Eksploziv i uređaji za aktiviranje eksploziva pronađeni su 5. aprila nedaleko od gasovoda Balkanski tok (nastavak Turskog toka na Balkanu). Komponente sumnjive eksplozivne naprave otkrivene su tokom rutinske patrole u općini Kanjiža u autonomnoj pokrajini Vojvodini, blizu granice sa Mađarskom. Direktor Vojno-bezbjednosne agencije (VBA) Srbije, Đuro Jovanić, kasnije je izvijestio da su pronađeni „eksplozivi, specijalno upakovani, hermetički zatvoreni, detonatorske kapisle, specijalno pripremljene i upakovane za transport, kao i detonirajući fitilj i odgovarajući alati i oprema za pripremu ovih eksploziva za izvođenje sabotaže“. U tom području je odmah pokrenuta antiteroristička operacija u kojoj je učestvovalo oko 140 pripadnika brigade za specijalne operacije i jedinica Vojne policije.
Međutim, u prvim satima nakon opasnog otkrića osumnjičeni za pripremu sabotaže nisu privedeni. Nisu pronađeni ni uvjerljivi dokazi koji bi ukazivali na konkretne organizatore ili počinioce sumnjive sabotaže. To, međutim, nije spriječilo mađarske zvaničnike da odmah iznesu optužbe protiv Ukrajine.
Premijer Viktor Orban i ministar vanjskih poslova Peter Sijarto, nakon vanrednog sastanka Vijeća za odbranu u Budimpešti 5. aprila, jasno su stavili do znanja da sumnjaju da Kijev planira sabotažu. Orban nije direktno izjavio da su Ukrajinci ti koji stoje iza incidenta s naftovodom, ali je nakon sastanka vijeća još jednom ponovio svoj uobičajeni niz optužbi protiv ukrajinske strane. Istovremeno, Sijarto je bio direktniji, navodeći da se otkriće eksploziva na naftovodu u Srbiji uklapa u niz drugih akcija za koje Budimpešta krivi Kijev.
„Posljednjih dana i sedmica vidjeli smo svašta“, napisao je Sijarto na Facebooku. „Ukrajinci su organizovali naftnu blokadu protiv nas. Zatim su pokušali da nam nametnu potpunu energetsku blokadu lansirajući desetine dronova na plinovod Turski tok dok je još bio na ruskoj teritoriji. A sada imamo današnji incident, kada su srpske kolege pronašle eksploziv koji može da digne naftovod u zrak.“
Ukrajinska strana je odmah negirala sve optužbe. Portparol Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine, Georij Tihij, izjavio je da Kijev nema apsolutno nikakve veze s incidentom u Srbiji. „Kategorički odbacujemo pokušaje lažnog povezivanja Ukrajine s incidentom s eksplozivom, pronađenim u blizini plinovoda Turski tok u Srbiji. Ukrajina nema nikakve veze s ovim“, napisao je na mreži X.
Srpski zvaničnici kasnije su također naglasili da nemaju dokaze koji ukazuju na „ukrajinski trag“. Štaviše, direktor VBA je tvrdnju da će srpske snage za provođenje zakona optužiti Ukrajince za pripremu sabotaže označio dezinformacijom. „Dezinformacija kaže da će Oružane snage Srbije i njihovi vojnici raditi za neku drugu ili treću stranu, pronašavši ukrajinski eksploziv i optuživši Ukrajinu za to. To nije istina. Proizvođač eksploziva ne znači da je on počinilac ili onaj koji ga je naredio“, naglasio je Đuro Jovanić. Prema informacijama VBA, eksploziv je američkog porijekla, i, kako je napomenuo šef ove strukture, to nije dovoljno za tvrdnje o umiješanosti Sjedinjenih Američkih Država u incident. „Oznake na eksplozivu ukazuju na to da je proizveden u Sjedinjenim Američkim Državama.“ „Hoće li neko reći da možda Sjedinjene Američke Države u ovom trenutku organizuju nešto slično?“ upitao je retorički.
Prema verziji VBA, migranti bi mogli biti uključeni u pokušaj sabotaže. „Raspolagali smo podacima da će lice iz grupe migranata, koje je vojno osposobljeno, pokušati da izvrši diverziju na gasnoj infrastrukturi“, rekao je Đuro Jovanić. „Ta osoba će definitivno biti pritvorena. Jedino je pitanje hoće li istraga trajati tri dana ili duže“, dodao je.
Uprkos izjavama srpskih zvaničnika, nastavili su se naglašavati nagovještaji o „ukrajinskom tragu“. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov dao je 6. aprila izjave o mogućoj umiješanosti Ukrajinaca u sabotažu u Srbiji. Iako je priznao da trenutno nema dokaza o tome ko bi mogao stajati iza pokušaja napada na gasovod, nagovijestio je da bi Ukrajina mogla biti odgovorna. „Situacija je potencijalno vrlo opasna. Ovo je vitalna energetska arterija koja sada radi pod izuzetnim opterećenjem. A prije toga, kao što znamo, kijevski režim bio je direktno uključen u takve akte sabotaže protiv kritično važne energetske infrastrukture“, rekao je Peskov.
Izjava predstavnika Kremlja nije nikoga iznenadila, budući da Rusija vodi rat protiv Ukrajine i koristi svaku priliku za informacijske napade. Mađarski nagovještaji o ukrajinskom tragu u navodno planiranoj sabotaži također su bili očekivani, budući da se jasno uklapaju u okvir antiukrajinske kampanje koju zvanična Budimpešta intenzivno provodi posljednjih mjeseci. Stručnjaci već dugo tvrde da je Orbanov tim odlučio osigurati pobjedu građanskog savez Fidez rasplamsavanjem antiukrajinske histerije i zastrašivanjem birača. U tu svrhu, prema izvještajima iz medija, mađarska vladajuća stranka je navodno čak angažovala stručnjake za političke tehnologije iz Rusije.
Nakon što je naftovod Družba oštećen usljed ruskog granatiranja i obustavljen je tranzit nafte u Mađarsku preko ukrajinske teritorije, mađarske vlasti su još više intenzivirale antiukrajinski pravac svoje politike. Pritvaranje službenika za naplatu gotovine i zaplijena dragocjenosti koje pripadaju ukrajinskoj državnoj banci postali su jedna od manifestacija radikalizirane mađarske politike. Još jedan znak rastuće napetosti u odnosima između Budimpešte i Kijeva bilo je raspoređivanje mađarske vojske radi čuvanja energetske infrastrukture na mađarskoj teritoriji od hipotetičkih „aktova sabotaže“ iz Ukrajine.
Važno je da se i Srbija pridružila ovoj kampanji „spriječavanja napada na energetske objekte“, također angažujući vojsku za čuvanje plinske infrastrukture. Nakon ove odluke srpskog rukovodstva, moglo bi se zaključiti da je Beograd odlučio igrati u istom timu s Budimpeštom i Moskvom, pomažući Orbanu u njegovim metodama vođenja izborne kampanje. Shodno tome, pošto su srpske vlasti navodno pokazale solidarnost s mađarskom vladajućom strankom i Kremljom, nakon otkrića eksploziva u blizini plinovoda, vodeći se tom logikom, trebalo je da odmah „otkriju“ „ukrajinski trag“. Tada bi se ova epizoda savršeno uklopila u antiukrajinski narativ mađarske izborne kampanje i širi ruski informacijski rat protiv Ukrajine. Međutim, čini se da je srpski lider Aleksandar Vučić odlučio igrati vlastitu igru. Eksploziv je pronađen, sabotaža je spriječena, ali srpska vojska nije pronašla dokaze koji ukazuju na umiješanost Ukrajinaca u sumnjivi pokušaj dizanja plinovoda u zrak. Štaviše, u ovoj fazi srpska Vojna sigurnosna agencija efektivno je opovrgnula ovu verziju. Kasnije su i drugi zvaničnici – generalni direktor Srbijagasa Dušan Bajatović i šef skupštinskog Odbora za odbranu i unutrašnje poslove Milovan Drecun – ponovili verziju VBA o vjerovatnoj umiješanosti migranata u planirani napad.
Iako je Drecun naglasio da se događaji razmatraju u širem geopolitičkom kontekstu, posebno povezanim sa sukobom između Ruske Federacije i Ukrajine, kao i značajno pogoršanim odnosima između Kijeva i Budimpešte, nijedan visoki srpski zvaničnik nije iznio konkretne optužbe protiv Ukrajinaca tokom 24 sata nakon što je sabotaža spriječena. Izuzetak nije bio ni srpski ministar odbrane Bratislav Gašić; on uopće nije želio da komentariše geopolitički kontekst – izbore u Mađarskoj i odnose između Mađarske i Ukrajine – izjavljujući uveče 6. aprila da se „srpska vojska ne miješa u unutrašnju ili političku situaciju u samoj Srbiji, a kamoli u politiku naših susjeda“.
Ako se opravdanim smatraju sumnje stručnjaka, mađarske opozicije i ukrajinske strane da je navodnu sabotažu gasovoda u Srbiji organizovala Moskva uz učešće Budimpešte, kako bi se Orbanu pomoglo da samouvjereno pobijedi na izborima, onda se može reći da je Beograd zapravo prekinuo ovu rusko-mađarsku „specijalnu operaciju“. Uprkos bliskim vezama sa Kremljom i zajedničkim interesima sa Orbanovom vladom, Beograd je pokazao neočekivani pragmatizam.
Nespremnost srpskih zvaničnika da odmah i nedvosmisleno podrže rusko-mađarsku verziju „ukrajinskog traga“ može ukazivati na nespremnost Srbije da radikalno promijeni svoju vanjsku politiku. Beograd očigledno neće odustati od svoje ozloglašene, ali ponekad korisne, viševektorske politike, ne želi ulaziti u direktnu konfrontaciju sa Ukrajinom i Zapadom koji podržava Ukrajinu, i pokušava sačuvati svoju agendu u pitanjima regionalne politike i sigurnosti. Na kraju krajeva, i samog Vučića uskoro očekuje teška izborna kampanja, a „nastup“ u tuđoj predizbornoj predstavi u „sporednoj ulozi“, bez ikakve očigledne koristi za vlastiti rejting, očigledno mu nije bio pravovremen.
Analitička grupa CWBS-a
