Kineski predsjednik Xi Jinping boravio je 7. i 8. svibnja u posjeti Srbiji. Prošlo je osam godina od posljednje posjete kineskog čelnika. A dočekan je zaista pompozno, nakon svih upućenih poziva i čekanja. Program dočeka bio je toliko opsežan da je neke srpske promatrače prisjetio na Titovu socijalističku Jugoslaviju.
No, jugoslavensku prošlost valja spomenuti ne samo zbog fasade posjeta, već i zbog njezina sadržaja.
Pathos a la Jugoslavija
U srbijanskom tisku, Xi Jinpinga je nazvan “Najvećim svjetskim vođom”, a za susret s predsjednikom dugo se unaprijed opsežno pripremalo. Iz nekog razloga, srpskoj je strani do posljednjeg trenutka ostalo nepoznato točno vrijeme dolaska Xijeve predsjedničke delegacije. Možda je sve ovisilo o napretku pregovora u Francuskoj, odakle je kineski čelnik krenuo na Balkan. Prema drugoj verziji, radilo se o sigurnosnim protokolima.
“Od ranog jutra se priča o njegovom dolasku, ali izgleda da je u Srbiji nastala nezdrava sigurnosna situacija, pa se taji vrijeme njegovog dolaska”, rekao je srpski novinar Miša Brkić u intervjuu za N1.
Skupina dobrodošlice čekala je kineskog čelnika nekoliko sati, uz izravne TV prijenose s očekivane rute povorke i izvješća o pojačanim mjerama sigurnosti. Oko 4.500 policajaca angažirano je kako bi osigurali javni red. Mediji su posebno zabilježili zračnu pratnju kineske delegacije: njihov zrakoplov pratili su srpski borbeni zrakoplovi MiG-29. Doznaje se da je na sastanak s kineskim kolegom ranije stigao i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.
U zračnoj luci nastupili su folklorni sastavi i plesne ekipe za one koji su tamo dugo čekali.
Kako bi događaj bio još svečaniji i kako bi se pokazala ljubav naroda prema Kini, u glavni grad Srbije čarterom su ukrcani „radnici“ iz raznih krajeva zemlje.
“Očekivao sam da će djecu izvoditi iz škola s kineskim zastavama da mašu, ali srećom već je skoro večer. Sve me to podsjeća na period šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su u Srbiju dolazili razni azijski i afrički diktatori, a mi bi ih izveli na ulice da mašu zastavama i vesele se tome. Sve ukazuje na to da se javnost namjerno hrani nekim nasumičnim detaljima o tom posjetu kako bi on dobio što veću važnost”, rekao je Brkić.
Bilo je i nekih drugih okolnosti dolaska koje su podsjećale na jugoslavenske dane. Xijev posjet namjerno je zakazan za 7. svibanj zbog duboke simbolike tog datuma. Dana 7. svibnja 1999. kinesko veleposlanstvo je bombardirano tijekom zračnog napada NATO-a. Incident su aktivno koristili kako tadašnje vodstvo Jugoslavije, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, tako i današnji političari u Beogradu i Moskvi za poticanje antizapadnih raspoloženja.
Tiha godišnjica
Godine 2016, tijekom Xijevog prvog posjeta glavnom gradu Srbije, komemoracija žrtvama zračnog napada bila je prilično u središtu pozornosti.
Ove godine, uoči europske turneje kineskog čelnika, Peking je objavio priopćenje u ime Xi Jinpinga, čiji je velik dio bio posvećen tom bombaškom incidentu i još jednom istaknuo da to nikada neće biti oprošteno ni zaboravljeno. Stoga su ruski i proruski propagandisti očekivali masovnu antizapadnu, prvenstveno antiameričku predstavu.
Ali stvarnost se pokazala drugačijom. Xijev zrakoplov sletio je kasno navečer, a glavni gost nije odmah otišao na nekadašnju lokaciju kineskog veleposlanstva. I sutradan, 8. svibnja, ta tema je također preskočena. Xi nije dao niti jednu javnu izjavu u spomen na tragediju 7. svibnja.
Više je mogućih objašnjenja.
Najjednostavnije viđenje stvari je da je posjet bio kraći od očekivanog zbog duljeg zadržavanja u Francuskoj. Iako ništa nije smetalo da se komemoracija žrtvama održi sutradan po dolasku.
Drugo objašnjenje je složenije i vezano je uz trenutnu sigurnosnu situaciju na europskom kontinentu i trenutni vektor vanjske politike Kine.
Događaji iz daleke 1999. godine danas se promatraju u pozadini sveobuhvatnog rata koji bjesni u Ukrajini. U tom smislu, mnogi se prisjećaju ruskog bombardiranja Odese u ljeto 2023. u kojem je oštećen kineski konzulat. Reakcija s kineske strane, odnosno izostanak iste, bila je dosta znakovita. To znači da je Peking odlučio da neće eskalirati odnose s Rusijom, bez obzira na sve.
Stoga Xijevo trenutno stajalište o bombardiranju Beograda 1999. tijekom ovog posjeta Srbiji može biti posljedica njegove nespremnosti da pogorša odnose sa Zapadom.
Međutim, objašnjenje može biti drugačije – Xi možda neće biti voljan pomaknuti fokus i skrenuti pozornost s glavnog cilja europske turneje, za koju kinesko vodstvo vjeruje da je izgradnja “globalne zajednice jedne sudbine”.
Zajednica zajedničke sudbine
Kina i Srbija su tijekom posjeta Xija odlučile stvoriti “zajednicu zajedničke sudbine”, podižući bilateralne odnose na novu razinu, koja bi trebala premašiti strateško partnerstvo uspostavljeno 2016.
Prema sinološkim stručnjacima, pojam „Zajednica zajedničke sudbine“ inicijativa je koju je iznio Xi Jinping 2015. godine na 70. Općoj skupštini UN-a. Njegova bit u nekoliko teza opisuje kinesku viziju izgradnje sklada i mira u cijelom svijetu. Evo samo nekoliko citata iz službenih izjava koje objašnjavaju koncept:
“Narodi svih zemalja trebaju poduzeti zajedničke napore kako bi izgradili zajednicu sa zajedničkom sudbinom za čovječanstvo, kako bi stvorili tako lijepu stvarnost u kojoj prevladavaju mir, zajednička sigurnost, zajednički prosperitet, otvorenost i uključenost, kao i čisti okoliš.”
“Moramo poštovati jedni druge, održavati ravnopravne konzultacije i odlučno napustiti hladnoratovski mentalitet i politike koje podupiru moć. Novi pristupi temeljeni na dijalogu i partnerstvu, a ne konfrontaciji i blokovskom razmišljanju, trebaju se primijeniti na međudržavne odnose. Sporovi i neslaganja trebaju riješiti dijalogom i konzultacijama.”
“Sve su zemlje jednake, a velike, jake i bogate ne smiju vrijeđati, tlačiti i gaziti male, slabe i siromašne. Načelo suvereniteta ne znači samo da su suverenitet i teritorijalni integritet svih država nepovrijedivi, nego i da se nitko nema pravo miješati u tuđe poslove. To također znači da je potrebno braniti pravo svih zemalja da samostalno biraju svoj društveni sustav i put razvoja, kao i poštivati praktična nastojanja svih zemalja da se osigura gospodarski i društveni razvoj i poboljša životni standard ljudi.”
Zapravo, riječ je o pokušaju Kine da izgradi uniju nesvrstanih nacija koje bi trebale samostalno donositi odluke o svojoj vanjskoj i unutarnjoj politici, ne obazirući se na pritiske i zahtjeve drugih država ili međudržavnih saveza.
Ostaje nejasno kako Srbija vidi sebe u ovom konceptu budući da je sada na putu prema Europskoj uniji i dužna je uvesti reforme europskih integracija i uskladiti svoje djelovanje u vanjskopolitičkoj areni s politikom EU.
Srpski grah u zamjenu za europsko tržište
Što se tiče gospodarske suradnje Srbije s Kinom, ne očekuju se posebni iskoraci, jer se svi projekti započeti u 2016. provode prema planu, a zona slobodne trgovine još nije otvorena.
Kina je drugi najveći trgovinski partner Srbije nakon Njemačke. No, ako vanjskotrgovinski deficit s Njemačkom iznosi pola milijarde eura, s Kinom je lani iznosio 3,4 milijarde eura.
Srbija se nada da bi sporazum o slobodnoj trgovini između Beograda i Pekinga, koji stupa na snagu u srpnju, trebao promijeniti stvari. Prema riječima predsjednika Vučića, glavni cilj je Kinezima prodati više srpskog povrća, voća, pića i vina.
Ali neki promatrači na takve izglede gledaju s rezervom.
Srpski novinar Miša Brkić tvrdi da se Srbija od 2010. do 2023. od Kine zadužila ukupno 17 milijardi eura. „Zbog toga su 2021. i 2022. oni (Vlada Srbije) bili svjetski lideri u zaduživanju, uključujući i kredite od Kine, te sada ne očekujem nove kredite”, rekao je. „Što se tiče trgovine, potpisali smo trgovinski sporazum s Kinom. Ovdje se puno priča o tome, ali se skriva činjenica da sporazum ne stupa na snagu odmah, već će se postupno prilagođavati kroz pet godina. Vjerujem da Srbija nema dovoljno poljoprivrednih proizvoda da napreduje na kineskom tržištu. Zaboravljamo da je ovo dvosmjeran posao i da Kina sada ima otvorena vrata za popunjavanje srpskog tržišta svojim proizvodima, a očekujem da će uskoro biti mnogo više kineskog bijelog luka u Srbiji nego srpskog graha u Kini“, ocjenjuje novinar.
Jasno je da Peking uopće ne zanima balkanski grah. Prema programu kineske vlade Pojas i put, Kina mora osvojiti i osigurati sva perspektivna prodajna tržišta, prvenstveno europska. U tu svrhu moraju kontrolirati opskrbne rute kineske robe u Europu. Poznato je da vlasti u EU radije kontroliraju vlastito tržište. U međuvremenu, zadatak Kine je učiniti tržišta u Europi dostupnima. Zemlje čije se vodstvo u ovoj ili onoj mjeri protivi politici EU-a mogu pomoći Kini da uspije. To su prije svega Srbija, koja je još izvan Europske unije, te Mađarska, koja je članica. Međutim, ova suradnja neće biti učinkovita bez pouzdanog pristupa moru.
Autoritarnost. Proizvedeno u Kini
Drugi aspekt Xijevog posjeta, o kojem su govorili analitičari diljem regije, bila je tema mogućeg “uvoza” autoritarnih tehnika upravljanja na zahtjev srpskih vlasti.
Treba podsjetiti da je nakon Xijevog posjeta 2016. Srbija od Kine kupila masivni nadzorni sustav temeljen na CCTV tehnologiji s opcijom prepoznavanja lica. Može se koristiti u borbi protiv terorizma, ali i – za osiguranje potpune kontrole ponašanja građana.
Delegacija vladajuće stranke otišla je u Kinu “na obuku”. Oporba je uvjerena da su kineski drugovi naučili Srbe trikovima iz tradicionalnog autoritarnog alata.
Miša Brkić kaže da transfer kineske hi-end tehnologije u Srbiju, o čemu govore zvaničnici u Beogradu, traje više od 10 godina, ali to je bila politička sfera.
“Gledajte, objavili su vijest da je jedan kineski institut obučavao ljude iz vladajuće stranke vještinama administracije. Prije nekoliko godina, veliko izaslanstvo Srpske napredne stranke posjetilo je Kinu kako bi se obučavalo o tome kako jedna stranka može voditi zemlju. Kada naš predsjednik govori o prijenosu nove tehnologije, volio bih da nam kaže šta podrazumijeva prijenos administrativne tehnologije iz Komunističke partije.”
Oružje i geopolitički manevri
Nisu svi rezultati posjeta javno objavljeni. Posebno je iza kulisa ostala tema isporuka kineskog oružja Srbiji.
Prije samo šest mjeseci srbijanske vlasti hvalile su se kupnjom protuzračnog obrambenog sustava FK-3 od Kine, kao i ratnih zrakoplova i bespilotnih letjelica, te najavljivale nastavak srbijansko-kineske obrambene suradnje, a sad se odjednom pokazalo da je tema naoružanja nebitna.
Sigurnosni stručnjaci ne vjeruju da je suradnja na vojnom planu ovoga puta sišla s dnevnog reda. No, najvjerojatnije su strane odlučile tu temu ne pokretati javno jer kupnjom kineskog oružja Beograd ne živcira samo Bruxelles ili Washington, nego i Moskvu.
Nakon posjeta slobodno se može reći da geopolitički kompas Beograda sada više pokazuje na istok nego na zapad. No, pomalo je paradoksalno da je strelica srbijanske vanjske politike, gravitirajući prema Pekingu, malo skrenula i od Moskve. I ta nas činjenica ponovno podsjeća na Titova vremena, kada je Jugoslavija izvodila zapanjujuće geopolitičke manevre, balansirajući između Zapada i Istoka.
