Pitanje proširenja Europske unije se sve više zloupotrebljava, a to je potpuno suprotno osnovnim principima za postajanje novim članom, odnosno Kopenhagenskim kriterijima.
Ćutanje Brisela i prihvatanje blokada idu dalje od onoga što znače vladavina prava, borba protiv korupcije, demokratija i poštivanje ljudskih prava, a Makedonija je to osjetila najoštrije. Dvije susjedne države članice EU (Grčka i Bugarska), dva velika spora.
Najnoviji protokol, potpisan između Makedonije i Bugarske 17. jula 2022. godine, predstavlja kriminalnu zloupotrebu položaja države članice EU (Bugarske).
Ovo je trebalo da znači početak pristupnih pregovora Makedonije sa EU, ali se pretvorilo u potpunu blokadu. Ovaj protokol, koji je potpisala vlada koalicije Socijaldemokrata, postao je teška izdaja temeljnih interesa makedonskog naroda.
Protokol, prema kojem se Makedonija obavezala da u svoj Ustav unese Bugare kao konstitutivni narod (zajedno sa Makedoncima, Albancima, Turcima, Srbima, Vlasima, Bošnjacima i Romima), jasno je pokazao da je tadašnje rukovodstvo Makedonije igralo po bugarskim notama, ne mareći za nacionalne interese makedonskog naroda. Sve to – u ime integracije Makedonije u EU. Isto je učinjeno i sa zahtjevom Grčke da se ime iz Republika Makedonija promijeni u Sjeverna Makedonija (Prespanski sporazum, 17. juni 2018.).
Zatim je cijelo sadašnje rukovodstvo EU došlo u Skoplje i uvjerilo građane Makedonije da će nakon toga Makedonija ući u NATO i EU. I… mi smo se pridružili NATO-u, ali za EU su na putu stajali uslovi Bugarske, koji nemaju nikakve veze sa ispunjavanjem kriterija, već su povezani sa historijskim frustracijama Bugarske u vezi sa historijom Makedonije. Za zvaničnu politiku Bugarske problem ostaje postojanje makedonskog naroda, makedonskog identiteta i makedonskog jezika.
Bugarska ne odustaje od revizije historije u Makedoniji prema „zajedničkoj historiji koja povezuje dvije države i njihove narode“, što u prijevodu znači bugarizaciju svega što je makedonsko. Za njih zajednička historija znači jedan narod – bugarski narod.
Formirana je zajednička stručna komisija za tu takozvanu zajedničku historiju koja se sastaje osam do deset puta godišnje, što je apsurdno, jer takve komisije rade decenijama… A Sofiji se žuri, pa komisija postaje jedan od njihovih glavnih argumenata za dezintegraciju Makedonije i za navodno odvraćanje Makedonije od eurointegracija.
A to je potpuna neistina i predstavlja pokušaj Sofije da u Briselu predstavi Skoplje kao nesaradljivu stranu u ovom procesu. Nova desničarska vlada VMRO-DPMNE u Makedoniji uporno ponavlja da su procesi europskih integracija za njih prioritet, ali ne pod ovim uslovima. I za njih je prihvatljivo uključivanje Bugara u Ustav, ali tek nakon što se riješe manjinska pitanja za Makedonce u Bugarskoj i ako se dobije garancija da će to biti posljednji veto.
Kao uslov za početak pregovora, Makedonija je obavezna da u svoj Ustav uključi bugarski narod. To zahtijeva Bugarska, država koja decenijama ne priznaje postojanje makedonske manjine u Bugarskoj, država koja ne dozvoljava učenje makedonskog jezika, koja zabranjuje registraciju bilo koje makedonske organizacije ili stranke u Bugarskoj. Tamo se ne poštuju individualna i kolektivna ljudska prava, kao što su zajednički etnički makedonski identitet, jezik i historija.
Svi ovi slučajevi predstavnika makedonske manjine u Bugarskoj izneseni su pred Europski sud za ljudska prava u Strazburu i do danas je dobijeno 14 slučajeva. Bugarska nije implementirala nijednu presudu tog suda. Iako je bila obavezna da to učini. No, čak ni to nije dovoljno da Brisel odustane od takvih uslova i započne normalne pregovore o pridruživanju.
U Makedoniji se već počela razmatrati ideja o podnošenju formalnog pravnog zahtjeva za isključenje Bugarske iz Vijeća Europe. Pokreće se i pitanje nepoštivanja Europske konvencije o ljudskim pravima od strane Bugarske, zbog nepriznavanja odluka Europskog suda za ljudska prava. Takav zahtjev za isključenje otvorio bi nove stranice u cijelom procesu u kojem Makedonija sada stoji i pred Vijećem Europe i pred Europskom unijom. Ovo je još jedan argument da Bugarska zapravo ucjenjuje Makedoniju, da je ne zanima ispunjenje nekih uvjeta za pridruživanje. Prava integracija znači više od eura ili Šengena. Ta integracija znači nepokolebljivu odbranu vrijednosti koje ujedinjuju Europu. A u ovom slučaju to nemamo ni od Brisela, a još manje od Sofije.
Bugarska podsjeća Makedoniju na njenu obavezu da se ne miješa u bugarske unutrašnje stvari u vezi s otvorenim pitanjima Makedonaca, ali lako pribjegava diktatu da moramo promijeniti naš Ustav za Bugare u Makedoniji, kojih nakon posljednjeg popisa ima manje od 3.500.
Bugarski političari često vole reći da u Makedoniji postoji govor mržnje protiv Bugara, dok oni sami ne priznaju da postojimo kao narod, jezik, historija… Ovo za njih nije govor mržnje, ali pretpostavljaju da su to Makedonci koji neprimjereno reaguju na njihove prezrene historijske tvrdnje.
Može se zaključiti da niko nije trebao ovako pregovarati, bez obzira na političku konstelaciju kod kuće ili pred briselskom administracijom. Makedonija bi jednostavno trebala povući ovaj protokol, a EU bi to trebala razumjeti i prihvatiti, nakon čega bi se okvir za pregovore s EU trebao promijeniti.
U svoj toj političkoj sceni Bugarske, nažalost, makedonsko pitanje je jedino za koje nema opozicije, otpora, alternativnog stava…
A šutnja EU o ovom pitanju mogla bi ugroziti samu EU!
Aleksandar Damovski, editor-in-chief of the portal MKD.mk
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
