Europa je zabrinuta zbog naglog porasta prijetnji po sigurnost kontinenta nakon početka direktnih pregovora između SAD-a i Rusije o okončanju rata u Ukrajini. Ne samo Ukrajinci, već i Europljani, koji su bili prvi saveznici Amerikanaca u cijelom periodu nakon Drugog svjetskog rata, našli su se na marginama pregovaračkog procesa. Kao rezultat oštrih, čak šokantnih promjena u politici koju vode Sjedinjene Američke Države, lider evroatlantske zajednice i najveći sigurnosni partner Europe, svijet, a prije svega europski sigurnosni sistem, našao se pred neizbježnim promjenama. Ove promjene mogle bi ne samo poremetiti ravnotežu snaga na europskom kontinentu, već i potpuno potkopati stare saveze, uništiti postojeće sporazume i ugroziti budućnost Europe, dovodeći je u stanje neizvjesnosti.
Kada je tokom ruske revolucije 1917. američki novinar Džon Rid napisao priču o onome čemu je svjedočio, nazvao ju je „Deset dana koji su potresli svijet“. Međutim, za Donalda Trampa i Vladimira Putina deset dana je predugo. Uzdrmali su svijet za nedjelju dana, napisao je urednik BBC-ja Rusija Stiv Rozenberg, dan nakon što su se delegacije SAD i Rusije sastale u Rijadu.
Pitanje daljeg uključivanja SAD-a u rješavanje sigurnosnih problema Europe izaziva veliku zabrinutost u europskim prijestolnicama. Jasno je da su najvrelije teme rat u Ukrajini, sporazumi o prekidu neprijateljstava, uloga Europljana u pregovaračkom procesu, sigurnosne garancije za Kijev i istočni bok NATO-a. No, s ukrajinskim pitanjem i američko-europskim odnosima u novoj stvarnosti neraskidivo su povezane i teme poput budućnosti NATO-a i očuvanja vojnog prisustva SAD u Europi, uključujući i Zapadni Balkan.
Prema BILD-u, zapadne sigurnosne službe i političari strahuju da bi pregovori koji su počeli u Rijadu mogli dovesti do povlačenja američkih trupa iz dijela Europe.
Admiral Đuzepe Kavo Dragone, predsjedavajući Vojnog komiteta Sjevernoatlantskog saveza, govorio je o situaciji na marginama Minhenske sigurnosne konferencije predviđajući da će Sjedinjene Države vjerovatno ostati privržene NATO-u, iako bi mogle smanjiti svoje trupno prisustvo u Europi kako se prioriteti Vašingtona budu pomjerali na indo-pacifičku regiju. Sjedinjene Države se neće povući iz NATO-a, rekao je, uz napomenu da bi povlačenje nekih od 100.000 vojnika stacioniranih u Europi moglo biti na dnevnom redu zbog „nekih obaveza koje Sjedinjene Države imaju daleko na Pacifiku“. „Ne mislim da će veliki broj Amerikanaca biti povučen iz Europe“, dodao je. Putin želi da se NATO trupe povuku iz čitavog bivšeg sovjetskog carstva. Europski zvaničnici vjeruju da će Tramp vjerovatno pristati na povlačenje američkih trupa iz baltičkih država, a možda i dalje na zapad, piše Fajnenšel Tajms. Jedan istočnoeuropski sigurnosni zvaničnik rekao je za BILD: „Prema našim informacijama, ovo je Putinov zahtjev do 2021. godine, odnosno povlačenje američkih trupa iz svih država članica NATO-a koje su pristupile alijansi posle 1990. godine.“ Tramp još nije potvrdio da Sjedinjene Države planiraju povući svoje trupe iz Europe i rekao je da se o tome trenutno ne raspravlja. Tokom konferencije za novinare u Mar-a-Lagu 18. februara, američki predsjednik je upitan da li je spreman da povuče američke trupe iz Europe u sklopu mirovnog sporazuma s ruskim liderom Vladimirom Putinom. Kao odgovor, Tramp je rekao da „niko nije tražio od mene da to uradim“ i da ne misli da bismo to morali i željeli učiniti.
Međutim, stručnjaci su sigurni da će, ako ne odmah, onda nešto kasnije američki vojni kontingent u Europi biti smanjen.
Najnovije vijesti iz Vašingtona potvrđuju realnost ovakvog gledišta.
Vašington Post, pozivajući se na relevantan dokument i zvaničnike upoznate sa situacijom, tvrdi da je američki ministar odbrane Piter Hegset naložio američkoj vojnoj komandi da izradi plan smanjenja budžeta za odbranu za 8 odsto godišnje u narednih pet godina.
Na listi prioritetnih oblasti, čije se finansiranje mora održati su Indo-pacifičke i Sjeverne komande, dok se Europska komanda ne spominje među prioritetima.
Prema BILD-u, smanjenje američkog vojnog prisustva u Europi neće uticati samo na bazu u Ramštajnu u Njemačkoj i vazdušne baze u Velikoj Britaniji. Ostatak Europe također se mora pripremiti za duboke promjene. Posebno za moguće povlačenje američkih trupa sa Kosova.
Kao glavni doprinosilac misije NATO-a na Kosovu, KFOR, Sjedinjene Države igraju ključnu ulogu u održavanju sigurnosti u regionu. Kamp Bondstil na jugoistoku Kosova najveća je američka baza u regionu i, prema medijskim izvještajima, najveća i najskuplja strana vojna baza koju su Sjedinjene Države postavile u Europi nakon Vijetnamskog rata.
Američki zvaničnici još nisu potvrdili prestanak učešća u KFOR-u, ali prilagođavanje geopolitičkih prioriteta, složeni sporazumi sa Moskvom, kao i smanjenje izdataka Pentagona za europsku sigurnost mogli bi da dovedu, ako ne do kraja, onda do značajnog smanjenja doprinosa Sjedinjenih Država misiji NATO-a na Kosovu.
Zvaničnik NATO-a je, komentarišući informaciju BILD-a o mogućem povlačenju američkih trupa sa Kosova, na zahtjev novinara, istakao da SAD nastavljaju da igraju fundamentalnu ulogu u KFOR-u i da njihov doprinos trenutno iznosi više od 600 vojnika. Prema riječima zvaničnika, američka strana je iskazala svoju privrženost Sjevernoatlantskom savezu, uključujući američko prisustvo u Europi, i naglasila da odvraćanje i odbrana NATO-a moraju ostati jaki. Ipak, istovremeno, zvaničnik je podsjetio da su Sjedinjene Države jasno izjavile da saveznici moraju učiniti više, ulažući više u podršku zajedničke sigurnosti.
Ukoliko nova politika Bijele kuće i Pentagona dovede do značajnog smanjenja američkog prisustva na Zapadnom Balkanu, to će značiti pogoršanje sigurnosne situacije u regionu.
BILD takav razvoj događaja naziva „strašnim scenarijem“. „Tada bi europski saveznici ostali sami na Balkanu, suočeni sa Putinovim saveznikom Aleksandrom Vučićem i njegovom moćnom srpskom vojskom“, navodi se u publikaciji. Naravno, posljedica će biti povećanje sigurnosnih rizika, poput događaja u Banjskoj, ali i šire.
Osim toga, povlačenje američkih trupa sa Zapadnog Balkana otvoriće put Rusiji da se vrati u region – u doslovnom smislu. Ne radi se samo o „jačanju uticaja“ ili „intenziviranju upotrebe meke moći“, već i o fizičkom povećanju ruskih struktura, projekata i inicijativa širom Zapadnog Balkana. Treba napomenuti da je ovaj proces već započet. Na primjer, Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu se već širi.
Izgradnju novog poligona za stručnjake civilne odbrane u okviru ovog objekta najavio je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov, na zajedničkoj konferenciji za novinare sa srpskim kolegom Markom Đurićem, koji je bio u posjeti Moskvi. Zapadne obavještajne agencije godinama su isticale da je taj objekat dobro prikrivena ruska vojna baza, ali sada se čini da nikoga nije briga.
Događaji u Nišu samo su jedan primer širenja ruske aktivnosti u regionu. Nadalje, zahvaljujući novoj geopolitičkoj realnosti, takvih primjera bit će još više. U ovom trenutku, naravno, niko ne očekuje da će ruski padobranci sa plavim šlemovima odmah biti primijećeni u Prištini. Međutim, događaji posljednjih sedmica pozivaju nas da ne isključujemo razvoj događaja u Europi općenito, a posebno na Zapadnom Balkanu.
