Prva zvanična posjeta Volodimira Zelenskog Srbiji postala je značajan događaj i to ne samo u odnosima Kijeva i Beograda, već i za cijeli region istočne i jugoistočne Europe. Sveukupno, značaj posjete treba posmatrati kao oprezno zbližavanje u kojem je svaka strana nastojala ostvariti vlastite interese.
Razgovori u Beogradu nisu eliminisali sva neslaganja, uglavnom manje ona vezana za odnose Srbije s Rusijom. Ipak, može se smatrati da je zadat najavljeni „šamar Rusima“ koji je Kijev predvidio.
Nakon razgovora, strane su najavile namjeru da prodube saradnju u ekonomiji i Europskim integracijama. Međutim, istovremeno, detalji o pitanjima vojne saradnje ostali su van domašaja javnosti.
Put za Beograd
Posjeta ukrajinskog predsjednika Beogradu pripremala se već duže vrijeme. Još u maju su se pojavili medijski izvještaji da se očekuje posjeta Volodimira Zelenskog Srbiji. Ukrajinska delegacija je tada zaista posjetila Beograd, ali su je činili predstavnici vladinog ekonomskog bloka. Nakon njihove posjete, potpisana je Zajednička izjava o nastavku pregovora o zaključenju Sporazuma o slobodnoj trgovini između vlada Ukrajine i Republike Srbije.
U julu je predsjednik Vrhovne Rade Ukrajine, Ruslan Stefančuk, posjetio Beograd na prvoj Konferenciji predsjednika parlamenata zemalja kandidata za Europsku uniju. Novi format je zajednička ukrajinsko-srpska inicijativa usmjerena na razmjenu iskustava zemalja kandidata na njihovom putu ka EU.
Ove posjete mogu se smatrati pripremama za predsjedničku: Kijev i Beograd su pokrenuli konkretnu saradnju na dva kolosijeka – u ekonomiji i u Europskim integracijama.
Posjete srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Ukrajini radi učešća na Samitu Ukrajina-Jugoistočna Europa, prošle godine u Odesi i ove godine u Kijevu, stvorile su političku osnovu za dalji razvoj bilateralnih odnosa i intenziviranje kontakata na najvišem nivou.
Tokom svojih posjeta Ukrajini, Vučić je također naglasio razvoj ekonomske saradnje i Europskih integracija, a značajnu pažnju je posvetio i humanitarnoj pomoći. Aktualna posjeta Zelenskog Srbiji potvrdila je da će se bilateralna saradnja razvijati upravo u ovim ranije najavljenim pravcima.
Ekonomija, humanitarna pomoć, Europske integracije
Nakon razgovora u Beogradu, postignut je, između ostalog, dogovor o nastavku rada na sporazumu o slobodnoj trgovini, a najavljeno je i potpisivanje dokumenta, koje će se desiti najvjerovatnije kasnije ove godine.
Osim toga, Srbija je najavila da će Ukrajini pružiti humanitarnu pomoć u oblasti medicine, kroz isporuke lijekova, i u oblasti energetike, izdvajanjem 2 miliona eura za podršku energetskom sistemu Ukrajine, posebno tokom zimskog perioda.
Na završnoj konferenciji za novinare razgovaralo se i o Europskim integracijama. Sudeći po Vučićevim izjavama, on je prilično pesimističan u pogledu pristupanja i Srbije i Ukrajine EU. „Kao predsjednik Srbije i kao politički veteran, trenutno ne vidim mogućnost, prije svega za Srbiju, … da uskoro postane članica Europske unije, iz brojnih političkih razloga“; „ja ne vjerujem u to, da budem sasvim otvoren, da će svi Europljani biti blagonakloni ni prema ukrajinskom članstvu“, rekao je.
Po njegovom mišljenju, dobra alternativa punopravnom članstvu u daljoj budućnosti je ideja, koju su predložili on i albanski premijer Edi Rama, o postepenoj integraciji i pristupanju EU bez prava veta. Ovaj pristup predviđa pristup jedinstvenom tržištu i Šengenskom prostoru u ranijim fazama, uz ograničavanje političkog utjecaja novih članica. „Smatram da je ovo važno za naš region i rekao sam predsjedniku Zelenskom da bi to bilo važno i korisno i za Ukrajinu, Moldaviju i druge istočne zemlje. Mislim da je to realnost“, izjavio je Vučić.
Slon u sobi
Glavni „slon u sobi“ tokom posjete bilo je pitanje saradnje između Kijeva i Beograda u vojnoj sferi.
Uoči posjete, mediji su izvještavali o planovima za uspostavljanje proizvodnje dronova u Srbiji, pri čemu se očekuje da Ukrajina doprinese svojom stručnošću projektu, a Ujedinjeni Arapski Emirati da osiguraju finansiranje. Nije bilo potvrde ove informacije, ali je priča o „fabrici dronova“ brzo postala vrlo raširena.
Pokretanje zajedničke srpsko-ukrajinsko-emiratske proizvodnje vojne robe moglo je postati prava senzacija i glavna vijest koja je proizašla iz posjete ukrajinskog predsjednika, ali to se nije dogodilo. Na završnoj konferenciji za novinare, Vučić je naglasio: „U septembru ćemo ovdje otvoriti fabriku za proizvodnju dronova, ali zajedno s Izraelcima – to radimo s izraelskim partnerima.“
Također nije bilo vijesti nakon razgovora o drugom aspektu vojne saradnje između Beograda i Kijeva – o indirektnom snabdijevanju ukrajinske vojske srpskom municijom preko trećih zemalja. Na zajedničkoj konferenciji za novinare sa Zelenskim, Vučić je naglasio: „Danas nismo razgovarali ni o kakvoj vojnoj saradnji.“
Ipak, uprkos izostanku bilo kakvih vijesti, u Ukrajini postoji široko rasprostranjeno mišljenje da saradnja u snabdijevanju municijom postoji, da je osiguranje njenog nastavka bio glavni cilj Zelenskog prilikom posjete Srbiji i da je taj cilj navodno postignut. Za sada su, međutim, to samo procjene stručnjaka i novinara.
„Šamar Rusima“
Drugi cilj putovanja ukrajinskog predsjednika u Srbiju, kako je nezvanično naglašeno u Kijevu, bila je namjera da se Rusima zada simboličan „šamar“. Može se reći da je ovaj plan proveden.
Proruske snage u Srbiji samu činjenicu posjete Zelenskog Beogradu shvatile su kao veliki antiruski potez.
Stotinu srpskih javnih ličnosti, akademika i umjetnika koji tradicionalno podržavaju politiku Kremlja potpisali su otvoreno pismo u kojem protestuju zbog prve zvanične posjete ukrajinskog predsjednika.
Navijači fudbalskog kluba Crvena zvezda iz Beograda, čiji je generalni i naslovni sponzor od 2010. godine ruska državna kompanija Gazprom, organizovali su demonstraciju na stadionu. Nosili su ruske zastave i transparente sa uvredljivim porukama o ukrajinskom lideru.
Ipak, uprkos otporu proruskih krugova, Vučić je izrazio jasnu i nedvosmislenu podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine. „Srbija, i ja kao njen predsjednik sam istakao da podržavamo Povelju Ujedinjenih nacija i rezolucije Ujedinjenih nacija, a to znači teritorijalni integritet svih zemalja članica UN. To također znači teritorijalni integritet Ukrajine. … Mi ćemo nastavit da vodimo takvu principijelnu politiku i po tom pitanju ne postoji nikakvo ‘ali'“ naglasio je na završnoj konferenciji za novinare.
Vučić je i ranije davao slične izjave, ali u Beogradu su izrečene u posebnom kontekstu toplog prijema koji je priređen ukrajinskom predsjedniku. U tom kontekstu, izjava srpskog lidera djelovala je kao još čvršća i nedvosmislenija poruka Moskvi da Srbija ne pristaje priznati ukrajinske teritorije koje je Rusija anektirala/okupirala kao pripadajuće Rusiji. Drugim riječima, uprkos svom „prijateljstvu s Rusijom“, sadašnje srpske vlasti neće podržati rusku agresiju protiv Ukrajine.
Međutim, Beograd također nema namjeru radikalno promijeniti svoj vanjskopolitički kurs ili zauzeti nedvosmisleno proukrajinski stav. Vučić, koji je viševektorski pristup učinio zaštitnim znakom svoje vanjske politike, nakon odlaska Zelenskog aktivno je nastojao uvjeriti domaću publiku, a očito i Moskvu, u svoju namjeru da nastavi voditi „samostalnu i nezavisnu“ vanjsku politiku i da nastavi graditi viševektorske odnose, uključujući i odnose s Rusijom.
„Ja neću da služim nikome – ni Engleskoj, ni Njemačkoj, ni Americi, ni Rusiji. Služim samo Srbiji“, rekao je srbijanski predsjednik novinarima dva dana nakon završetka Zelenskog posjete, odbacujući tvrdnje svojih protivnika da su srbijanske vlasti prešle „na drugu stranu“. „Mi nismo prešli nigdje. Ja sam uložio cijeli svoj život i borio se cijeli svoj život da bi Srbija vodila samostalnu i nezavisnu politiku“, naglasio je.
Značajno je da su ruski mediji ovu Vučićevu izjavu prenijeli pod naslovima poput „Srbija nije stala na stranu Ukrajine protiv Rusije“, nastojeći neutralizirati negativan učinak intenziviranja saradnje između Beograda i Kijeva za njih.
Pitanje Kosova
Pitanje potvrđivanja teritorijalnog integriteta bilo je važno ne samo za Ukrajinu, već i za Srbiju.
Odgovarajući na pitanje novinara srpskog javnog servisa, Radio-televizije Srbije (RTS), „Mogu li Srbija i građani Srbije računati na to da će Ukrajina održati čvrstu politiku nepriznavanja jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova?“, Volodimir Zelenski je izjavio da stav Ukrajine „o jednostrano proglašenoj nezavisnosti Kosova ostaje nepromijenjen“.
U svojim kasnijim komentarima, Vučić je izdvojio ponovno potvrđivanje ukrajinskog nepriznavanja Kosova kao jedan od važnih ishoda posjete Zelenskog i jedan od uspjeha srpske vanjske politike. Ovo pitanje je također bilo glavni fokus objava u srpskim provladinim medijima.
Istovremeno, ukrajinska diplomatija sada se mora pozabaviti teškim zadatkom vraćanja povjerenja Prištine i Tirane, bez negativnih posljedica po srpski put svoje vanjske politike.
Kao što je dobro poznato, Kosovo je dosljedno podržavalo Kijev od prvih dana ruske agresije. Kijev se sada suočava s oštrim kritikama Prištine. Albansko Ministarstvo za Europu i vanjske poslove također je izdalo kritičku izjavu povodom komentara u vezi s Kosovom koje je Zelenski iznio u Beogradu.
Predsjedavajući Odbora za vanjsku politiku u ukrajinskom parlamentu, Oleksandr Merežko kaže da su argumenti protiv ukrajinskog priznavanja Kosova uglavnom povezani sa zabrinutošću da bi Rusija mogla iskoristiti Kosovo kao presedan za okupaciju ukrajinskih teritorija, sa podrškom Srbije teritorijalnom integritetu Ukrajine i, donekle, sa snabdijevanjem Ukrajine srpskom municijom. Prema njegovim riječima, on lično je skeptičan prema ovim argumentima; Štaviše, po njegovom mišljenju, priznavanjem Kosova ne bi se prekršilo međunarodno pravo. Istovremeno, Merežko vjeruje da bi se pitanje Kosova moglo vratiti na političku agendu u Kijevu nakon završetka rata.
***
Posjeta Zelenskog Beogradu učvrstila je trend ka aktivnijem dijalogu između Ukrajine i Srbije, ali ga nije transformirala u strateško partnerstvo. Strane su iznijele konkretna područja saradnje – od trgovine i humanitarne pomoći do međusobne podrške na putu ka EU. Pitanje vojne saradnje ostalo je izvan domašaja javnosti. Iako se o ovim pitanjima nije zvanično razgovaralo, ne znamo sa sigurnošću da li su postignuti ikakvi sporazumi u ovoj oblasti.
Glavno dostignuće i za Kijev i za Beograd bilo je međusobno potvrđivanje podrške teritorijalnom integritetu. Istovremeno, u tom kontekstu, srpske vlasti održavaju svoj viševektorski kurs i distanciraju se od nedvosmisleno proukrajinskog stava.
Za Kijev, dalji uspjeh u odnosima sa Srbijom zavisiće od sposobnosti da kombinuje razvoj odnosa sa Beogradom i očuvanje odnosa povjerenja sa zemljama u regionu koje su blagonaklone prema Ukrajini.
Analitička grupa CWBS-a
