U septembru 2025. godine Albanija je ušla u historiju kao prva zemlja koja je imenovala vještačku inteligenciju na vladinu poziciju. Virtuelna ministrica „Diela“ dobila je mandat da nadgleda javne nabavke – područje koje je decenijama bilo izvor korupcijskih skandala.
Ova odluka premijera Edija Rame izazvala je talas entuzijazma, skepticizma i političke debate, kako unutar zemlje tako i izvan nje.
Vještačka inteligencija protiv korupcije
„Diela“ je započela svoju karijeru kao virtuelna asistentica na platformi e-Albania, gdje je obradila više od milion zahtjeva. Njen avatar – žena u tradicionalnoj odjeći iz regije Zadrima – simbolizuje kombinaciju kulturnog identiteta i tehnološkog napretka. Tehnički, ona je zasnovana na OpenAI modelima i Microsoft Azure cloud infrastrukturi.
Imenovanje „Diele“ bio je odgovor na hronični problem korupcije koji ometa razvoj Albanije. Prema podacima Transparency Internationala, zemlja je 2024. godine postigla samo 42 od 100 bodova na Indeksu percepcije korupcije, što je rangiralo na 80. mjestu od 180 zemalja. Europska komisija je više puta naglasila da je korupcija u Albaniji i dalje „raširena u svim granama vlasti“ i da je glavna prepreka na putu ka članstvu u EU.
„Albanija mora učiniti više u borbi protiv korupcije, osigurati slobodu govora i transparentnost vlasništva“, stoji u stavu EU u pregovorima.
Premijer Edi Rama predstavlja „Dielu“ kao instrument za radikalno ponovno pokretanje sistema.
Za BBC je rekao: „Više ne možemo sebi priuštiti da gubimo vrijeme boreći se protiv ljudskih slabosti. Vještačka inteligencija je naša šansa da stvorimo sistem u kojem se odluke donose bez straha, favoriziranja ili korupcije“.
Analitičari smatraju da ovo nije samo tehnološki eksperiment, već i politički signal EU: Albanija je spremna za nekonvencionalna rješenja kako bi ispunila zahtjeve o transparentnosti i vladavini prava.
Slučaj iz parlamenta: debata prekinuta zbog vještačke inteligencije
Tokom odobravanja novog sastava vlade u parlamentu, pokušaj da se riječ da „Dieli“ izazvao je neočekivani skandal. Njen govor je emitovan na ekranu, kada su opozicioni poslanici počeli vikati „Ovo nije ministar!“ i „Ovo je kršenje Ustava!“, blokirajući rad skupštine. Predsjednik Parlamenta bio je prisiljen proglasiti pauzu, a debate o sastavu vlade su otkazane.
Ova epizoda postala je prvi slučaj u historiji da je virtuelni ministar izazvao fizički sukob u parlamentarnoj sali.
Demokratska partija Albanije oštro je kritikovala imenovanje „Diele“. Njen predstavnik, poslanik Gazmend Bardi, izjavio je:
„Ovo nije ministar već softver. Ustav zahtijeva da ministar bude građanin. Ovo je političko pozorište namijenjeno odvraćanju pažnje od stvarnih problema“.
Drugi opozicioni političari nazvali su inicijativu „medijskim trikom“ i „simboličkom dekoracijom“ koja nema stvarni uticaj na borbu protiv korupcije.
„Može li algoritam pobijediti korupciju?“
Komentarišući imenovanje „Diele“, BBC navodi: „Albanija je pretvorila imidž ‘bezosjećajnog službenika’ u pozitivnu osobinu“.
Drugi mediji pitaju: „Može li algoritam pobijediti korupciju?“
Guardian napominje da „upotreba umjetne inteligencije u vladi nije samo pitanje efikasnosti, već i izazov demokratskim principima“.
Politico piše: „Albanija je stvorila presedan koji može inspirisati ili uplašiti druge zemlje. Sve zavisi od toga da li ‘Diela’ može djelovati nezavisno od političkog uticaja“.
Francuski stručnjak za etiku umjetne inteligencije Žan-Gabrijel Ganasija upozorava: „Veliki jezički modeli (LLM) modeliraju društvo; oni imaju pristranosti. Pretpostaviti da mašina nema pristranosti znači podvrgnuti se njoj“.
Američka istraživačica digitalne demokratije Sara Vitmor iz Harvardovog Centra za etiku smatra: „Umjetna inteligencija može biti koristan alat, ali joj nedostaje legitimitet. Na njene odluke se ne može uložiti žalba, a to je u suprotnosti s principima vladavine prava“.
Međunarodni odgovor: inspiracija ili upozorenje?
Imenovanje „Diele“ nije prošlo nezapaženo na međunarodnoj sceni. U Briselu, Berlinu i Vašingtonu, stručnjaci za digitalno upravljanje pomno prate albanski eksperiment. Neki to vide kao proboj u GovTech-u, drugi kao opasan presedan koji bi mogao legitimizirati delegiranje političke odgovornosti na algoritme.
Vlada Estonije, koja već više od decenije implementira e-upravljanje, nazvala je inicijativu „zanimljivim, ali rizičnim korakom“.
Predstavnik estonskog Ministarstva digitalnog razvoja rekao je: „Automatizacija procesa je put ka efikasnosti. Međutim, političke odluke moraju ostati u rukama ljudi koji su odgovorni društvu“.
U Sjedinjenim Državama, Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST) objavio je analitičku bilješku u kojoj se naglašava potreba za postavljanjem „jasnih granica između savjetodavne uloge umjetne inteligencije i izvršne vlasti“. Dokument poziva vlade da izbjegavaju „simuliranje političkog učešća“ putem digitalnih avatara.
Istovremeno, na Zapadnom Balkanu – posebno u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji – već se upućuju pozivi za stvaranje vlastitih državnih „virtualnih savjetnika“ za borbu protiv birokratije. U Beogradu je jedan poslanik čak predložio stvaranje „AI ombudsmana“ koji bi pratio ljudska prava.
Bezlična moć: nova era ili opasna iluzija?
Albanska braniteljica ljudskih prava Ardiana Đoni izjavila je za Euronews: „Ne možemo dozvoliti da se odgovornost zagubi u kodu. Ako ‘Diela’ napravi grešku – ko će biti odgovoran?“
Nasuprot tome, vladin predstavnik, ministar za inovacije Ervin Bušati, uvjeren je: „Ovo nije zamjena za čovjeka, već dodatak. ‘Diela’ ne donosi političke odluke; ona osigurava transparentnost procesa“.
Njemački filozof digitalne etike Tomas Mecinger piše u kolumni za Die Zeit: „Ulazimo u eru u kojoj povjerenje u algoritme može premašiti povjerenje u ljude. To je opasno ako ne postoje jasne granice i mehanizmi kontrole“.
Scenariji budućnosti: Vještačka inteligencija kao diplomata?
Imenovanje „Diele“ otvara diskusiju ne samo o unutrašnjem upravljanju, već i o potencijalnoj ulozi vještačke inteligencije u vanjskoj politici.
Može li virtuelni zvaničnik učestvovati u međunarodnim pregovorima? Da li je algoritam sposoban da predstavlja interese države na samitima ili u međuvladinim komisijama?
Neki futuristi sugerišu da bi vještačka inteligencija mogla postati dio tehničkih delegacija, posebno u oblastima gdje je potrebna brza obrada podataka – na primjer u pregovorima o klimi, trgovini ili sajber sigurnosti. Međutim, većina diplomata je skeptična. Bivši francuski ambasador u Tirani, Mišel Lamber, napominje: „Diplomatija nisu samo činjenice, već i intuicija, emocije, međuljudsko povjerenje. Algoritam ne može zamijeniti ljudski osjećaj za trenutak“.
Istovremeno, Europska agencija za digitalnu politiku priznaje da „vještačka inteligencija može biti koristan alat za analizu scenarija, ali ne i za donošenje političkih odluka“.
Zaključak
Imenovanje „Diele“ nije samo tehnološka inovacija, već izazov tradicionalnim pojmovima moći, odgovornosti i demokratije. Postao je simbol albanske težnje za transparentnošću, ali je također otvorio diskusiju o pravnim, etičkim i geopolitičkim granicama korištenja vještačke inteligencije u upravljanju.
Hoće li „Diela“ postati primjer za druge zemlje ili će ostati jedinstven slučaj – pokazat će vrijeme. Ipak, ona već sada prisiljava svijet da preispita granice između tehnologije i moći.
