Viktor Orban ponudio je posredovanje u sporu između Sjeverne Makedonije i Bugarske. Iako je upitan potencijal ove inicijative, drugi koraci koje Budimpešta čini u pravcu Makedonije mogli bi dovesti do povećanog utjecaja Mađarske na Sjevernu Makedoniju, a u konačnici i na čitav region Zapadnog Balkana.
Slučaj Gruevski
Za Mađarsku, region Zapadnog Balkana/bivša Jugoslavija je područje od nacionalnog interesa. Geografske, historijske, ekonomske, društvene i političke veze određuju značajan utjecaj koji Budimpešta ima na zbivanja u ovom dijelu jugoistočne Europe. Štaviše, ovaj utjecaj ima svoje karakteristike za svaku zemlju u regionu. Budimpešta se može fokusirati na mađarsku dijasporu, poslovne projekte ili suradnju na nivou političkih lidera, koja je obično pojačana ekonomskom suradnjom.
Sjeverna Makedonija je političkim vezama bliska Mađarskoj.
Prije šest godina, Europa je pratila skandalozni bijeg bivšeg šefa makedonske vlade i bivšeg lidera Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije – Demokratske partije makedonskog nacionalnog jedinstva, VMRO-DPMNE, Nikole Gruevskog i odgovor vlade Viktora Orbana u Mađarskoj, koja mu je pružila politički azil.
Gruevski je u svojoj domovini osuđen na dvije godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja prilikom kupovine blindiranog Mercedesa vrijednog više od 500.000 eura. Bivši premijer je u međuvremenu tvrdio da je postao žrtva političkog progona tadašnje vlade koju je predvodio Socijaldemokratski savez Makedonije, SDSM. Specijalizovani mađarski ured za imigraciju i azil složio se s njegovim argumentima.
Povratak VMRO-DPMNE na vlast u Sjevernoj Makedoniji ove godine podrazumijevao je zagrijavanje makedonsko-mađarskih odnosa. Izgledi su bili različiti – od povratka Gruevskog u makedonsku politiku do usklađivanja spoljne politike Skoplja sa onom Budimpešte. Pretpostavljalo se i da bi mađarsko predsjedavanje Europskom unijom u drugoj polovini 2024. trebalo da doprinese deblokadi europskih integracija Sjeverne Makedonije po scenariju koji su zacrtali političari VMRO-DPMNE, odnosno bez bolnih kompromisa sa bugarskom stranom.
Bugarski veto
Podsjetimo, Bugarska je prije četiri godine stavila veto na europsku integraciju Sjeverne Makedonije zbog sporova oko historije, jezika i nacionalnog identiteta Makedonaca općenito. Godine 2022. Skoplje (gdje je u to vrijeme bio na vlasti SDSM) i Sofija dogovorili su takozvani „francuski sporazum“, prema kojem je Bugarska trebala deblokirati europsku integraciju susjedne zemlje kada Sjeverna Makedonija uključi „bugarsku manjinu“ u tekst ustava.
Ove godine je VMRO-DPMNE došla na vlast u Skoplju, pobjedivši i na predsjedničkim i na parlamentarnim izborima. Odbijanje kompromisa u pitanjima nacionalnog identiteta bilo je na vrhu agende njihove kampanje. Prirodno je da nije bilo amandmana na ustav.
Predstavnici VMRO-DPMNE su istakli da su posvećeni europskim integracijama, spremni da idu na ustupke Bugarskoj, ali da su spremni da dogovore koje je prethodna vlada postigla prilagode, čineći ih pravednijim.
Skoplje je predložilo da se ustavne promjene usvoje sa zakašnjenjem, kako bi ustavni amandmani koji se odnose na Bugare stupili na snagu tek nakon pozitivnog rješavanja pitanja pristupanja Sjeverne Makedonije Europskoj uniji.
Pretpostavljalo se da bi predsjedavanje Mađarske EU moglo pomoći Makedoncima da svoje gledište prenesu europskim tijelima i prilagode prethodno odobreni sporazum.
Međutim, kasno uveče 25. septembra, Komitet stalnih predstavnika EU (Koreper) odlučio je da razdvoji pristupne puteve Albanije i Sjeverne Makedonije. Prema toj odluci, Albanija će moći da pokrene zvanične pregovore o pristupanju već sredinom oktobra.
Istovremeno, pregovarački proces za Sjevernu Makedoniju ostaje na čekanju. Uslovi za početak pristupnih pregovora za Skoplje se nisu promijenili – potrebno je ispuniti kriterijume dogovorene sa Bugarskom, a koje je odobrilo Europsko vijeće, koji predviđaju usvajanje ustavnih promjena o priznavanju Bugara kao ustavotvornog naroda. Dakle, radi se o ustupcima prema Bugarima protiv kojih se zalaže vladajuća VMRO-DPMNE.
Orban mirotvorac
Odluka EU da ne otvori pregovore sa Skopljem pokazala je, između ostalog, da Budimpešta nema dovoljno utjecaja da bitno promijeni stav Brisela o makedonskom pitanju.
Odluka EU da razdvoji puteve europskih integracija Albanije i Sjeverne Makedonije usvojena je neposredno prije posjete mađarskog premijera Viktora Orbana Sjevernoj Makedoniji. Moguće je da je to putovanje bilo zakazano za ove dane (26-27. septembar), kako bi se pružila dodatna podrška VMRO-DPMNE, koja je prijateljska Orbanovom Fidesu.
Tokom posjete, Orban je mnogo govorio o podršci Mađarske evropskim integracijskim težnjama Sjeverne Makedonije i oštro je kritikovao EU.
Činjenicu da se Sjeverna Makedonija našla u zaostatku za Albanijom na putu evropskih integracija mađarski premijer je nazvao „historijskom greškom na kvadrat“ EU i optužio zvaničnike u Briselu da potiskuju „nacionalni ponos“ Sjeverne Makedonije, odgađajući proces njenih europskih integracija.
Kao praktičnu pomoć Makedoncima, šef mađarske vlade ponudio je svoje posredovanje u pregovorima Skoplja i Sofije.
„Imam prijedlog i prenio sam ga premijeru Mickoskom. Rekao sam mu da smo spremni iskoristiti predsjedavanje EU i posredovati po tom pitanju“, rekao je Orban na zajedničkoj konferenciji za novinare s Mickoskim, dodajući da je riječ o „pronalaženju rješenja koje bi odgovaralo i Makedoncima i Bugarima“.
Prijedlog koji je iznio mađarski premijer nije izazvao euforiju u Skoplju. Na pitanje novinara da li premijer Mađarske, čija zemlja trenutno predsjedava Europskom unijom, može pomoći na europskom putu, šef makedonske vlade je izbjegao direktan odgovor.
Reakcija Bugarske samo je potvrdila skepticizam koji prevladava među Makedoncima.
„Europski sporazum sa Republikom Sjevernom Makedonijom je jasan. Bugarskoj nisu potrebni posrednici u ovom procesu“, rekao je novinarima vršilac dužnosti ministra spoljnih poslova Bugarske Ivan Kondov, komentarišući ideju o posredovanju koju je predložio premijer Mađarske.
Ministarstvo vanjskih poslova Bugarske je 28. septembra objavilo da je visoki diplomata, koji je boravio u New Yorku, razgovarao o Orbanovom prijedlogu sa svojim mađarskim kolegom Peterom Sijartom. Kako je istaknuto u komentaru, Kondov je uvjeravao Sijarta da „posredovanje nije neophodno“ kako bi se Republika Sjeverna Makedonija ubijedila da „ispuni kriterijume za pokretanje pregovora“ o pristupanju EU.
Bivši premijer Bugarske Kiril Petkov, komentarišući Orbanovu ideju, rekao je novinarima: „Francuski sporazum“ koji smo sklopili tokom rada naše vlade pokazao se zaista dobrim za Bugarsku. Čitava Europska unija stala je na stranu Bugarske. Republika Sjeverna Makedonija mora odlučiti da li želi Bugarsku uključiti u svoj Ustav ili će joj put u Europu biti zatvoren“.
Dobar zajam
Može se reći da je Orbanova posrednička misija završila prije nego što je i počela. Ali to ne znači da će se makedonsko-mađarski odnosi pogoršati, ili da će Mađarska smanjiti svoje napore u makedonskom pravcu.
Prvo, čini se da je ideja o posredovanju u početku bila više zamišljena kao PR trik nego kao pravi akcioni plan.
Drugo, Budimpešta je jasno odlučila da promijeni fokus u odnosima sa Skopljem, odabravši za glavni kolosijek pitanje novca umjesto nekih komplikovanih domaćih ili vanjskopolitičkih pitanja.
Nekoliko sedmica prije Orbanovog dolaska, pristigla su izvješća da Mađarska (izvozno-uvozna banka Mađarske) daje Sjevernoj Makedoniji neviđeni preferencijalni kredit od 500 miliona eura. Dok makedonska opozicija uvjerava da se radi o korumpiranom projektu za koji novac izdvaja Kina, Budimpešta je negirala kinesko porijeklo sredstava.
Kada bude konačno odobren, zajam bi svakako trebao postati moćna osnova za još bližu mađarsko-makedonsku suradnju. Zajam će vezati Skoplje i Budimpeštu ništa manje od mađarskog posredovanja u sporu sa Sofijom. Ogromne obaveze javnog duga formiraju takve međudržavne veze kojih se moderna europska nacija neće moći brzo i potpuno riješiti, čak ni u slučaju promjene vlasti.
Europski analitičari navode da Orban na taj način „kupuje utjecaj“ u geopolitički strateškoj regiji za Mađarsku i osigurava lojalnost elita u zemlji koja bi jednog dana mogla postati članica EU, a već je saveznica u NATO-u.
Također, u uslovima kada politika koju vodi Budimpešta vrlo često odstupa od zvaničnog stava EU, a pritom je lojalna Moskvi i Pekingu po nizu pitanja, jačanje mađarskog utjecaja na Sjevernu Makedoniju i Zapadni Balkan uopće, podrazumijevao bi indirektno jačanje kineskog i ruskog udijela u regionu.
