih utjecaja i interesa, ostaje nestabilna, s tri zemlje koje su još uvijek izvan NATO-a i šest zemalja koje žele postati članice EU, uključujući Srbiju, koja ostaje geopolitička “crna ovca” regije, zbog svojih veza s Rusijom.
Utrka u naoružanju na Balkanu počela se intenzivirati kako su se ambicije Srbije širile izvan njenih granica. Dok su Srbija i Hrvatska riješile većinu svojih sporova, osim manjih graničnih pitanja koja proizlaze iz promjena u toku rijeke Dunav, te pitanja ratnih zločina i nestalih osoba, njihovi interesi u regiji počeli su se približavati. Obje zemlje sve više usmjeravaju svoju pažnju na Bosnu i Hercegovinu. Jedna bitna razlika je što Hrvatska ne osporava suverenitet i postojanje Bosne, za razliku od srpskih političara.
Srbija je u Bosni godinama uzgajala lojaliste koji su preuzeli ključne pozicije u sigurnosnom aparatu, što je izazvalo zabrinutost zbog moguće destabilizacije. Na Kosovu i dalje postoji česta nestabilnost na sjeveru zemlje, a u Crnoj Gori su političke promjene dovele vladu koja djelomično služi kao zastupnik interesa Srbije, a ne zastupa prave interese same Crne Gore. Novi crnogorski ministar odbrane, koji potječe iz kruga srpskih lojalista, izazvao je zabrinutost među NATO saveznicima, posebice Hrvatskom. Napetosti s hrvatskim NATO saveznicima pojavile su se zbog naizgled minornih pitanja, koja su zategla diplomatske odnose unutar saveza. Nadalje, ministar obrane zanijekao je postojanje bilo kakvog malignog rusko-srpskog utjecaja u Crnoj Gori, unatoč sve brojnijim dokazima koji govore suprotno.
Jedan od najzabrinjavajućih aspekata utrke u naoružanju na Balkanu su bliske veze Srbije s Rusijom. Ruska sveobuhvatna invazija na Ukrajinu podigla je uzbunu u regiji, jer naglašava mogućnost da bi Srbija Rusiji mogla poslužiti kao oruđe za sijanje nestabilnosti i odvraćanje globalne pozornosti i pritiska od Ukrajine. Vidjeli smo slične taktike primijenjene i drugdje, poput Izraela i Jemena, gdje su ruski strateški interesi promicani kroz posredničke sukobe.
Sjedinjene Države nedavno su objavile svoju odluku o prodaji protutenkovskih projektila Javelin i pripadajuće opreme Kosovu za približno 75 milijuna dolara. Ovaj potez naišao je na oštru reakciju srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koji ga je označio kao “veliko razočarenje za Srbiju”. Vučić je istaknuo da Rezolucija VS UN-a 1244, koja govori o demilitarizaciji Kosova i raspoređivanju međunarodnih mirovnih snaga, predviđa demilitarizaciju kosovskih Albanaca, ali Kosovo aktivno gradi svoje vojne sposobnosti.
Srbija želi iskoristiti vojno jačanje Kosova kao razlog za svoju odluku da značajno poveća svoju potrošnju na obranu 2024. Procjenjuje se da će 186 milijuna eura odmah biti uloženo u naoružanje domaće proizvodnje, s dodatnih 740 milijuna eura namijenjenih za novu vojnu opremu ove godine.
Predsjednik Vučić iznio je prioritete obrambene modernizacije Srbije, što uključuje nabavku osam samohodnih haubica Nora, 30 specijalnih kupola za borbena vozila pješaštva Lazar III, 81 borbeno oklopno vozilo Miloš II i 26 moderniziranih amfibijskih vozila gusjeničara M80AB1. Očekuje se da će sva ova oprema biti postavljena do 2026. godine, a daljnje nabave planirane su kasnije tijekom godine.
Kosovo je također odgovorilo na eskalaciju napetosti povećanjem troškova za obranu. Sredinom 2023. sklopio je ugovor s Turskom za neodređeni broj kamikaza dronova Bayraktar TB-2. Dodatno, odobrenje Sjedinjenih Država da Kosovo kupi protutenkovske projektile Javelin dodatno pokazuje rastuću militarizaciju regije.
Prisutnost skandaloznih osoba poput predsjednika Republike Srpske, entiteta unutar susjedne Bosne i Hercegovine, tijekom službene vojne konferencije Srbije na kojoj se raspravljalo i najavljivalo ponovno naoružavanje, naglašava međusobno povezanu prirodu srpske politike na Balkanu. Dok Srbija svoje ponovno naoružavanje prikazuje kao reakciju na naoružavanje svojih susjeda, nalet naoružavanja inicijalno je inicirala sama Srbija. Ovo postaje još problematičnije s obzirom na upozorenja globalnih čelnika o potencijalu sukoba na Balkanu.
Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky pozvao je međunarodnu zajednicu da obrati pozornost na Balkan, ističući dugoročne planove Rusije i mogućnost da Balkan postane sljedeće geopolitičko žarište nakon Ukrajine. Slično tome, američki predsjednik Joe Biden upozorio je na posljedice nedjelovanja u Ukrajini, navodeći da bi balkanske zemlje mogle biti sljedeće ako se ne pozabavi agresijom Rusije.
Zaključno, dok se Balkan nalazi uhvaćen u eskalirajućoj utrci u naoružanju i geopolitičkim tenzijama, ključno je prepoznati da bi svaki pokušaj Srbije da posije nestabilnost u regiji u konačnici doveo do katastrofe, ne samo za Balkan, već prvenstveno za samu Srbiju. Vojna moć Srbije ne može parirati kolektivnoj moći NATO-a koji je u regiji prisutan s dvije baze u dvije zemlje nečlanice. Povijest nam je pokazala da su prethodni izazovi Srbije moći saveza imali katastrofalne posljedice za infrastrukturu i gospodarstvo zemlje. Stoga bi sve daljnje provokacije Srbije mogle biti potaknute ruskim interesima, a ne srpskim aspiracijama, što je opasan put koji bi mogao imati ozbiljne posljedice za cijelu balkansku regiju.
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politolog
