Režim u Beogradu strahuje samo od blokade države i masovnih nemira
Sigurno je da su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegova pratnja pomno pratili pobunu i nerede mladih u Nepalu, u kojima su, zbog korupcije i nasilja nad demonstrantima, gorjele ključne državne institucije i imovina članova vladajuće stranke, dok je gomila na ulicama tukla predstavnike vlasti. Desetine poginulih, preko dvije hiljade ranjenih.
Samo bi zlobnici mogli poželjeti nešto takvo za svoju zemlju, ali nasilje svakako može biti logičan odgovor na godine društvenog propadanja, represije i arogancije vladajuće kaste. Uzroci i akteri kriza u Nepalu i Srbiji su slični, stoga postoji strah od sličnih najgorih posljedica.
Predsjednik Srbije smatra da je slomio glavne poluge ustanka, tj. kako on tvrdi „obojenu revoluciju“, gušeći protest nastavnika, akademske zajednice i najvažnije — masovne proteste, rasturivši glasnim oružjem najveći studentski i građanski skup u Srbiji 15. marta.
Taj skup je bio prekretnica, studenti nisu željeli (tada nepostojeći) „nepalski scenario“, iako je upravo s takvim motivom popriličan broj uznemirenih demonstranata stigao u glavni grad.
„Magični“ birački spisak
Srbija je ušla u fazu pojačane represije, odmazde protiv onih koji su protestovali protiv daljeg propadanja u autoritarizam. Vučić više ne može smiriti Srbiju, ali pobunjena Srbija nema ni dovoljno snage da natjera predsjednika da sada raspiše prijevremene izbore.
Cilj predsjednika Vučića je da učini da protesti statističkoj većini u Srbiji i političarima na Zapadu izgledaju kao minorni, ekstremistički i marginalni. Ciničan je odgovor vlasti da se protesti gase i u drugim demokratskim zemljama.
Europska unija u ovoj fazi krize u Srbiji više nije kredibilna, iako bi trebala postati važna u svakom mogućem posredovanju i pregovorima između vlasti i demonstranata. Srbija ne može sama izaći iz ove krize, a osim EU nema nikoga na međunarodnom nivou da joj pomogne i posreduje u demokratskim okvirima.
Brisel je otvoreno licemjeran, države članice EU imaju interese i u autoritarizmu i u siromašnoj Srbiji u razvoju. Pitanje korupcije i Vučićevog „magičnog“ biračkog spiska, koja se smatra ključnom za namještanje izbora, moglo bi se vrlo brzo riješiti pritiskom i zatvaranjem finansijskih ventila podrške režimu u Beogradu, ali EU (barem javno) sada nema volje za to.
Vrijeme je za reakciju
Sudeći po promjenama u policiji, Vučić je počeo podvrgavati sve poluge sile svojoj potpunoj kontroli. Oslabljenu srpsku vojsku zamijenila je paraarmija privatnog obezbjeđenja i kriminalaca. Potpuni slom studentskih i građanskih protesta dao bi vlastima samo iluzoran osjećaj pobjede, jer bi se ljudi zatvorili u svoje domove – nezadovoljni, poniženi, frustrirani.
Ipak, previše je onih koji će možda, čak i bez ključnih utjecajnih nezavisnih medija, provesti neko vrijeme u četiri zida i na društvenim mrežama, gdje bijes samo raste s potencijalom za eksploziju nove krize.
Kriza može nastati iz više razloga – stradanje demonstranata tokom policijske brutalnosti, urušavanje neke nove nadstrešnice, ali i gašenje medija, odnosno društvenih mreža od strane režima. To bi već bio „nepalski scenario“, koji se, štaviše, široko dijeli kao inspiracija u komentarima i memovima kreiranim umjetnom inteligencijom. Srbija je treća u svijetu po broju oružja u rukama civila…
Tokom deset mjeseci protesta govorilo se o „petom oktobru“, „ukrajinskom scenariju“, „Sporazumu iz Pržina“, ali svijet i okolnosti se mijenjaju. Slobodni i pošteni izbori su jedino mirno rješenje za izlazak iz krize, ali oni nisu mogući u Srbiji bez prethodno spomenutog vanjskog insistiranja i posredovanja.
Vučić neće raspisati izbore dok ne bude siguran da je potpuno diskreditovao proteste, a studenti i građani trenutno nemaju snage da ponove blokade državnih razmjera na nivou zime i proljeća. Vučić se boji samo blokade države i masovnih nemira.
Nezainteresovanost Brisela da riješi pitanje proceduralne regularnosti u Srbiji, koja je kandidat za članstvo, prije izbora, odnosno da prvenstveno riješi „magičnu“ listu birača koja vrvi od duhova, automatski stavlja EU na stranu saučesnika u srpskoj krizi. Usred velikih očekivanja, predsjednica Europske komisije Ursula fon der Lejen u svom posljednjem obraćanju Europskom parlamentu nije ni spomenula Srbiju.
Ako se izbori raspišu u sadašnjim nedemokratskim uslovima, ako se pritisci i rezultati općih izbora falsificiraju kao na posljednjim lokalnim izborima (u općinama Kosjerić i Zaječar), Srbija bi mogla eksplodirati kao nikada prije.
Borba za slobodne i poštene izbore i odbrana izborne volje građana Srbije mirnim metodama demokratsko je pravo svake države u XXI vijeku.
Nasilni odgovor razjarene mase, i moguće velike žrtve, mogu biti samo posljedica agresije, represije, arogancije režima i izborne krađe. Stoga međunarodni akteri, koji bi trebalo da su iznad situacije, ne smiju zatvarati oči i moraju pravovremeno reagovati na krizu u Srbiji.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
