Prošlo je mjesec dana od izbora u SAD, te je povoljan trenutak za procjenu potencijalnog utjecaja nove administracije na Balkan. Ova regija, koja je dugo bila raskrsnica suprotstavljenih interesa, već ima isprepletenu historiju s predsjednikom Trampom, čiji je prvi mandat donio značajne promjene i značajne kontroverze. Balkan, nakon izlaska iz krvavih sukoba ‘90-ih, od tada je slabo živio mir, karakteriziran čestim zaustavljanjem napretka ka demokratskim reformama i europskim integracijama. Ovo se posebno odnosi na zemlje koje su bile direktno pogođene ratovima, kao što su Bosna i Kosovo, gdje naslijeđe konflikata i dalje baca dugu sjenu.
Naslijeđe Trampovog prvog mandata na Balkanu
Prvi mandat predsjednika Trumpa označio je početak onoga što su neki vidjeli kao preispitivanje postkonfliktnog poretka na Balkanu. Relativna stabilnost regiona od kasnih ‘90-ih okarakterizirana je kao „serija zamrznutih sukoba“, gdje se odsustvo rata nije pretvorilo u značajan napredak. Za zemlje kao što su Bosna i Kosovo, ova stagnacija je paralelna sa zastojem u njihovim težnjama za članstvom u Europskoj uniji. Trampov transakcioni pristup spoljnoj politici – fokusiran na sklapanje sporazuma, a ne na promovisanje sistemskih promena – doveo je do novih mogućnosti i izazova na Balkanu.
Jedna od najzapaženijih inicijativa Trampovog prvog mandata bilo je njegovo učešće u dijalogu Srbije i Kosova. Ovim nastojanjem se želio riješiti jedan od najnerješivijih sporova u regiji. Ipak, sve je bilo praćeno glasinama o kontroverznim idejama kao što su teritorijalne razmjene, koje su, iako nikada zvanično potvrđene, dobijale značajnu pažnju u javnom diskursu. Iako je postignut određeni napredak, kritičari tvrde da su ova nastojanja dala prednost izgledu u odnosu na sadržaj, čineći stabilnost Kosova ranjivom.
Sastanci između srpskih i kosovskih lidera često su predstavljali simbolične gestove, a ne suštinske sporazume. Na primjer, obećanje Srbije da će premjestiti svoju ambasadu u Jerusalim – ključni Trampov spoljnopolitički cilj – na kraju je ostalo neispunjeno.
Sve veći utjecaj Srbije i stabilokracija
Pristup Trampove administracije poklopio se sa rastućom srpskom asertivnošću u regionu, potkrepljenom konsolidacijom vlasti pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Vučić je vješto iskoristio „strategiju zaštite, balansirajući odnose sa Zapadnim silama, Rusijom i Kinom kako bi ojačao svoj režim. To mu je omogućilo da kultiviše ono što analitičari opisuju kao „stabilokratiju“—sistem u kojem se tolerišu autoritarne prakse u zamjenu za regionalnu stabilnost.
Ključni element ove dinamike bilo je osnivanje kancelarije Američke međunarodne finansijske korporacije za razvoj (DFC) u Beogradu, koju je vodio Amerikanac srpskog porijekla Džon Jovanović. Ova inicijativa, koju je predvodio Jovanović, sa svojim impresivnim iskustvom u međunarodnom poslovanju i razvoju, imala je za cilj da racionalizuje razvojne napore SAD na Balkanu, služeći kao mamac za podsticanje napretka.
Međutim, kritičari tvrde da su ta zalaganja za postizanje sporazuma, iako vjerojatno bez namjere da to učine, nenamjerno ojačale Vučićev položaj i učvrstile njegovu poziciju kako na domaćem tako i na međunarodnom planu.
Bajdenov kontinuitet u balkanskoj politici
Uprkos početnim očekivanjima za promjenu pristupa, politika Bajdenove administracije prema Balkanu u velikoj mjeri odražavala je politiku njenog prethodnika. Pod ambasadorom Kristoferom Hilom, američka ambasada u Beogradu bila je izrazito suzdržana u rješavanju demokratskog nazadovanja Srbije i sve veće autokratizacije. U međuvremenu, Kosovo, pod premijerom Aljbinom Kurtijem, suočilo se sa kritikama Zapadnih sila, čak i kada je Kurtijeva vlada preduzela značajne korake da razbije Vučićeve mreže organizovanog kriminala na sjeveru Kosova. Time je okončana nelagodna kohabitacija između utjecaja Beograda i vlasti Prištine, ali ne bez stvaranja kriza, kakva je incident u Banjskoj i druge granične tenzije. Ipak, Kurtijevi napori su postavili temelje za veću autonomiju u politici kosovskih Srba, koji sada imaju priliku da se oslobode Vučićevog stiska.
Izmijenjen krajolik uoči Trampovog drugog mandata
Kada se Trump vrati na funkciju u januaru, naići će na region koji se značajno razlikuje od onog s kojim je radio tokom svog prvog mandata. U Bosni se pojavila nova vlast koja se čini da kooptira etnički nacionalizam, iako paradoksalno, snaga vlasti Milorada Dodika vidljivo slabi. U međuvremenu, Crna Gora ostaje bojno polje za utjecaj, a srpski nacionalisti vide Trampov potencijalni povratak kao priliku da učvrste svoju već dominantnu poziciju u vladi.
Spekulacije o Trampovom drugom mandatu također su se usredsredile na ličnosti poput Ričarda Grenela, čije su bliske veze sa Vučićevim režimom izazvale zabrinutost među balkanskim posmatračima. Iako bi Grenelova potencijalna uloga specijalnog izaslanika mogla da ga dovede do ponovnog angažovanja u mirovnom procesu na Kosovu, njegova percipirana pristrasnost izazvala je zabrinutost u vezi sa implikacijama na regionalnu stabilnost.
Širi geopolitički kontekst
Geopolitički ulozi za Balkan su veći nego ikad, posebice u kontekstu rata u Ukrajini i evoluirajuće uloge NATO-a. Prva izvješća bosanskih medija sugeriraju da bi Trampova politika mogla uključivati mjere za suzbijanje srpskih nacionalističkih ambicija, poput onih oličenih u kampanji „Učinimo Srbiju ponovo velikom“ koju podržava Rusija. Međutim, početna euforija među srpskim nacionalistima zbog Trampovog izbora je od tada splasnula, a mnogi su je odbacili kao proizvod ruske propagande čiji je cilj da se ishod američkih izbora predstavi kao strateška pobjeda Moskve.
Dok region iščekuje definiranje smjera američke politike za vrijeme Trampovog potencijalnog drugog mandata, očekivanja su i dalje mala. Kontinuitet Bajdenove administracije s praksama iz Trampove ere naglašava složenost američkog angažmana na Balkanu, gdje napredak često zavisi više od intenziteta nego od dramatičnih promjena politike. Ostaje da se vidi da li će Trampov povratak donijeti obnovljeni fokus ili još više nejasnoća. Ipak, Balkan – regija sa složenom i ključnom geopolitičkom ulogom – nastavit će služiti kao ključni pokazatelj djelotvornosti vanjske politike SAD u eri obnovljene konkurencije velikih sila.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politikolog
