Zapadni Balkan, i šira regija jugoistočne Europe u cjelini, prolaze kroz najintenzivniju fazu ponovnog naoružavanja od kraja jugoslovenskih ratova. Najveće zemlje u regionu provode najskuplju vojnu modernizaciju od 1990-ih, zamjenjujući „socijalističko“ naslijeđe modernim zapadnim i istočnim sistemima. Ovaj proces, koji stručnjaci opisuju kao „kvazi-trku u naoružanju“, ušao je u fazu sistemskih reformi u periodu 2025–2026, uključujući nabavku opreme velikih razmjera i povratak obavezne regrutacije.
Srbija: Regionalni lider
Srbija zadržava svoj status regionalnog lidera u pogledu potrošnje na odbranu. Do kraja 2025. godine, vojni budžet zemlje dostigao je približno 2,2 milijarde eura (oko 2,5% BDP-a). Glavna područja potrošnje su nabavka nove vojne opreme iz zapadnih i istočnih izvora i razvoj domaće odbrambene industrije.
Beograd je potpisao ugovor o isporuci 12 francuskih borbenih aviona Rafale. Istovremeno, zemlja je rasporedila kineske sisteme protivvazdušne odbrane FK-3 i dobila moderne kineske jurišne bespilotne letjelice CH-95.
Osim toga, Srbija provodi projekat proizvodnje 5.000 domaće razvijenog lutajućeg streljiva „Komarac“. Vojska je već preuzela FPV dronove serije „Komarac“.
Od 2026. godine, obavezna vojna služba od 75 dana (60 dana obuke + 15 dana manevara) bit će uvedena za muškarce do 27 godina.
Hrvatska: Razvoj unutar NATO-a i šire
U Hrvatskoj je 1. januara 2026. ponovo uvedena regrutacija za osnovnu vojnu obuku. Obuka će trajati 60 dana i namijenjena je za 4.000 ljudi godišnje.
U 2025. godini, vojni budžet Hrvatske također je značajno porastao – na preko 1,5 milijardi eura – što je najviši iznos u posljednjih nekoliko decenija. Zemlja je prvi put zvanično premašila cilj NATO-a, zabilježivši potrošnju na odbranu od 2,1% BDP-a. U poređenju sa 2024. godinom, budžet je povećan za 17,3%. Ovaj budžetski skok dio je šire strategije prema kojoj Hrvatska planira dostići 2,5% BDP potrošnje do 2027. i 3% do 2030. godine.
Značajan dio ovih sredstava (oko 640 miliona eura) usmjeren je na program opreme i modernizacije.
U decembru 2025. godine, Hrvatska je potpisala ugovor vrijedan 1,48 milijardi eura za kupovinu 44 tenka Leopard 2A8. Prema ovom sporazumu, Zagreb će Ukrajini prenijeti 30 tenkova M-84 i 30 pješadijskih borbenih vozila M-80.
Zemlja je nabavila 12 borbenih aviona Rafale, 89 američkih pješadijskih borbenih vozila Bradley i nabavlja 8 HIMARS sistema (ugovor vrijedan 390 miliona dolara).
Uz nabavku teške opreme, Hrvatska aktivno razvija svoj domaći klaster bespilotnih tehnologija. Do kraja 2025. godine, zemlja je efektivno osigurala status jednog od europskih lidera u proizvodnji malih borbenih dronova. Razvoj ovog sektora zasniva se na principu potpune tehnološke nezavisnosti od Kine i na velikoj državnoj narudžbi. Vojno-industrijski kompleks Hrvatske već je dostigao značajne nivoe proizvodnje, koji se planiraju povećavati geometrijskom progresijom. Do kraja 2025. godine, zemlja proizvodi približno 200.000–280.000 dronova godišnje. Prema riječima hrvatskog ministra odbrane Ivana Anušića, zemlja je spremna da brzo poveća proizvodnju na 500.000 jedinica, a dugoročno – na nekoliko miliona FPV dronova godišnje, ovisno o potrebama NATO saveznika.
Glavni tehnološki pokretač je kompanija Orqa (sa sjedištem u Osijeku). Postala je jedinstven primjer potpune vertikalne integracije. Orqa samostalno proizvodi gotovo sve kritične komponente, što njene proizvode čini otpornim na lance snabdijevanja iz NR Kine i u skladu sa NATO sigurnosnim standardima (NDAA-compliant).
Razvoj proizvodnje direktno je povezan s novom doktrinom zaštite kritične infrastrukture: Hrvatska je postala jedna od prvih zemalja NATO-a koja je naručila razvoj i proizvodnju vlastitih protivavionskih dronova za presretanje neprijateljskih bespilotnih letjelica. U decembru 2025. godine potpisan je sporazum vrijedan 125 miliona eura s hrvatskim elektrotehničkim gigantom Končarom o stvaranju višeslojnog sistema odbrane od dronova. Ovaj sistem kombinuje radare, protivavionske topove kalibra 30 mm i rojeve dronova presretača.
Hrvatska aktivno koristi finansiranje kroz europske programe (kao što je „ReArm Europe“) kako bi se transformisala u regionalno „središte dronova“. To omogućava zemlji ne samo da ojača vlastitu vojsku, već i da postane ključni dobavljač za cijeli Savez, nudeći jeftina, masovno proizvedena i sigurna (bez kineskih komponenti) rješenja za moderno ratovanje.
Albanija: NATO baza i domaća industrija
Albanski odbrambeni budžet u 2025. godini iznosio je približno 524 miliona eura (2% BDP-a). Glavni fokus bio je na modernizaciji vazduhoplovne baze Kučova, koja se pretvorila u strateško NATO središte. Međutim, pravi proboj bio je sporazum s Elbit Systems.
Ugovor s izraelskom kompanijom Elbit Systems potpisan je u septembru 2025. Sporazum predviđa ne samo isporuku haubica ATMOS, minobacača SPEAR i dronova Magni-X/Thor, već i izgradnju pogona od 5.000 kvadratnih metara na sjeveru zemlje (preko državne kompanije KAYO) za montažu dronova i municije do 2027. godine.
Kosovo: Ambicije sigurnosnih snaga
Uprkos međunarodnom pritisku, Priština nastavlja provoditi 10-godišnji plan transformacije Sigurnosnih snaga Kosova (KSF) u redovnu vojsku. U 2025. godini, budžet Sigurnosnih snaga (KSF) dostigao je 208 miliona eura (oko 2% BDP-a).
Kosovo raspolaže dronovima Bayraktar TB2 i čeka isporuku 246 raketa Javelin iz Sjedinjenih Američkih Država.
U januaru 2026. godine, Kosovo je provelo testiranja domaće proizvedene municije Skifteri K1. Proizvođač tvrdi da ima domet do 1.124 km i bojevu glavu od 42 kg.
Prekretnica za odbrambeni sektor Kosova bila je upravo 2025. godina i to zbog početka izgradnje prve državne fabrike municije u historiji republike. Projekat se realizuje uz podršku zapadnih partnera (uključujući Tursku i kompanije iz Sjedinjenih Američkih Država) i ima za cilj potpuno snabdijevanje Sigurnosnih snaga Kosova (KSF) municijom NATO standarda 5,56 mm, kao i municijom 7,62 mm i 9 mm.
Fabrika se nalazi u industrijskoj zoni u blizini Mitrovice. Pored municije za lako oružje, proizvodna linija je dizajnirana s mogućnošću brze modernizacije za proizvodnju minobacačkih granata kalibra 82 mm i 120 mm. Ovaj pogon je dio šire strategije „otpornosti na granate“ usmjerene na smanjenje kritične ovisnosti Kosova o uvozu.
Formiranje novih vojnih saveza
Militarizaciju regije prati kristalizacija dvije suprotstavljene ose utjecaja koje nadilaze klasične NATO strukture.
„Jadranska osovina“: Hrvatska — Albanija — Kosovo
U Tirani su 18. marta 2025, tri zemlje potpisale Deklaraciju o vojnoj saradnji. Cilj ovog saveza je:
• usklađivanje odbrambenih strategija i zajedničko ulaganje u vojnu industriju;
• razmjena obavještajnih podataka radi suprotstavljanja hibridnim prijetnjama;
• olakšavanje pune integracije Kosova u odbrambene strukture NATO-a.
Srbija je ovaj pakt doživljavala kao direktnu prijetnju i pokušaj „blokiranja“ Beograda.
„Dunavska osovina“: Srbija — Mađarska
Sa svoje strane, Srbija je produbila vojnu saradnju s Mađarskom. U Beogradu je 1. aprila 2025. potpisan sporazum o strateškom partnerstvu, koji uključuje 79 zajedničkih vojnih aktivnosti za 2025. godinu. Ovo je rekordan broj aktivnosti, koje obuhvataju zajedničke vježbe i vojno-tehničku saradnju. Aleksandar Vučić je saradnju s Budimpeštom opisao kao „korak ka de facto vojnom savezu“, stvarajući jedinstven presedan saradnje između zemlje NATO-a (Mađarske) i Srbije koja nije dio bloka.
Vojne vježbe u neočekivanim kombinacijama
U 2025. godini, vojni manevri postali su platforma za regionalne zemlje za uvježbavanje najnovijih taktika.
U julu 2025. godine, srpske specijalne jedinice izvele su vježbe „Mirotvorac 2025“ u Kini, tokom kojih je vježbana upotreba bespilotnih sistema u specijalnim operacijama, posebno u urbanim okruženjima. Ovo pokazuje da Beograd ne samo da kupuje opremu, već i usvaja kinesku doktrinu ratovanja koje je usredotočeno na dronove.
U jesen 2025. godine, mađarske snage, zajedno sa saveznicima NATO-a, uključujući Hrvatsku, izvele su najveću vojnu vježbu u modernoj mađarskoj historiji – „Adaptivni husari 2025“. Tokom vježbi, mađarske trupe su vježbale prelazak rijeke Tise preko posebno izgrađenog privremenog mosta. Jedinstveni element vježbe „Adaptivnih husara 2025“ bila je vježba koridora protiv dronova – sistematsko raspoređivanje elektronskog ratovanja radi zaštite logistike.
Snage sigurnosti Kosova, u okviru velikih vježbi „Defender 25“, vježbale su odbranu granica na planinskom terenu uz podršku NATO-ovih sredstava za izviđanje iz zraka, što je trebalo poboljšati operativnu interoperabilnost Snage sigurnosti Kosova sa zapadnim vojnim savezom.
Nova sigurnosna logika i faktor „velikog rata“
Analiza militarizacije Zapadnog Balkana/Jugoistočne Europe dovodi do zaključka da je došlo do radikalne promjene u sigurnosnoj paradigmi regije. Glavni faktori koji oblikuju ovaj proces su sljedeći:
Lekcije rusko-ukrajinskog rata
Ključna lekcija rusko-ukrajinskog rata za regiju bila je spoznaja da kompaktne profesionalne vojske nisu sposobne da izdrže dugotrajne borbene operacije visokog intenziteta. Upravo zbog toga su Srbija i Hrvatska poduzele politički težak korak vraćanja regrutacije, smatrajući da je neophodno osigurati mobilizacijsku rezervu i stvoriti uslove za povećanje oružanih snaga u slučaju sigurnosne prijetnje.
Tehnološka autonomija i „Rat dronovima“
Region aktivno uvodi bespilotne tehnologije. Srpski „Komarac“ i kosovski „Skifteri“ pokazuju da čak i male države pokušavaju da nabave vlastita sredstva za daljinsko ratovanje. To stvara situaciju „međusobnog odvraćanja“.
Vojni mikroblokovi
Formiranje malih regionalnih vojnih saveza pokazuje da zemlje Zapadnog Balkana/Jugoistočne Europe traže nove formate za jačanje svoje sigurnosti, prilagođavajući se trenutnoj geopolitičkoj situaciji. Dok se „velike sile“ i najjači vojni savezi fokusiraju na druga pitanja i druge regije, Zapadni Balkan/Jugoistočna Europa pokušava samostalno raditi na jačanju svojih oružanih snaga, vojne industrije i regionalne odbrambene saradnje.
Kosovo: Od objekta do subjekta sigurnosti
Jačanje Sigurnosnih snaga Kosova ukazuje na prelazak Prištine iz modela „pasivnog potrošača sigurnosnih usluga“ u model „nezavisne odbrane“. Lideri Kosova su postavili kurs razvoja vlastite vojske, vlastite vojne industrije i vlastitog sistema vojnih saveza, i, sudeći prema rezultatima posljednjih parlamentarnih izbora, ovaj kurs će se održati u bliskoj budućnosti.
Preživljavanje u novom svijetu
Zaključno, militarizacija Zapadnog Balkana/Jugoistočne Europe je pokušaj regionalnih država da se prilagode svijetu u kojem je međunarodno pravo ustupilo mjesto „zakonu sile“. Očigledno je da rast količine oružja povećava ukupne rizike, „puneći bure barutom“. Istovremeno, postoji stav prema kojem se u regiji stvara novi sistem odvraćanja, pod kojim cijena bilo kakve agresije postaje neprihvatljivo visoka.
Analitička grupa CWBS-a
