Kosovo: stara vlada, nova vlada ili ponovo izbori?

Kosovo: stara vlada, nova vlada ili ponovo izbori?

Dana 15. marta, više od mjesec dana nakon nacionalnih izbora, Središnja izborna komisija Kosova proglasila je konačne rezultate parlamentarnih izbora.

A ovi rezultati obećavaju neke složene postizborne aranžmane za formiranje većine u vladi, jamče ogorčenje Beograda, pa čak i podstiču sumnju da će biti raspisani novi parlamentarni izbori, ovoga puta vanredni.

Konačno, rezultati

Iz Središnje izborne komisije (SIK) ističu da su glasovi prebrojani u skladu sa Zakonom o izborima, potpuno transparentno. Komisija se obavezuje da će sprovesti interne revizije kako bi vidjela gdje je proces prebrojavanja bio ometan, kako bi se izbjegli potencijalni problemi u budućnosti.

SIK objašnjava njihovo dugo brojanje glasova novim pravilima, utvrđenim novim Zakonom o izborima, i propustima u radu njegove online platforme (web stranice), zabilježenim na dan izbora i nekoliko dana nakon toga, primoravajući zaposlene da ručno provjeravaju svaku cifru prije nego što unesu podatke u sistem.

Posmatrači ukazuju na pedantan fokus na glasačke listiće koji su poslani poštom, zbog sumnje na moguću prevaru.

Osim toga, izuzetna temeljitost SIK-a može se objasniti dvosmislenim rezultatima za koje se očekuje da će rezultirati mnogo kontroverzi i, moguće, velikom političkom krizom.

Prema konačnom ishodu glasanja, Pokret Samoopredjeljenje na čelu sa sadašnjim premijerom Aljbinom Kurtijem osvojio je 396.787 glasova (42,3 odsto), i očekuje se da će dobiti 48 mjesta u parlamentu. Vladajuća stranka, dakle, nije ispunila svoje predizborno obećanje da će dostići pola miliona glasova. Samoopredjeljenje je prošlo lošije nego na prethodnim izborima prije četiri godine, pa neće moći sami da formiraju većinu u parlamentu i formiraju vladu.

Drugoplasirana na izborima bila je Demokratska partija Kosova (PDK) sa 196.474 glasa (20,95 odsto i 24 mjesta).

Demokratski savez Kosova (LDK) našao se na trećem mjestu sa 171.357 glasova (18,27 odsto, 20 mjesta).

Koalicija AAK-NISMA, formirana oko Alijanse za budućnost Kosova, pokazala je četvrti najbolji rezultat sa 66.256 (7,06%) glasova i osam mandata.

Kosovskim nacionalnim zajednicama jamčeno je 20 mjesta u parlamentu, uključujući 10 za Srbe, i 10 za ostale manjine.

Prema rezultatima izbora, Demokratska stranka kosovskih Turaka imaće dva poslanika, a ostale manjinske stranke koje pređu cenzus imaće po jednog. Riječ je o Novoj demokratskoj stranci, Koaliciji Vakat, Socijaldemokratskoj uniji iz koje su Bošnjaci  ušli u parlament, te Novoj demokratskoj inicijativi Kosova, Liberalnoj partiji Egipćana, Ujedinjenoj goranskoj partiji i Ujedinjenoj romskoj partiji Kosova.

Vodeća srpska stranka Srpska lista dobila je 39.915 glasova ili 4,26 odsto, te je Srbima zajamčeno samo devet od 10 mandata. Preostali mandat pripao je stranci Nenada Rašića „Za slobodu, pravdu i opstanak“. Rašić je ministar za zajednice i povratak u Kurtijevoj vladi.

Srpski i „nesrpski“

Rezultat srpskih partija bio je, možda, i najveće iznenađenje. Srpska lista i vlasti u Beogradu optužuju Rašića da je ukrao mjesto u kosovskom parlamentu zahvaljujući Kurtijevoj podršci i glasovima Albanaca.

Srpska lista optužila je Rašića da je „miljenik Prištine i režima Aljbina Kurtija, pa će imati glasove i tamo gdje nema Srba“.

Predsjednik Aleksandar Vučić je 16. marta na sjednici Vlade Srbije tvrdio da je Priština izmanipulisala izborne rezultate dodajući glasove stranci Nenada Rašića u albanskim okruzima, kako bi on dobio jedan mandat od 10 rezervisanih za Srbe. „Rašić je dobio značajan broj glasova u pravoslavnim albanskim zajednicama“, rekao je Vučić i napomenuo da Srpska lista nema svoje posmatrače u ovim okruzima, pa ne može da učestvuje u prebrojavanju glasova.

Rašić je, naravno, negirao sve optužbe.

Nenad Rašić je na zajedničkoj konferenciji za novinare sa Aljbinom Kurtijem, početkom marta, izjavio da srpske vlasti eksploatišu kosovske Srbe kao mehanizam kontrole i destruktivnog elementa. „Oni ne žele da imamo punu integraciju i da živimo u harmoniji na Kosovu, naprotiv“, rekao je on.

Očigledno je da će srpski zvaničnici u eksternim komunikacijama pominjati pitanje „manipulisanja izbornim rezultatima“ čiji je cilj smanjenje broja mandata Srpske liste. Ne može se isključiti da će srpski predstavnici čak postaviti pitanje legitimnosti Rašićevog mandata, ili uopće čitavog novoizabranog kosovskog parlamenta, ali to će vjerovatno zavisiti od konfiguracije buduće većine u vladi.

Opcije koalicije

Prema rezultatima izbora, nijedna stranka neće imati 61 mjesto u parlamentu od 120 mjesta, tako niko neće moći sam da formira vladu.

Trenutno su na stolu tri opcije za formiranje vladine koalicije.

• Pokret Samoopredjeljenje sa strankama nacionalne zajednice, ali bez Srpske liste, i sa pojedinim opozicionim poslanicima.

• Pokret Samoopredjeljenje sa opozicionom strankom ili pojedinim poslanicima iz opozicionih partija.

Na primjer, nova vlada bi mogla biti formirana koalicijom između Samoopredjeljenja i opozicione stranke NISMA Fatmira Limaja. U ovom slučaju, potreban broj poslanika za većinu bi se osigurao angažovanjem pojedinih poslanika iz opozicionih i/ili manjinskih partija (izuzev Srpske liste).

• Opozicione stranke (PDK, LDK, AAK, NISMA), moguće sa pojedinim poslanicima iz Samoopredjeljenja.

Međutim, većina analitičara uvjerava da opozicija ne treba računati na „preletače“ iz Samoopredjeljenja.

Umjesto toga, ne isključuju angažovanje Srpske liste u takvoj većini.

No, kakva će koalicija biti na kraju zavisiće ne toliko od pregovaračke vještine kosovskih ili srpskih političara, koliko od stavova EU i SAD

Uloga EU i SAD

Poznato je da su i Brisel i Vašington kategorični u neprihvatanju lidera LVV-a i aktuelnog premijera Kosova, Aljbina Kurtija. Razlog tome je vladina politika Samoopredjeljenja, koja je usmjerena na izgradnju državnosti Kosova, uprkos dogovorima o ustupcima i kompromisima koji su ranije postignuti sa srpskom stranom, uz posredovanje Zapadnih partnera.

Glavni kamen spoticanja je odbijanje Prištine da formira Zajednicu srpskih općina (ZSO). Umjesto toga, Kurtijeva vlada aktivno donosi i sprovodi odluke koje smanjuju uticaj Beograda na Kosovu i smanjuju prisustvo srpskih institucija. Konkretno, srpski dinar je isključen iz gotovinskog opticaja, ugašene su filijale Pošte Srbije i filijala jedne od srpskih banaka, Banke Poštanska štedionica, a obustavljen je rad nekoliko takozvanih „paralelnih“ organa srpske vlasti na Kosovu.

Europski narodi i Sjedinjene Američke Države stalno kritiziraju korake Prištine, da pogoršavaju položaj srpske zajednice i izazivaju tenzije.

Došlo je do toga da je Kosovo posljednjih godina, za vrijeme vladavine Samoopredjeljenja, potpalo pod sankcije EU.

Za Kurtija, situacija je pogoršana povratkom Donalda Trampa u Bijelu kuću.

Pretjerano radikalnog lidera Samoopredjeljenja, još dok je bio premijer 2020. godine, tim tadašnjeg 45. predsjednika SAD Donalda Trampa vidio je kao prepreku naporima da se pomire Srbija i Kosovo. Tada je Kurti brzo smijenjen da bi ga zamijenio Avdulah Hoti (sa Demokratskim savezom Kosova, LDK), koji je u septembru 2020. godine, zajedno sa Vučićem, potpisao u Vašingtonu Sporazum o normalizaciji ekonomskih odnosa između Srbije i Kosova, koji se sada naziva Vašingtonskim sporazumom. Dogovor je djelimično realizovan.

Ako je Tramp voljan da ponovo postigne rezultat u rješavanju kosovskog pitanja, Kurti na čelu vlade mu nikako ne odgovara, za razliku od koalicije opozicionih partija PDK-LDK-AAK-NISMA uz Srpsku listu.

Vladajuća većina će, također, više odgovarati Europskoj uniji, jer Brisel želi da u kosovskoj vladi vidi političare koji su fleksibilniji od Kurtija. S obzirom na to da EU može da izvrši direktan pritisak na Prištinu, kroz obećanja da će ukinuti ili pojačati sankcije, takav stav može imati značajan uticaj na formiranje vladine koalicije na Kosovu.

Međutim, neki predviđaju da kosovski političari nikada neće postići sporazum, pa će koalicioni pregovori propasti i vanredni izbori biti raspisani. Prema pisanju regionalnih medija, trenutno sve opcije – formiranje još jedne vlade Samoopredjeljenja, dolazak opozicije na vlast i prijevremeni izbori – imaju približno iste šanse za realizaciju.