Geopolitika nafte

Geopolitika nafte

Spor između Budimpešte i Zagreba oko mogućnosti transporta ruske nafte putem naftovoda JANAF Adriatic daleko prevazilazi komercijalne odnose. Geopolitika, globalna energetska politika, europska vanjska i sigurnosna politika, unutrašnja politička borba u Mađarskoj – sve to nije samo pozadina, već i suština spora između dva susjeda i dva dugogodišnja partnera u naftnom biznisu.

Čežnja za Rijekom i „ratne spekulacije“

Izuzeća za Mađarsku i Slovačku u vezi s uvozom ruske nafte uvedena su kao dio šestog paketa sankcija EU 2022. godine. Glavni razlog bila je njihova kritična ovisnost o isporukama putem naftovoda Družba (koji prolazi kroz teritoriju Ukrajine) i nedostatak brze alternative. Pretpostavljalo se da će nakon nekog vremena industrije prerade nafte ovih zemalja moći restrukturirati svoje logističke lance i tehnološke procese, nakon čega će biti otvoren put ka uvođenju sankcija.

Međutim, stigla je 2026. godina, a Mađari i Slovaci ne planiraju odustati od ruske nafte. Prema objavljenim podacima, ukupne godišnje potrebe Mađarske za naftom iznose 5,75 miliona tona, od čega 87% dolazi iz Rusije, dok Slovačka uvozi ukupno 4,66 miliona tona, od čega 86% iz Ruske Federacije.

Od danas, Budimpešta i Bratislava ne razmišljaju o diverzifikaciji izvora uvoza nafte, već o osiguranju stabilnih opskrba ruskom naftom i bore se protiv onih koji ih u tome sprječavaju.

Kijev se našao u fokusu pažnje Mađara i Slovaka, koji optužuju Ukrajinu za zlonamjerno zaustavljanje naftovoda Družba, ne prihvatajući objašnjenje da je sistem naftovoda oštećen ruskim granatiranjem. Međutim, i drugi susjed, Hrvatska, na udaru je mađarskih kritika.

Prva eskalacija retorike između Budimpešte i Zagreba dogodila se još u maju 2022. godine, kada su se sankcije protiv ruskih energetskih resursa tek pripremale. Mađarski premijer Viktor Orban tada je izjavio da njegova zemlja ne može pristati na uvođenje embarga na rusku naftu jer su Mađari „lišeni“ morskih luka. „Oni koji imaju more i luke imaju priliku dovoziti naftu tankerima. Da nam nisu oduzeli more, i mi bismo imali luke“, naglasio je Orban.

Svi su razumjeli da šef mađarske vlade aludira na Fjume – danas Rijeku, u Hrvatskoj – morsku luku Kraljevine Mađarske na Jadranu u vrijeme Austro-Ugarske. Budimpešta je bila prisiljena da se zvanično odrekne svih prava na Fjume nakon potpisivanja Trianonskog ugovora 1920. godine.

Na zvaničnom nivou, Hrvatska je oštro osudila izjavu mađarskog premijera, a mađarski političari nisu ponovo pokretali ovu temu, fokusirajući se na druge zahtjeve prema svojim susjedima.

U jesen prošle godine izbio je skandalozan spor oko tarifa za sprovođenje nafte kroz hrvatski Jadranski naftovod (JANAF).

U septembru prošle godine, mađarski ministar vanjskih poslova Peter Sijarto optužio je Hrvatsku za „ratne spekulacije“. „Hrvati profitiraju od ratne situacije. Hrvati nam sada naplaćuju i ratnu odštetu, jer su od početka rata Hrvati podigli cijenu tranzitnog transporta kroz naftovod pet puta iznad europskih referentnih vrijednosti. Dakle, Hrvati iskorištavaju situaciju kada je rat i činjenicu da Mađarskoj treba nafta koja dolazi Jadranskim naftovodom i naplaćuju nam ratnu odštetu“, izjavio je.

Hrvatski premijer Andrej Plenković odmah je odbacio ove optužbe. „Ogorčeno odbacujem lažne teze mađarskog ministra vanjskih poslova da Hrvatska profitira od rata“, rekao je tada Plenković. „Špekulantom se može nazvati onaj ko sada dobija jeftiniju naftu i plin od Rusije“, naglasio je.

JANAF umjesto Družbe

Budimpešta do danas nije uklonila tvrdnje o tarifama s dnevnog reda, ali agresivna retorika je gotovo nestala i općenito je ova tema, iako nije izgubila na relevantnosti, pala u drugi plan. Glavni zahtjev Mađarske u ovom trenutku je očuvanje pristupa ruskoj nafti, bez obzira na sve. U uslovima kada se to ne može osigurati korištenjem Družbe, Mađari pokušavaju koristiti hrvatski naftovod JANAF.

U Budimpešti su uvjereni: zajedno s Bratislavom imaju pravo primati naftu iz Rusije, a Zagreb mora ispuniti njihov zahtjev.

Sredinom februara, Mađarska i Slovačka su se obratile Hrvatskoj sa zahtjevom da se hitno dozvoli transport ruske nafte preko JANAF-a, od tankera u hrvatskoj luci Omišalj na ostrvu Krk do rafinerija mađarske kompanije MOL u Mađarskoj i Slovačkoj. U zajedničkom pismu hrvatskom ministru ekonomije Anti Šušnjaru, mađarska i slovačka strana su naglasile da njihovo izuzeće od sankcija EU omogućava uvoz ruske nafte morem u slučaju poremećaja u snabdijevanju naftovodima.

Ministar Šušnjar je potvrdio spremnost zemlje da pomogne Mađarskoj i Slovačkoj, ali se izjasnio protiv nastavka uvoza konkretno ruske nafte. „Spremni smo da pomognemo u rješavanju akutnih poremećaja u skladu sa zakonodavstvom EU i pravilima EU i OFAC-a (američkog Ureda za kontrolu strane imovine)“, naglasio je. Prema njegovim riječima, Hrvatska je djelovala odgovorno i transparentno sa stanovišta regionalne energetske sigurnosti i to će učiniti i za Mađarsku, uz puno poštovanje prema svojim ukrajinskim saveznicima i svakodnevnim patnjama koje oni podnose. „Barel kupljen u Rusiji može se činiti jeftinijim nekim zemljama, ali pomaže u finansiranju rata i napada na ukrajinski narod“, ukazao je ministar, naglašavajući da je Jadranski naftovod sposoban osigurati opskrbu i da više ne postoje tehnička opravdanja za bilo koju državu članicu Europske unije da nastavi uvoziti rusku naftu.

Praktično istovremeno, bugarski Centar za proučavanje demokratije (CSD) objavio je izvještaj u kojem je naveo da Mađarskoj nije potrebna ruska nafta jer ima pristup drugim izvorima. „Ne postoje tehnički ili ekonomski razlozi za nastavak izuzeća od sankcija za rusku naftu u Centralnoj Europi. Stalna ovisnost Mađarske je politički izbor koji slabi jedinstvo EU i potkopava povjerenje u režim sankcija. Postepeno ukidanje ruske sirove nafte do kraja 2026. godine je i izvodljivo i neophodno za dugoročnu energetsku sigurnost Europe“, naglasio je Martin Vladimirov, direktor Programa za energiju i klimu CSD-a.

Ipak, u Budimpešti, argumenti hrvatskih vladinih zvaničnika i bugarskih stručnjaka nisu uzeti u obzir.

Mađarski ultimatum

MOL je 26. februara izdao ultimatum JANAF-u, zahtijevajući da odmah pruži garancije za tranzit ruske nafte, prijeteći da će se obratiti EU i podnijeti zahtjev za naknadu štete.

„MOL Grupa poziva JANAF da odmah pruži garancije za tranzit nesankcionisanih pošiljki ruske sirove nafte koje stižu morem. Prema sankcijama EU i SAD-a, hrvatski operater naftovoda mora to učiniti. MOL očekuje direktan odgovor od hrvatske kompanije najkasnije do 27. februara 2026. U slučaju odbijanja, MOL se može obratiti Europskoj komisiji i podnijeti zahtjev za naknadu štete“, navodi se u saopćenju mađarske kompanije.

„Prema relevantnim sankcijama EU i SAD-a, JANAF nema drugog izbora nego da propusti pošiljke ruske sirove nafte koje stižu morem. Shodno tome, MOL hitno traži da JANAF potvrdi da će prihvatiti morske pošiljke sirove nafte ruskog porijekla, legalno uvezene u skladu sa sankcijama EU i SAD-a“, naglašava MOL.

Odbijanje pružanja potrebnih transportnih usluga, po mišljenju mađarske kompanije, može se protumačiti kao zloupotreba dominantnog položaja prema zakonu EU o konkurenciji. Ako JANAF nastavi da odbija da pruži potvrdu, MOL je upozorio da „neće imati drugog izbora nego da se obrati nadležnim tijelima EU, uključujući Generalnu direkciju za konkurenciju Europske komisije“.

MOL također napominje da će JANAF snositi pravnu i finansijsku odgovornost za sve finansijske gubitke uzrokovane kašnjenjem u dobijanju potvrde o saglasnosti za transport ruske nafte. „MOL zadržava pravo da podnese zahtjev JANAF-u za naknadu štete“, navodi se u saopštenju.

U svom odgovoru na mađarski ultimatum, 27. februara JANAF je izjavio da posluje u potpunosti u skladu sa važećim režimima sankcija Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država i napomenuo da je već transportovao značajne količine nafte za mađarski MOL koje ne podliježu ograničenjima sankcija. „Što se tiče ultimatuma upućenih JANAF-u, smatramo važnim da objavimo da se pregovori između partnera i saveznika vode dostojanstveno, sa argumentima i na osnovu činjenica“, navodi se u saopćenju.

Hrvatska kompanija je dodala da sigurnost snabdijevanja Mađarske i Slovačke nije ugrožena, jer transportna ruta preko JANAF-a postoji, već se koristi i ima dovoljan kapacitet da pokrije njihove potrebe za naftom. Napominje se da su značajne količine nafte koje nisu predmet sankcijskih ograničenja već transportovane za mađarski MOL prošle i ove sedmice, te da će do početka aprila stići još sedam tankera „za istog korisnika“. „Odluke o nabavci i transportu do Mađarske i Slovačke donosit će se na osnovu zakonitosti i poštovanja sankcija, a ne pod pritiskom ili ultimatumima. Ako postoje zahtjevi vezani za naftu ruskog porijekla ili subjekata povezanih s Rusijom, oni se mogu razmatrati isključivo u strogim okvirima kriterija sankcija EU i OFAC-a, uz punu pravnu dubinsku analizu, jasnu odgovornost i maksimalnu transparentnost“, naglasili su iz JANAF-a.

Zaključno, hrvatska kompanija je dodala da Hrvatska ne odbija isporuke i ne politizuje energiju.

Putinova jeftina nafta

Ministar ekonomije Ante Šušnjar, kao odgovor na mađarski ultimatum, zauzvrat je izjavio da je zemlja pouzdan partner, ali da neće dozvoliti da bude pod pritiskom. „Mi smo suverena država i nećemo popustiti ničijem pritisku, već ćemo poštovati međunarodno pravo. Nećemo pristati ni na kakvu ucjenu“, naglasio je Šušnjar. „Nigdje u međunarodnom pravu ne piše da moramo bilo šta učiniti sa snabdijevanjem ruskom naftom“, rekao je Šušnjar, podsjećajući na režime sankcija Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije.

U EU se, pak, smatra da odluku o transportu nafte treba samostalno donijeti Zagreb, ali uz dužno poštovanje sankcija. „Glavni princip je da su države članice odgovorne za sprovođenje i primjenu sankcija“, rekla je portparolka Europske komisije Ana-Kaisa Itkonen odgovarajući na pitanje novinara o tome da li Hrvatska može snabdijevati ruskom naftom putem Jadranskog naftovoda.

Međutim, vlasti Hrvatske naglašavaju da će odluke donositi isključivo u saradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama i EU.

Premijer Andrej Plenković, komentirajući zahtjev MOL-a upućen JANAF-u u vezi s transportom ruske nafte, objasnio je da je JANAF već prevezao naftu za MOL iz nekoliko tankera s „neruskom naftom“ i da proces „teče normalno“. Međutim, krajem februara „najavljen je jedan tanker s ruskom naftom i stoga u ovom trenutku naše službe, nadležna ministarstva i svi koji se bave režimima sankcija razgovaraju i sa službama Europske komisije i s američkom administracijom“, primijetio je Plenković 28. februara. „Postoje dva režima sankcija – jedan europski i drugi američki – koji ćemo razmatrati kako bismo vidjeli da li nafta koju bi MOL prijavio za svoje potrebe spada pod ograničenja prema tim režimima sankcija“, rekao je šef hrvatske vlade, naglašavajući da će tek nakon toga biti donesena odluka. „U ovom trenutku procjenjujemo situaciju“, izjavio je.

Naglasio je da, osim jeftinije cijene, „ruska nafta u suštini nije potrebna ni Slovačkoj ni Mađarskoj“. „To je njihov politički izbor – da kupuju jeftiniju rusku naftu od Putina“, naglasio je Plenković.

Izjava premijera jasno pokazuje stav Hrvatske: razlog spora leži u političkoj nespremnosti Mađarske da se odrekne jeftinih ruskih sirovina, uprkos dostupnosti alternativa.

Orbanova predizborna igra

Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula smatra cijelu ovu priču o ruskoj nafti i JANAF-u Orbanovom predizbornom igrom.

Govoreći o mađarskom ultimatumu Hrvatskoj u vezi sa snabdijevanjem ruskom naftom putem JANAF-ovog naftovoda, nazvao ga je prije političkim, ili čak geopolitičkim, nego tehničkim problemom. Po njegovom mišljenju, Hrvatska ne bi trebala pristati na takav pritisak Budimpešte, jer bi to, prije svega, dovelo u pitanje njenu vlastitu vanjskopolitičku orijentaciju.

Govoreći o mogućim posljedicama za Hrvatsku zbog mađarskog ultimatuma, posebno o mogućim negativnim posljedicama za vodeću hrvatsku naftnu kompaniju INA, u kojoj mađarski MOL ima 49%, Picula nije isključio takav razvoj događaja, ali je napomenuo: „Mislim da sada jednostavno moramo trpjeti ovu vrstu Orbanovog djelovanja do izbora, jer sve što on sada radi jest političko preživljavanje.“

U međuvremenu, prema anketi Mediana provedenoj od 18. do 23. februara u ime portala HVG, među svim građanima koji imaju pravo glasa, opoziciona stranka Petera Mađara „Tisa“ vodi s prednošću od 11 posto u odnosu na Viktorov „Fides“. Među onima koji su se već definitivno odlučili o svojim izbornim preferencijama, prednost je još uvjerljivija – 20 posto.

Analitička grupa CWBS-a