Kao mlada i nova europska zemlja, Kosovo i dalje pokušava balansirati između konsolidacije svoje nezavisnosti i udovoljavanja međunarodnim akterima koji pozivaju na saradnju sa Srbijom. Na ovom planu se odvijaju značajni procesi. Međutim, jedan od najhitnijih izazova s kojima se Kosovo trenutno suočava je nemogućnost formiranja funkcionalnog parlamenta. Neki su ovo čak nazvali „neproglašenim vanrednim stanjem“. Pa zašto je novi parlament „nefunkcionalan“ i koje su posljedice ovog kontinuiranog parlamentarnog zastoja?
Zašto Parlament ne radi?
Skupština Republike Kosovo se demokratski bira svake četiri godine od strane naroda Kosova; broji 120 mjesta. Dana 15. februara ove godine, Kosovo je održalo posljednje parlamentarne izbore za Skupštinu. Najveća politička stranka na Kosovu, Pokret za samoopredjeljenje (LVV), osvojila je 48 mjesta. To je bio najveći udio glasova u poređenju s drugim strankama, ali ne i većina poslaničkih mjesta.
Kako je propisano ustavom, Pokret za samoopredjeljenje mora imenovati novog predsjednika Skupštine. Ovaj novi predsjednik mora biti imenovan u roku od 30 dana od verifikacije rezultata parlamentarnih izbora i imati stopu odobravanja od najmanje 61 glasa. Dakle, iako je većina dovoljna da Pokret za samoopredjeljenje vodi Skupštinu, predsjednika Skupštine mora odobriti apsolutna većina svih članova Skupštine. Pokret za samoopredjeljenje je nominovao Albulenu Hadžiju, sadašnju ministricu pravde, za predsjednicu Skupštine. Proces glasanja nije uspio od inauguracijske sjednice 15. aprila, na kojoj je Hadžiju dobila 52 glasa „za“, 46 „protiv“ i 11 suzdržanih – čime nije postignuta potrebna većina. Kada glasanje ne uspije, mora se odgoditi za najmanje 48 sati prije nego što se može ponovo pokušati. Teoretski, Skupština se ponovo sastaje dok se ne donese zaključak i dok se ne izabere predsjednik.
Međutim, glasanje u Skupštini nije uspjelo i ponovo je pokrenuto preko 50 puta od 15. aprila. Albulena Hadžiju konstantno dobija samo 52-57 glasova – ne uspijevajući dostići potrebnih 61. U nekom trenutku predloženo je tajno glasanje. Sama Hadžiju je izjavila da će se, ako ne dostigne apsolutnu većinu glasova putem tajnog glasanja, dobrovoljno povući. Glavne opozicione stranke (PDK, LDK, AAK) odbijaju podržati Hadžiju ili se pridružiti koaliciji sa Pokretom za samoopredjeljenje i odupirale su se prijedlozima LVV-a kao što je tajno glasanje. Istovremeno, nijedna od opozicionih stranaka nije predložila alternativnog kandidata. Rezultat je bio potpuni zastoj.
Tenzije su počele još ranije, kada su opozicione stranke odbile da verifikuju vlastite mandate – tradicionalno rutinsku formalnost. Njihovo navedeno opravdanje za to bilo je da je Aljbin Kurti, vršilac dužnosti premijera, odlučio nastaviti vršenje funkcije premijera, istovremeno glasajući u parlamentu zajedno sa svojim ministrima, što ne može učiniti prema zakonu koji je sam predložio. Kurti se branio rekavši da bi to ostavilo „vakuum moći“, ali je kasnije podnio ostavku na mjesto vršioca dužnosti premijera i zvanično položio zakletvu kao poslanik. Politički analitičari su istakli da je ovo vjerovatno bio način opozicije da pošalje poruku da LVV nema dovoljno mjesta da uradi ni nešto tako osnovno kao što je potvrđivanje mandata poslanika, a kamoli formiranje vlade.
Dana 26. juna, Ustavni sud je izdao nalog da se zastoj u radu parlamenta okonča u roku od 30 dana – dakle do 26. jula. Tog dana, Skupština je održala jednu sjednicu u 14:00 i jednu sjednicu u 22:00. Obje su bile neuspješne, što znači da poslanici 54 puta nisu postigli konsenzus.
Koje su posljedice?
Ustav Kosova navodi da predsjednik parlamenta mora biti izabran prije nego što parlament može obavljati bilo kakve druge poslove, uključujući formiranje nove vlade. Nakon neuspjeha koji se dogodio 26. jula, poslanici se neće moći ponovo sastati i zabranjeno im je donošenje bilo kakvih odluka do 8. augusta, po nalogu Ustavnog suda. Posmatrači još uvijek čekaju detalje o tome šta će Ustavni sud učiniti u vezi sa Skupštinom nakon 8. augusta.
Ambasadori EU i drugi strani diplomati izrazili su razočaranje ovim dešavanjima. Kao mlada zemlja koja pokušava da se etablira kao stabilna, samodovoljna i pouzdana u međunarodnoj zajednici, ova kriza ne odražava se dobro na Kosovo. Ambasada SAD-a na Kosovu već je izrazila da ovaj zastoj ugrožava integritet kosovskih institucija.
Dritero Arifi, profesor političkih nauka na UBT koledžu u Prištini, čak je rekao da misli da je Kosovo u „neproglašenom vanrednom stanju“. Neki bi mogli reći da je ovo pretjerivanje. Međutim, s obzirom na to da je Kosovo parlamentarna republika – gdje Skupština (odnosno Parlament) djeluje kao zakonodavno tijelo, a premijer je šef vlade – počinjete shvatati da Arifi možda uopće ne pretjeruje. Parlament nadgleda funkcioniranje drugih izvršnih agencija. Parlament usvaja zakone i ratificira međunarodne sporazume. Parlament predstavlja sliku samoopredjeljenog Kosova svijetu. Ako Parlament ne može koordinirati i usaglasiti svoje djelovanje, kako se može očekivati da predstavi jedinstveni front svijetu i vlada lokalnim stanovništvom? Bez predsjednika Parlamenta, Kosovo ne može formirati vladu, usvojiti budžet ili ratificirati reforme. Privremena vlada nema mandat da odobrava važne odluke. „Osim predsjednika, koji ima neku vrstu legitimiteta, iako vrlo okrnjenog, jer predsjednika bira Skupština… Dakle, apsurd sam po sebi. Jedina institucija u kojoj se daje odgovornost je Parlament, a mi nemamo Parlament“, navodi Arifi.
S obzirom na to da je zadatak Skupštine da ratificira međunarodne sporazume, postoji zabrinutost u vezi s međunarodnim planovima finansiranja za koje je nekada bilo sigurno da će biti usvojeni. Plan rasta EU za Zapadni Balkan (ukupno 880 miliona eura) s početnim predfinansiranjem od 61 milion eura od Svjetske banke ne može se primiti dok ga ne ratificira Parlament. Ne samo to, već je ugroženo i preko 220 miliona eura od korporacije Milenijumski izazov.
Ovaj novac bi uveliko koristio Kosovu. Ne samo kada su u pitanju razvojni projekti, već bi bio i od velike pomoći u stabilizaciji ekonomije i smanjenju inflacije.
Zaključak
Konačno, građani su ti koji snose najveći teret posljedica nemogućnosti Skupštine da predstavi jedinstveni front. Kao što je izrazila Vjosa Osmani, predsjednica Kosova, mnogi drugi procesi koji zahtijevaju odobrenje Skupštine nepotrebno se odlažu, uključujući, ali ne ograničavajući se na pristupanje međunarodnim organizacijama i programima, međunarodne sporazume, kašnjenje u zakonodavnim odobrenjima, štetu po povjerenje građana Kosova u njihovu vladu, kao i štetu po imidž Kosova u međunarodnoj zajednici.
Budućnost Kosova zavisi od sposobnosti njegovih izabranih lidera da ispunjavaju svoje ustavne dužnosti. Bez funkcionalne Skupštine, upravljanje Kosovom rizikuje zastoj, a svaki dan koji prođe dovodi u opasnost pristup zemlje međunarodnoj pomoći i odobrenju. Samo sa konstituisanom Skupštinom može se formirati nova vlada i nacija krenuti naprijed. Sve oči su sada uprte u 8. august kao potencijalnu prekretnicu u ovoj aktuelnoj krizi.
