Skoro desetljeće, Socijalistička partija premijera Edija Rame ne samo da je usmjeravala zemlju kroz bezbroj postkomunističkih izazova, već je, također, postojano gradila zavidnu institucionalnu mrežu. Kako se nazire sljedeći izborni ciklus, mnogi vjeruju da će Rama imati poteškoća da osigura još jedan mandat. Sve političke scene povremeno su pogođene zemljotresima, ali čini se da je baš svaka velika albanska politička partija doživjela barem jedan veliki skandal uoči izbora 2025. godine. Da li je Albanija konačno na istinskoj prekretnici, kao što nije bio slučaj tokom Raminog desetljeća vladavine? Ili mu je pobjeda još zagarantovana?
Kako je Edi Rama ojačao svoju političku moć tokom desetljeća na vlasti
Kada se osvrnemo na proteklih deset godina, teško je ne primjetiti da je Ramino vođstvo preoblikovalo albansku politiku. Prvo, Ramina vlada je uvela izborne reforme koje jačaju dominaciju etabliranih stranaka, posebno Socijalističke partije. Sistem zatvorenih lista daje partijskim liderima kontrolu nad odabirom kandidata, ograničavajući uticaj birača. Velike stranke imaju koristi od institucionalnih mreža, državnih resursa i kontrole medija, dok se manje stranke bore za finansije i vidljivost. Promjene poput glasanja u dijaspori i elektronskih sistema, iako su predstavljene kao dio modernizacije, favoriziraju dobro organizirane stranke sa jakim dometom. Ove reforme stvaraju sistem koji, iako je naizgled demokratski, strukturalno čuva moć vladajuće stranke. To je pametna strategija – na kraju krajeva, svaki glas se računa.
Za mnoge glasače, Rama izgleda kao „stabilan“ izbor. U Albaniji je opće poznato da kada se izabere novi vladin zvaničnik, prvo što će on ili ona uraditi jeste otpustiti sve podređene koji su povezani sa drugom stranom i zaposliti, gotovo isključivo, „svoje“ ljude. U sadašnjoj albanskoj ekonomiji, otpuštanje s posla moglo bi uništiti cijelu porodicu. Dakle, glasovi u albanskoj politici se rijetko zasnivaju na političkoj ideologiji, novim politikama koje građani žele da se sprovedu, pa čak ni na dopadljivosti kandidata – mnogo je važnije da glasanjem osigurate opstanak sebi i svojim najmilijima u teškom ekonomskom okruženju.
Nakon saznanja o takvom stanju stvari, možete samo zamisliti koliko su pristaša okupili Edi Rama i njegova Socijalistička partija, jer su im direktno i indirektno obezbjeđivali radno mjesto. Čini se da će na predstojećim izborima 2025. državni službenici i njihove porodice podržati Ramu samo zato što im je omogućio posao. Bilo da ga vole ili mrze, ovi birači su suočeni sa surovom realnošću: novi vođa vjerojatno znači novo ljudstvo, što se za njih odmah pretvara u gubitak radnog mjesta.
A kakve su tek prave pristaše Rame, čiji broj nije nimalo beznačajan. Kada ste na vlasti koliko i Rama, morali ste da dobijete podršku značajnog dijela stanovništva koje je uz vas svih ovih godina. Sasvim je vjerojatno da će stariji građani glasati na isti način na koji su uvijek glasali, a većina i ne prati aktuelna politička dešavanja. Ovo je velika stvar, jer dok albanska omladina i dalje masovno emigrira iz zemlje, glasovi starijih sve više dobijaju na težini.
Kućni pritvor Salija Beriše i uticaj na njegove pristaše
Sali Beriša — nekada glavna ličnost opozicione Demokratske stranke i bivši premijer — zatvoren je u svoju rezidenciju u kućnom pritvoru. Optužbe? On je okrivljen za kontroverzni skandal oko imovinskih poslova, koji je ukazivao na zloupotrebu ovlasti za ličnu korist. Većina albanskih građana i političkih analitičara zna da je Beriša kriv za mnogo više od onoga što mu se stavlja na teret. S obzirom da je tako dugo mogao da se izvuče sa mnogo gorim, bio je šok vidjeti ga kažnjenog makar i ovakvim „peckanjem po ruci“.
Odluka suda da mu ukine poslanički imunitet u decembru 2023. i kućni pritvor koji je uslijedio stvorili su povod za okupljanje njegovih lojalista. U narednim mjesecima vođeni su protesti i žestoke debate oko Berišinog kućnog pritvora. Nakon puštanja na slobodu 27. novembra 2024. godine, prirodne posljedice hapšenja bile su takve da nije mogao prikupiti onoliko pristaša koliko bi bio da nije uhapšen, zbog čega je loše pripremljen za predstojeće izbore.
Hapšenje Ilira Mete izazvalo je rasulo u opoziciji
Dana 21. oktobra 2024. godine, Ilir Meta — bivši predsjednik i šef opozicione Slobodarske partije — uhapšen je u Tirani nakon petogodišnje istrage koju je vodila Specijalna struktura za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala (SPAK). Optužbe na račun Mete – opsežne šeme pranja novca, namjerno prisvajanje državnih sredstava i sistematska zloupotreba ovlasti – nikoga nisu šokirale. Za veliku političku ličnost poput Mete, ovakav ishod je bio gotovo očekivan. Metine pristaše osudile su hapšenje kao politički motivisano i čak su održale proteste u njegovo ime.
Bez Mete na čelu i Beriše u nepovoljnom položaju, opozicija se bori da okupi ujedinjeni front. Dok birači odmjeravaju svoje mogućnosti, imidž ovih slomljenih i korumpiranih lidera mogao bi ih usmjeriti prema sadašnjem predsjedniku, koji se, uprkos vlastitim kontroverzama, čini kao relativno stabilniji izbor.
Optužbe Eriona Veljijaja za korupciju postaju Ramina odgovornost
Taman kada je prašina od Metinog hapšenja počela da se sleže, desila se još jedna kontroverza. Dana 10. februara 2025. godine, Erion Veljijaj – često opisivan kao zvijezda u usponu i potencijalni nasljednik Raminog vodstva – uhapšen je sa svojom suprugom Ajolom Džodži od strane SPAK-a, pod ozbiljnim optužbama vezanim za korupciju i pranje novca. Vlasti navode da je par bio uključen u šemu u najmanje deset odvojenih prilika, pronevjerivši oko 1,1 milion eura javnih sredstava preko raznih privatnih kompanija i nevladinih organizacija. Istraga je proširena i na nekoliko uglednih biznismena, koji su svi osumnjičeni za manipulisanje javnim tenderima i građevinskim dozvolama finansijskim kanalima koje kontroliše Džodža.
Njegovo hapšenje je sada postalo velika politička odgovornost za Ramu. Tokom internet prijenosa uživo, samo dan nakon Veljijajevog hapšenja, Rama je viđen kako lupa po stolu i psuje, prije nego što je prijenos prekinut. Javnost sumnja da je to zbog Veljijajevog hapšenja. Na drugim platformama, Rama je tvrdio da je Veljijaj „uklonjen sa funkcije bez suđenja i zaključan u ćeliju“, ostavljajući glavni grad „bez vođe“.
Njegova tirada nije bila ograničena samo na Veljijaja – on je sudiju Erjona Banija, koji je odobrio hapšenje, nazvao „desničarskim ekstremistom”. Međutim, ova tvrdnja je u potpunoj suprotnosti sa prethodnim radom sudije Banija. Kada je 2021. godine bivši poslanik Grida Duma podnio tužbu za klevetu protiv Veljijaija, Bani ga je proglasio nevinim. Slično, u slučaju iz 2022. godine – u tužbi zbog kleveta i uvreda koju je podnio Erion Isufi, protiv rođaka Lulzima Baše – Bani je ponovo presudio u korist Veljijaja, oslobađajući ga svih optužbi.
Ramina stalna podrška Erionu Veljijaiju — uprkos sve brojnijim dokazima i raširenom vjerovanju u gradonačelnikovu krivicu — više je nego neprikladna. Veljijaj, istaknuta ličnost unutar Ramine stranke, postao je simbol za endemsku korupciju, za koju mnogi birači kažu da je uprljala vladajući establišment.
Braneći Veljijaija, Rama ne samo da podriva kredibilitet svoje administracije, već i otuđuje sve veći broj birača, koji očajnički pozivaju na odgovornost. Kristalno je jasno da se Rama, umjesto da se bavi korupcijom u svojim redovima, više bavi zaštitom svojih političkih saveznika.
Prirodan zaključak u sistemu izgrađenom da sačuva moć
S obzirom na trenutnu političku dinamiku, čini se da izbori u Albaniji 2025. i dalje idu u prilog Ediju Rami, uprkos nedavnim kontroverzama. On je jednostavno konsolidovao previše moći kroz strateške institucionalne mreže, izborne reforme koje favorizuju etablirane stranke i sistem u kojem su radna mjesta vezana za političku odanost. To mu omogućava da se osloni na ugrađenu biračku mrežu državnih službenika i njihovih porodica, kao i na bezbroj lojalnih dugogodišnjih birača, koji imaju snažan poticaj da održe status quo uprkos činjenici da prava demokratija nije samo stabilnost; trebalo bi da odražava živu, konkurentnu političku arenu u kojoj se mogu pojaviti novi glasovi.
Nadalje, opozicija je i dalje duboko fragmentirana. Kućnim pritvorom Salija Beriše i zatvaranjem Ilira Mete, Ramina dva najveća izazivača značajno su oslabljena. Iako su ovi događaji izazvali političke nemire, nisu rezultirali dovoljno jakim ujedinjenim opozicionim pokretom. Ramina stalna podrška Erionu Veljijaiju i pokušaji diskreditacije pravosuđa – uprkos ozbiljnim optužbama za korupciju – prilično se loše odražavaju na njega. Međutim, s obzirom na to da je politički pejzaž Albanije još uvijek pod velikim utjecajem straha građana od gubitka posla i stvaranja nove nestabilnosti, mnogi glasači vide Ramu kao „manje rizičan“ izbor.
Dakle, kuda to ide Albanija, dok se nalazi na novoj prekretnici sa izborima 2025. godine? Ne može se ne zapitati da li bi kontroverze i pravne bitke posljednjih godina mogle na kraju poslužiti kao katalizator promjena? Na kraju krajeva, historija ima način da transformiše krize u mogućnosti.
Trenutni konsenzus sugerira da se ukorijenjene mreže moći pokazuju možda previše otpornim da bi se prevazišle, zadržavajući poznata lica na najvišim pozicijama. Iako bi ga skandali mogli koštati određene podrške, raštrkana opozicija i dobro uspostavljene mreže sugeriraju da Rama ostaje lider. Njegova pobjeda možda neće biti tako sigurna kao prije, ali ukoliko izostane dramatična promjena, on je najvjerovatniji pobjednik izbora 2025. godine.
