U znaku optimizma, vlada Crne Gore odlučila je obojiti nacionalnog zrakoplovnog prijevoznika sloganom „28 by 28“, signalizirajući svoju odlučnost da se pridruži Europskoj uniji do 2028. godine. Ipak, europski put zemlje pokazuje se daleko turbulentnijim nego što se očekivalo.
Unatoč ohrabrujućim porukama iz Bruxellesa i nekoliko država članica EU, proces pristupanja kreće se sporije nego što službeni narativi sugeriraju. Suprotno ranijim najavama, u svibnju nije održana međuvladina konferencija niti je došlo do zatvaranja pregovaračkih poglavlja – simboličan korak unatrag tijekom mjeseca u kojem je Crna Gora obilježila dvadesetu godišnjicu svoje neovisnosti. Izostanak napretka šalje i političku i strukturnu poruku.
Neizvjesnost obavija i naredne mjesece. S Irskom koja preuzima predsjedanje Vijećem Europske unije u srpnju, očekivanja brzog kretanja su smanjena, čineći cilj zatvaranja svih pregovaračkih poglavlja do 2026. sve nerealnijim.
Istodobno, neriješeni bilateralni sporovi, posebno s Hrvatskom, i dalje kompliciraju putanju pristupanja Crne Gore i otkrivaju krhkost vladine europske strategije.
Sada se pojavljuje nekoliko mogućih scenarija.
U najoptimističnijem scenariju, Crna Gora bi mogla zatvoriti preostala poglavlja do 2027. i započeti proces ratifikacije 2028., što bi potencijalno otvorilo put članstvu u EU do 2029. ili 2030. Međutim, to ovisi o dva ključna uvjeta. Prvi se odnosi na strukturne reforme, posebno u poglavljima 23 i 24, koja ostaju ključna za uvjeravanje država članica poput Danske i Nizozemske da je Crna Gora sposobna ispuniti standarde vladavine prava koje zahtijeva Unija. Drugi uvjet je politički: rješavanje bilateralnih sporova s Hrvatskom.
Ako se ti uvjeti ne ispune, Crna Gora bi se mogla okrenuti alternativnim modelima integracije.
U tom kontekstu, nedavni prijedlozi koje su promovirali premijer Albanije Edi Rama i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u vezi s postupnom ili faznom integracijom u Europsku uniju postaju sve relevantniji. Takvi prijedlozi predviđaju dublje sudjelovanje na jedinstvenom tržištu EU prije punopravnog članstva.
Za Zapadni Balkan, pristup jedinstvenom tržištu pružio bi mnoge ekonomske koristi povezane s članstvom u EU, posebno pristup kapitalu, ulaganjima i slobodno kretanje robe i usluga. Ipak, ovaj model bi i dalje zahtijevao značajne reforme. U praksi, ispunjavanje uvjeta za sudjelovanje na jedinstvenom tržištu značilo bi provedbu većine reformi koje su već zatražene u samom procesu pristupanja.
Treći scenarij mogao bi uključivati zajednički napredak Crne Gore i Albanije prema članstvu. Takav razvoj događaja ne bi samo preoblikovao dinamiku proširenja EU na Zapadnom Balkanu, već bi mogao poslati i širu geopolitičku poruku pokazujući da proširenje ostaje moguće za zemlje kandidatkinje poput Moldavije i Ukrajine.
Međutim, čak i ovaj scenarij ovisi o dva čimbenika: sposobnosti Albanije da nastavi provoditi reforme i sposobnosti Crne Gore da riješi bilateralne napetosti s Hrvatskom.
U konačnici, uspjeh europskog puta Crne Gore ne ovisi samo o diplomaciji i tehničkim reformama, već i o političkoj orijentaciji same vlade. Unatoč naporima dijelova crnogorskog diplomatskog aparata, kredibilitet zemlje unutar EU sve je više vezan uz pitanja o ideološkom smjeru vladajuće koalicije.
Iz tog razloga, sljedeći izbori mogli bi zapravo postati referendum o europskoj budućnosti Crne Gore.
Teško je zamisliti da se Crna Gora pridruži Europskoj uniji dok se u Bruxellesu ključni dijelovi vladajuće strukture doživljavaju kao blisko povezani s ruskim ili srpskim nacionalističkim političkim interesima.
Sastav sljedeće vlade stoga bi mogao odrediti ne samo tempo integracije Crne Gore u EU, već i širi geopolitički smjer zemlje u narednim godinama.
Danilo Kalezic. Montenegrin political scientist
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
