S jedne strane, lijepi i pametni mladi ljudi, a s druge, predsjednik Srbije i likovi nasilničkog izgleda
Lokalni izbori u deset općtina ostavili su utisak da se radi o parlamentarnim ili predsjedničkim izborima u Srbiji. Iako se mnogi posmatrači nisu žalili na proceduralne povrede izbora, izvan biračkih mjesta odvijalo se pravo bojno polje. Uslovi nisu bili fer i demokratski, naspram studentskih i opozicionih lista bez budžeta stajala je čitava ogromna državna mašinerija sa milionskim resursima i lično sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem na čelu.
Srbija je ponovo bila atmosferi kao pred građanski rat, a žestoko izborno nasilje i krvave tuče s ciljem zastrašivanja birača odvijale su se oko biračkih mjesta u tim, tranzicijom iscrpljenim, područjima.
Tokom predizborne kampanje, civilizacijski kontrast „studenti“ i „Vučić“: s jedne strane, lijepi i pametni mladi ljudi, a s druge, predsjednik Srbije i likovi nasilničkog izgleda.
Kao što se i očekivalo, Vučić je proglasio pobjedu u svih deset općina, ali sa tmurnim izrazom lica. Tijesna pobjeda je jasna poruka da koalicija oko Srpske napredne stranke najvjerovatnije neće osvojiti većinu na parlamentarnim izborima uprkos svim zloupotrebama, podmićivanju, zastrašivanju i namještanju.
Igra moći
Ovi lokalni izbori bili su podjednako važni i za pobunjene studente i za vlast. Vlast je u konačnici dovela situaciju do te tačke kao da se radi o njihovom opstanku i opstanku predsjednika Vučića lično.
Količina krvi i razbijenih glava oko biračkih mjesta pokazuje da je autokratski režim spreman sirovom fizičkom silom spriječiti promjenu vlasti.
Vlasti su ove izbore vidjele kao poligon za suočavanje sa studentskim i građanskim protestima, ali rezultati pokazuju da studenti postaju iskusniji i samostalniji.
Tek sada je rizično da predsjednik Srbije raspiše prijevremene parlamentarne izbore, što je jedan od zahtjeva studentskog protesta, jer ne samo da nije siguran da će na njima pobijediti, već je sve sigurnije da bi na njima mogao izgubiti.
Sada je to režim policijske hunte i kriminalaca batinaša. A da bi ponovio zastrašivanje neistomišljenika na izborima i izvršio pritisak na birače, Vučiću je potrebna čitava armija batinaša i tone novca u kešu, što je u praksi teško izvesti.
Igra studenata i opozicije
Ovi lokalni izbori, koji se održavaju van redovnog rasporeda, bili su dobri za studente jer su tokom njih „učili“. Studenti i opozicija su prošle godine imali još jedan blok lokalnih izbora, koji su ujedno bili i poligon za političku obuku. Negdje su studenti i opozicija nastupali zajedno, negdje odvojeno, negdje kombinovano.
Najvjerovatnije bi platili neiskustvom da je predsjednik Vučić prošle godine iznenada raspisao vanredne parlamentarne izbore.
Međutim, studenti raspolažu jedim adutom, koji im je sam režim poklonio. To je borba slobodnomisleće omladine Srbije protiv autokrate Aleksandra Vučića lično. Želja monolitnog režima da kontroliše sve, od Narodne skupštine do najudaljenije mjesne zajednice u Srbiji, njegova je najveća pukotina i slabost. Kako bi obezbjedio sigurnu pobjedu, Aleksandar Vučić je uložio lično svoje ime u kampanju, tako da su ostala nevažna imena ljudi koji bi sjutra trebali riješiti vitalna pitanja kanalizacije i zapuštenih deponija u lokalnim samoupravama.
Istovremeno, svako odborničko mjesto koje su studenti osvojili u tim lokalnim parlamentima je pobjeda nad Vučićem – lično. Ujedno, to je i glavna taktika kako sjutra na parlamentarnim izborima pobjediti diktatora.
Bitka za vlast je dugoročno unaprijed izgubljena, samo je treba mudro odigrati, a pasus o Aleksandru Vučiću u historiji Srbije zvučat će slično kao o Slobodanu Miloševiću.
Dobrovoljno u gulag
Brine to što režim može vladati još neko vrijeme i nanijeti ogromnu štetu institucijama i građanima Srbije.
Koliko brzo studenti uče lekcije iz političkog života, toliko brzo i Vučić represijom stavlja sve pod svoju kontrolu.
Ono što zabrinjava jeste mogući zamor od borbe omladine koja protestuje. Ako rvanje s vjetrenjačama ne bude davalo očekivani rezultat, mnogi bi mogli odustati. Uostalom, to je slika koju poznajemo deceniju prije početka masovnog studentskog protesta.
Pred pobunjenim studentima i građanima biće još teži izbor – revolucija ili odlazak u inostranstvo?
Teorija kaže da se u izbornom autoritarizmu, kakav je trenutno u Srbiji, glasovi i volja birača moraju braniti na ulici.
Jesu li krhka mlada tijela, otrgnuta od roditeljskog gnijezda i stola za učenje, spremna suočiti se sa štitovima i palicama onih kojima je razbijanje glava svakodnevna rutina?
Kao i svi suvremeni autokrati, Aleksandar Vučić računa na suprotno i smatra se velikodušnim: napuštanje Srbije je pametniji izbor od razbijene glave. Uostalom, to je strategija svakog suvremenog diktatora – protjerivanje ili dobrovoljni pristanak na gulag.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
