Viši sud u Podgorici je 12. jula oslobodio sve saučesnike u slučaju državnog udara 2016. godine, poništavajući tvrdnju da je došlo do pokušaja nasilnog rušenja vlasti u Crnoj Gori, u organizaciji ruskih obavještajnih službi prije osam godina.
Presuda
Oslobođeni su:
• Ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov (koji su se nazivali ruskim operativcima),
• lideri bivšeg Demokratskog fronta, aktuelni lideri koalicije „Za budućnost Crne Gore“, predsjednik Skupštine Andrija Mandić i poslanik Milan Knežević (poznati po proruskom stavu),
• penzionisani načelnik Žandarmerije Srbije Bratislav Dikić,
• i još nekoliko državljana Srbije i Crne Gore.
Navedena lica su bila optužena da su osnovali kriminalnu organizaciju sa ciljem nasilnog preuzimanja vlasti na dan parlamentarnih izbora 2016. kako bi spriječili ulazak zemlje u NATO. Optuženi su, navodno, planirali da naprave nerede, zauzmu sjedište skupštine i ubiju tadašnjeg premijera zemlje Mila Đukanovića. Istraga je tvrdila da su Rusi organizovali puč, dok su lokalni proruski političari djelovali kao izvršioci i pomagači. Prvom presudom u ovom predmetu izrečenom 2019. godine, svi osumnjičeni su proglašeni krivima i osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Presuda je ukinuta prije tri godine na Apelacionom sudu i pokrenuto je novo suđenje.
Novu presudu u ovom predmetu donijelo je 12. jula 2024. godine sudsko vijeće na čelu sa Zoranom Radovićem. “Nije bilo dokaza o krivici optuženih za krivična djela koja su im stavljena na teret, pa su oslobođeni”, ukazao je Radović obrazlažući presudu. Da bi se neko proglasio krivim, mora postojati sigurnost u pogledu činjenica, “a nije je bilo”, ukazao je.
Presuda nije pravosnažna jer se na presudu Višeg suda može žaliti specijalno tužilaštvo. Ipak, činjenica da su specijalni tužioci potpuno ignorisali ročište 12. jula pokazuje nezainteresiranost tužilaštva da brani svoje prethodne optužbe, što dovodi u pitanje izglede za preispitivanje oslobađajuće presude.
Državni udar ili “državni udar”
Demokratska partija socijalista (DPS), koja je bila na vlasti u Crnoj Gori 2016. godine, kao i od momenta sticanja neovisnosti pa sve do 2020. godine, očekivano je kritizirala presudu od 12. jula. DPS je u saopćenju istakao da presuda, po kojoj su svi optuženi za državni udar oslobođeni optužbi, pokazuje da je pravosuđe u zemlji izgubilo obrise neovisnosti, služeći kao “produžena ruka vlasti”, i da se presude donose izvan sudnice – u krugovima bliskim centrima političkog uticaja van zemlje.
Miloš Nikolić, portparol DPS-a, rekao je da je sudija Zoran Radović svojom presudom “izdao nacionalne interese Crne Gore i uništio pravni sistem na način bez presedana”. “Nakon njegove presude, crnogorski pravosudni sistem je prestao da postoji”, napisao je Nikolić na društvenim mrežama.
Prema riječima šefa DPS-a Danijela Živkovića, pravosudni sistem je iskorišćen za borbu protiv države Crne Gore. „Mi smo legitimisali izdaju, prodajući nacionalne interese“, rekao je on. Demokratska partija socijalista trenutno traži da se pokrene parlamentarna istraga o slučaju državnog udara, fokusirajući se na sve okolnosti oko oslobađajuće presude. “Tražićemo da se pokrene parlamentarna istraga o državnom udaru kako bi se utvrdile sve okolnosti ovog slučaja”, rekao je Živković.
Ideju su podržale i neke druge opozicione stranke, ali ne samo one.
“Koalicija za budućnost Crne Gore” (ZBCG) koju predvode Mandić i Knežević, koja je sada dio vladajuće većine, podržala je inicijativu za otvaranje parlamentarne istrage o procesu “državnog udara”, za koji ta stranka smatra da je falsifikovan od početka do kraja. Cilj ZBCG-a je da se procesuiraju oni za koje vjeruju da su krivotvorili slučaj. “Autor ove krivične optužnice, Milo Đukanović, sigurno je prvi kojeg, nakon saslušanja u istražnom odboru, treba smjestiti u zatvor”, navodi se u saopćenju te stranke.
Jasno je da ZBCG želju da svoje političke protivnike pozove na odgovornost pozicionira kao želju za pravdom i borbom za vladavinu prava. Međutim, njihovi protivnici su sigurni da je riječ o osveti i želji da se jednom zauvijek okonča nekadašnji vrh zemlje, Đukanovićeva Demokratska partija socijalista, i sam Đukanović kao politička ličnost koja je Crnu Goru dovela do nezavisnosti i članstva u NATO-u.
Šta je sljedeće?
Kako god da se ocjenjuju trenutna dešavanja u Crnoj Gori, jedno je očigledno – ako presuda od 12. jula ostane na snazi, to će u potpunosti promijeniti unutrašnjepolitički balans zemlje i njen geopolitički kurs. Također, značajno će uticati na pozicije ostalih aktera u regionu i spoljnopolitički vektor daljeg razvoja Crne Gore i cijelog Zapadnog Balkana.
Najviše do čega ove transformacije mogu dovesti jeste transformacija Podgorice u satelit Beograda (uključujući i odnos sa Kosovom) i moskovskog „trojanskog konja“ u NATO-u ili istupanje zemlje iz NATO-a. Europske integracije se mogu nastaviti – ali po srpskom scenariju. Odnosno, bez usklađivanja sa spoljnom politikom i sigurnosnom politikom EU, uključujući i pitanje sankcija Rusiji, bez direktne i otvorene podrške Ukrajine, i uz izgradnju odnosa sa Rusijom (i Kinom).
Ruski propagandni mediji već šire narativ da bi oslobađajuća presuda u slučaju državnog udara „mogla dovesti do revizije prozapadne linije Crne Gore, koju je protiv volje crnogorskog naroda zauzelo bivše rukovodstvo zemlje na čelu sa bivšim predsjednikom Milom Đukanovićem 2016. godine“.
Zapad se trenutno suzdržava od dramatizacije.
Iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici novinarima je prokomentarisano da je riječ o presudi prvostepenog suda, te da postoji mogućnost žalbe.
Europa pokušava ostati smirena i generalno se distancira od procesa.
Međutim, očigledno je da će implikacije sudske presude od 12. jula – ako ista ostane na snazi – direktno uticati na Zapadne interese i prisustvo u regionu.
Autoritet Zapada će biti narušen jer će se stvarni uticaj Vašingtona, Londona i Brisela na procese u regionu drastično smanjiti. Istovremeno, uticaj i prisustvo Moskve na čitavom Zapadnom Balkanu će naglo porasti, a sve proruske snage u regionu će također ojačati svoje pozicije.
Zapravo, Kremlj je postao glavni trijumfant nakon presude od 12. jula, a ako se ne suoči sa efikasnom opozicijom, uspjet će da brzo unaprijedi postignut uspjeh.
