Od decembra 2025. godine, europska integracija Zapadnog Balkana nalazi se u aktivnoj fazi i prioritet je i za region i za EU. No, dok neke zemlje pokazuju rekordna postignuća, druge stagniraju. U kontekstu ubrzanog napretka nekih zemalja i geopolitičkih ćorsokaka drugih, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić iznio je glasan prijedlog za istovremeno pristupanje svih šest zemalja regiona EU.
Predsjednik Srbije je svoj stav iznio 10. decembra na forumu u Beogradu.
„Ako prihvatite jednog, dvoje ili troje od nas, šta ćemo onda sa ostalima? Kako ćemo se nositi s tim? Kako ćemo riješiti sva otvorena pitanja?“, rekao je Vučić tokom govora na panelu pod nazivom „Europska konkurentnost u fragmentiranom geopolitičkom okruženju“.
Dodao je da se to pitanje ne tiče samo budućnosti regiona, već i budućnosti Europe. „Ako neko želi razumjeti geopolitiku, ovo je jedino što EU može učiniti: prihvatiti nas sve zajedno, bez granica među nama. Srbi će se osjećati bolje, Bošnjaci će se osjećati bolje, Albanci će se osjećati bolje, Hrvati će biti OK, nadam se. I vidim samo dobre stvari kao zajednički nazivnik ove ideje“, rekao je Vučić.
Stanje europskih integracija
Proces europskih integracija Zapadnog Balkana započeo je još 1999. godine potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. 2003. godine, na samitu u Solunu, EU je prepoznala da budućnost regije leži unutar Europske unije. Od tada su sve zemlje Zapadnog Balkana potpisale Sporazume o stabilizaciji i pridruživanju, dobile bezvizni režim i stekle ili status kandidata za članstvo ili „potencijalnog kandidata“ (Kosovo).
Danas se zemlje nalaze u radikalno različitim fazama pregovora.
Crna Gora
Kandidat od 2010. godine.
Cilj – Pristupanje EU za tri godine. Premijer Milojko Spajić je uvjeren: „Bit ćemo članovi EU 2028.“
Javna podrška članstvu u EU – 70% (Balkanski barometar 2025, RCC).
Sva 33 pregovaračka poglavlja su otvorena, sedam zatvoreno. Posljednje – „Javne nabavke“ – zatvoreno u junu 2025. Zatvaranje još pet poglavlja očekuje se u decembru 2025.
Napredak Crne Gore djelimično koči susjedna Hrvatska (članica EU), koja efektivno koristi svoje pravo veta kako bi blokirala zatvaranje jednog od ključnih pregovaračkih poglavlja – 31, koje se odnosi na vanjsku politiku, sigurnost i odbranu.
Zagreb insistira na rješavanju niza pitanja vezanih za poslijeratni dogovor. Neki zahtjevi su formalizirani, za druge postoje samo nezvanične informacije.
Među spornim pitanjima:
• pitanje vlasništva nad školskim brodom „Jadran“,
• razgraničenje između dvije države na području poluostrva Prevlaka,
• zaštita identiteta hrvatske „autohtone nacionalne manjine“ u Crnoj Gori,
• kažnjavanje ratnih zločinaca uključenih u napad na Dubrovnik 1991–1992,
• osiguranje „pravedne i dostojanstvene“ odštete svim hrvatskim zarobljenicima koji su bili zatočeni u logorima u Crnoj Gori (u Morinju) tokom agresije na Hrvatsku,
• potraga za nestalim osobama tokom rata početkom 1990-ih,
• preimenovanje gradskog bazena u Kotoru, koji je nazvan po sportisti koji je služio kao stražar u logoru za hrvatske zarobljenike.
Podgorica već pregovara sa Zagrebom o rješavanju spornih pitanja, ali taj proces nije finaliziran.
Albanija
Kandidat od 2014.
Cilj – pristupanje EU u roku od pet godina. Premijer Edi Rama naglašava: „Ništa neće zaustaviti naš put ka članstvu 2030.“
Podrška za pridruživanje Europskoj uniji – 91% (najviša u regiji).
U novembru 2025. godine otvoren je posljednji pregovarački klaster – „Resursi, poljoprivreda i kohezija“. Dakle, sva pregovaračka poglavlja su otvorena, ali nijedno nije zatvoreno.
Ključni zahtjevi EU: reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i organiziranog kriminala.
Srbija
Kandidat od 2012. godine.
Podrška članstvu u EU – 33%, najniža u regiji.
Otvoreno 22 poglavlja, zatvorena samo dva. Srbija nije otvorila nijedno poglavlje ili klaster više od tri godine.
Glavni zahtjevi: normalizacija odnosa s Kosovom, unaprijeđenje slobode medija, osiguranje slobodnih i poštenih izbora i usklađivanje vanjske politike Srbije s vanjskom politikom EU (pridruživanje sankcijama protiv Rusije).
Predsjednica Europske komisije Ursula fon der Lajen naglasila je u oktobru 2025.: „Očekujemo djela od Srbije, a ne samo riječi.“
Sjeverna Makedonija
Kandidat od 2005. godine, dakle već 20 godina (misaono dostignuće).
Podrška europskim integracijama – 69%.
Pregovori su otvoreni 2022. godine, završen je skrining svih klastera.
Nakon rješavanja spora s Grčkom (promjena imena u Sjeverna Makedonija), zemlja se suočila s novim zahtjevom – Bugarska zahtijeva ustavno priznanje bugarske manjine. Važno je napomenuti da se ovaj zahtjev trenutno smatra zahtjevom EU u okviru procesa pristupanja. U oktobru 2025. godine, predsjednica Europske komisije Ursula fon der Lajen naglasila je: „Sjeverna Makedonija mora provesti ustavne promjene kako bi napredovala.“
Bosna i Hercegovina
Kandidat od decembra 2022.
Podrška članstvu u EU – 60%.
U martu 2024. godine, EU je pristala otvoriti pregovore, ali proces još nije započeo.
Zahtjevi: 14 ključnih reformi (pravosudni sistem, izborno zakonodavstvo, funkcionalne institucije).
Glavna prepreka pristupanju EU za Bosnu i Hercegovinu je destruktivna pozicija predstavnika Republike Srpske, prvenstveno lidera bosanskih Srba Milorada Dodika, koji promovira prorusku i secesionističku agendu.
Nedavno se proces integracija susreo s novim problemom: blokiranjem imenovanja glavnog pregovarača BiH s EU od strane predstavnika Republike Srpske.
Kosovo
Zahtjev podnesen — decembar 2022. godine, zvanični status kandidata još nije dobijen (potencijalni kandidat).
Podrška europskim integracijama – 78%.
Ključni uslovi za uspješnu europsku integraciju – normalizacija odnosa sa Srbijom, sprovođenje svih obaveza dogovorenih u okviru dijaloga između Prištine i Beograda, uz posredovanje EU. Prvenstveno, ovo se odnosi na neophodnost stvaranja Zajednice srpskih općina.
Osim toga, važno je suzdržati se od radnji koje mogu izazvati eskalaciju situacije u regionu. Primjetno je da su i dalje na snazi restriktivne mjere protiv Prištine od strane EU (obustava finansiranja i ograničavanje kontakata na visokom nivou), uvedene nakon eskalacije na sjeveru Kosova 2023. godine zbog politike vlade Kosova usmjerene na jačanje centralne kontrole nad sjevernim općinama.
Nepriznavanje Kosova od strane pet država članica EU (Španije, Slovačke, Kipra, Rumunije i Grčke) također je značajna prepreka na putu ka EU.
Individualizam naspram kolektivnog
Ideja o zajedničkom kretanju regiona ka EU, koju je izrazio Vučić, nije nova. Može se sa sigurnošću tvrditi da je ugrađena u temelje Berlinskog procesa, koji je pokrenula Angela Merkel 2014. godine. Cilj inicijative bio je stvaranje zajedničkog regionalnog ekonomskog prostora prije pristupanja zemalja EU. Skeptici su inicijativu nazvali „novom Jugoslavijom bez Slovenije i Hrvatske, ali s Albanijom“.
Berlinski proces i dalje postoji. No, EU je prepoznala da regionalni ekonomski formati ne mogu zamijeniti reforme koje je neophodno sprovesti za integraciju u EU.
Promjena politike proširenja provedena je kroz revidiranu metodologiju (od 2020. godine).
Nova metodologija zahtijeva nepovratan napredak u fundamentalnom Klasteru 1 (Vladavina prava i borba protiv korupcije) prije nego što zemlja može zatvoriti bilo koje drugo poglavlje.
Uveden je mehanizam sankcija, koji može dovesti do obustave pregovora ili zatvaranja već otvorenih poglavlja.
Osnova nove metodologije proširenja je princip individualnih zasluga, odnosno postignuća na putu implementacije reformi europskih integracija.
„Kolektivno“ ili pristupanje „u paketu“ koje predlaže Vučić uništava princip integracije u EU zasnovan na individualnom uspjehu zemlje u provođenju reformi i potkopava sistem podsticaja koji je Europska unija izgradila za zemlje orijentisane ka reformama.
Umjesto pristupanja „u paketu“, Europska unija se kreće ka sektorskoj integraciji kroz „Novi plan rasta“. Ovaj pristup nudi ekonomske koristi sada, jačajući podsticaje za reforme, a istovremeno čuva ključno pravilo: članstvo je moguće tek nakon potpunog i nepovratnog ispunjavanja svih kriterija.
Snovi Beograda… i Moskve
Ideja srpskog predsjednika naišla je na nedvojbeno odbijanje od strane regionalnog lidera integracije u EU. Premijer Crne Gore Milojko Spajić napisao je na mreži X: „Slažem se da EU mora biti krajnji odlučujući faktor za cijeli Zapadni Balkan. Ipak, čekat ćemo vas tamo već 2028. godine i navijamo da zaista požurite i ubrzate ostale kandidate iz regije.“
Predsjednik Srbije komentarisao je Spajićevu izjavu nakon radne večere sa predsjednicom Europske komisije Ursulom fon der Lajen i predsjednikom Europskog vijeća Antoniom Kostom. Prema njegovim riječima, ukratko je predstavio ideju zajedničkog pristupanja zemalja Zapadnog Balkana EU, naglašavajući da u njegovom prijedlogu nema ništa loše ili zlonamjerno i ponovo ističući pozitivan aspekt otvorenih granica.
Međutim, i pored Vučićevog objašnjenja, njegova inicijativa postavlja mnoga pitanja. Jer, čini se da umjesto da slijedi savjete Crnogoraca i ubrza vlastitu europsku integraciju Srbije, uključujući i ispunjavanje zahtjeva EU za uvođenje sankcija protiv Rusije, Srbija pokušava vještački usporiti put regije ka EU blokirajući brzo pristupanje lidera procesa – Crne Gore – i čineći cijelu regiju zavisnom od politike Srbije.
Vjerovatno je da se Beograd na ovaj način nada da će povratiti liderstvo i autoritet u regionu, koje nije imao od vremena Jugoslavije, a koje nikada neće povratiti ako bivše jugoslovenske republike nastave samostalno da se pridružuju EU.
Osim toga, scenario „pristupanja u paketu“ bi omogućio srpskom rukovodstvu da nastavi da ignoriše zahtjeve vanjske politike EU, da vodi prorusku politiku, ali da se više ne osjeća kao autsajder.
Jedina sila koja bi ovo mogla smatrati povoljnim je Moskva i njeni srpski prijatelji.
Indikativno je da je najveći Putinov pristalica u regionu, Milorad Dodik, već izrazio punu podršku inicijativi srpskog predsjednika o istovremenom pristupanju svih zemalja Zapadnog Balkana EU.
Analitička grupa CWBS-a
