Spomenik Tarasu Ševčenku postao je simbol otpora ruskom utjecaju i propagandi u Srbiji
Ne bi se ni znalo da u Srbiji i Novom Sadu postoji spomen-obilježje ukrajinskom pjesniku, slikaru i borcu za slobodu Tarasu Ševčenku da nije više puta oskrnavljen.
Prvi put na samom početku totalne ruske invazije na Ukrajinu, kada je na Ševčenkovom postolju ispisano slovo „Z“, simbol ruske okupacije. Drugi put je oštećen na četvrtu godišnjicu agresije, bista je prekrivena crnom bojom, a ploča s prezimenom je otkinuta. U međuvremenu, cvijeće koje je tamo ostavila ukrajinska zajednica i antiratni aktivisti, za koje je spomenik Ševčenku u Novom Sadu stalno mjesto okupljanja, nekoliko puta je rasuto.
Pravo je čudo da su 2019. godine lokalne vlasti u Novom Sadu, predvođene Srpskom naprednom strankom, dozvolile postavljanje ovakvog spomenika. Sigurno su čuli za fudbalera Andrija Ševčenka, možda nešto u školi i za pjesnika Tarasa Ševčenka. A i zašto bi umjetnik iz 19. stoljeća bio problem za „Majku Rusiju“ ili iritirao glavno biračko tijelo Srpske napredne stranke – rusofile i putinofile?
Upravo ruski i ukrajinski spomenici simbolično prate promjene političke situacije u Srbiji. Pompezni spomenik ruskom caru Nikolaju II Romanovu u Beogradu podignut je 2014. godine, u godini aneksije Krima i povećanog ruskog utjecaja u Srbiji. Taj utjecaj je u desetljeću porastao do te mjere da je ruski predsjednik Vladimir Putin popularniji u Srbiji od predsjednika Aleksandra Vučića.
Postavljanje spomenika Ševčenku u Novom Sadu kasnilo je, a uslijedilo je i negodovanje dežurnih putinofila iz Srpske radikalne stranke i Demokratske stranke Srbije. Bista je službeno otkrivena godinu dana prije sveopćeg napada na Ukrajinu.
Predstavnici vlasti nisu pročitali glavni dio pjesnikove biografije. Ševčenko je rođen u carskoj Rusiji kao rob, koji je veći dio života proveo u kmetstvu, u carskim zatvorima i u egzilu. To je simbol prkosa, pobune i borbe protiv carizma, feudalnog ugnjetavanja i ruskog imperijalizma. Taras Grigorovič Ševčenko oličenje je ukrajinske nacije, ali i borac za drugačiju slobodnu Rusiju i narode pod njenom čizmom. U Sankt Peterburgu su ga od ruskog pukovnika i zemljoposjednika kupili njegovi kolege umjetnici i dodijelili mu status slobodnog čovjeka.
Ševčenko je svjedok istine da Rusija već dva vijeka želi uništiti Ukrajinu. Historijska činjenica u koju Zapad nije vjerovao do posljednjeg trenutka invazije na Ukrajinu. I još jedna činjenica – da se Rusija nikada nije odrekla svog imperijalizma. Nakon dva vijeka, ponovo smo tu sa Ševčenkom, da nas podsjeti da je vječna borba protiv jednoumlja, podređenosti, socijalne nepravde i potčinjavanja drugih naroda.
Spomenik Tarasu Ševčenku u Novom Sadu ima poseban arhitektonski feng šui. Ukrajinski vajar Volodimir Cisarik iz Lavova ga je isklesao mladog. Nalazi se na zelenoj površini aleje, također pjesnika Miroslava Antića. Blizu je Dunava i okrenut je prema Univerzitetskom kampusu, gdje se već godinu i po dana odvija najbrutalnije policijsko nasilje nad studentima koji protestuju. Ševčenko je svjedočio da je prošlog ljeta na studente i građane tamo bačen zabranjeni toksični gas suzavac.
Skrnavljenje Ševčenkove biste i postolja ovaj put je praćeno uvredljivim grafitima, malo dalje u centru Novog Sada. Veliki natpis „Litvinenko fašista“ odnosi se na ukrajinskog ambasadora Oleksandra Litvinenka, koji je nedavno preuzeo dužnost u Republici Srbiji.
To je poruka putinofila, da Srbija ne smije biti prijatelj Ukrajine. U tom taboru je očigledna nervoza. Na prvi pogled, ako pratite medije, TV stanice sa nacionalnom frekvencijom i tabloide, čini se da je Srbija potpuno na strani Rusije. Međutim, ako se pogleda glasanje u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija i u drugim međunarodnim tijelima i mirovnim inicijativama, Srbija je uglavnom na strani Ukrajine, glasajući u korist njenog teritorijalnog integriteta i osuđujući sukob. Možda ne toliko svojom slobodnom voljom, koliko u strahu od gubitka podrške Zapada.
Ono što Kremlj najviše boli jeste municija kojom Srbija snabdijeva Ukrajinu preko trećih zemalja, a koja vrijedi stotine miliona eura.
Zbog izolacije Rusije, zvanična Srbija je silom okolnosti postala bliži prijatelj Ukrajine. Kijev je sada i kandidat za članstvo u Europskoj uniji i u budućnosti će sa Beogradom dijeliti sve izazove tranzicije u kandidaturi, bez obzira na to što je Srbija trenutno pod autokratskim režimom.
Opoziciona i pobunjena Srbija je također dobila Tarasa Ševčenka za saveznika, a njegov spomenik je definitivno postao jedan od novijih simbola otpora u Novom Sadu. Otpor ruskom utjecaju i propagandi u Srbiji.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
