Vođa bosanskih Srba, Milorad Dodik, kojem je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine oduzela mandat predsjednika, nastavio je igrati za veće uloge. Najavio je niz posjeta Rusiji tokom kojih planira osigurati podršku za postizanje nezavisnosti Republike Srpske i za okončanje mandata europskog vojnog prisustva u BiH.
„Borba protiv okupacije“
U nedavnom intervjuu za ruske medije, Dodik je izjavio da želi stati na kraj aktivnostima vojne misije Europske unije u Bosni i Hercegovini, EUFOR Altea. U tu svrhu, vođa bosanskih Srba će se obratiti Moskvi za pomoć. „Zamoliću naše ruske prijatelje da povuku saglasnost i da stave veto u Vijeću sigurnosti u vezi s europskim međunarodnim snagama“, rekao je.
Slične izjave su davane i ranije. Već početkom marta ove godine Dodik je izvijestio da će uskoro u Rusiji biti održan sastanak na visokom nivou na kojem će zatražiti da se stavi veto na prisustvo EUFOR-a u BiH. On je to izjavio nakon što je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine izdalo nalog za njegovo hapšenje, a mediji su počeli raspravljati o tome da li snage EUFOR-a trebaju učestvovati u njegovom hapšenju. Dodik je potom zahtijevao da se komandant europskih snaga u BiH „pridržava svog mandata“ i zaprijetio da „Srbi neće tolerisati okupatore“.
Međutim, EUFOR se ni na koji način nije miješao u situaciju.
Zvaničnici EU su potom obavijestili vlasti Bosne i Hercegovine da EUFOR neće provesti operaciju hapšenja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Kako su tvrdili bosanski mediji, to je saopćeno ministru vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedinu Konakoviću tokom njegove posjete Briselu. Prenešeno je da je visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kalas tokom sastanka s ministrom Konakovićem rekla: „Europska unija nije spremna da koristi trupe EUFOR-a za hapšenje Milorada Dodika“.
Nakon sastanka s Kalas, Konaković je rekao da zvanično Sarajevo „ne očekuje“ da će EUFOR uhapsiti Dodika jer „nemaju mandat za to i ne smiju to učiniti“.
Ipak, pitanje nije iscrpljeno.
U aprilu je Dodik dao intervju ruskim medijima u kojem je detaljnije objasnio svoj stav u vezi s potrebom okončanja europske vojne misije u BiH.
„Neki europski predstavnici počeli su govoriti o promijenjenoj ulozi EUFOR-a. Ta promijenjena uloga EUFOR-a nas ne zanima, a ne želimo da Altea promijeni svoj mandat. I zato uvijek govorimo našim partnerima u Rusiji da, ako se to dogodi, takvo što ne bi trebalo dobiti saglasnost u Vijeću sigurnosti. Procijenit ćemo razvoj situacije, ima vremena. Odluka se donosi svake godine u oktobru, a mi ćemo pratiti kako se ponašaju“, rekao je.
Posjete koje je Dodik sada najavio Rusiji i njegov zahtjev za veto na produženje mandata EUFOR-a ukazuju na to da se, po njegovom mišljenju, europska misija „ponaša“ „loše“, odnosno na način koji ne odgovara Banjaluci.
Danas se glavna zamjerka lidera bosanskih Srba na snage EU ne odnosi ni na kakve konkretne akcije EUFOR-a, pa se čak ni moguća promjena mandata više ne spominje. U trenutnoj fazi Dodik izražava svoje nezadovoljstvo prisustvom europskih snaga u BiH u principu, generalno. Europsku vojnu misiju naziva „okupacijskom međunarodnom vlašću“, ukazujući da je ona dio međunarodnog prisustva u BiH, što Dodik, zapravo, ne prihvata.
„Postoji lokalna civilna uprava stranca čije je ime Šmit (visoki predstavnik međunarodne zajednice Kristijan Šmit) i oružani dio ove okupacije pod nazivom Altea. Želimo ukloniti oboje“, rekao je.
„Naprijed, ka nezavisnosti“
Dodikov plan se ne sastoji samo od veta kako bi se spriječilo produženje mandata EUFOR-a, već i od postizanja (nekog oblika) nezavisnosti Republike Srpske.
„Da bismo ih uklonili (EUFOR Altea i visokog predstavnika) – moramo biti zasebna država“, kaže lider bosanskih Srba. „Da bismo se riješili svega ovoga (EUFOR Altea i visokog predstavnika), moramo zahtijevati povlačenje okupacijskih trupa i uklanjanje stranaca iz procesa donošenja odluka. To nije moguće na nivou Bosne i Hercegovine, tako da Republika Srpska mora proglasiti nezavisnost i stvoriti mehanizam upravljanja potpuno nezavisan od Sarajeva, Bosanaca i stranaca koji tamo žive“, naglasio je.
U svim ovim koracima Dodik namjerava da se osloni na podršku Moskve.
„Uskoro ću otići u Moskvu, gdje ću održati sastanke s utjecajnim ljudima. Mislim da ću negdje u oktobru ponovo otići u Rusiju i moći ću se ponovo sastati s ruskim predsjednikom. … Zamoliću ih da nas podrže u našem nastojanju da održimo referendum i postignemo nezavisnost“, rekao je.
Ovo ne znači referendum koji je već zakazala Narodna skupština Republike Srpske, već još jednu, novu anketu.
Dodik je ruskim novinarima objasnio da se planira usvajanje Rezolucije o samoopredjeljenju RS, nakon čega će se održati referendum o nezavisnosti Republike Srpske.
Prema Dodikovim riječima, tokom najavljene posjete Rusiji apelovaće na „ruske prijatelje“ da podrže Republiku Srpsku na Generalnoj skupštini UN-a u njenim naporima da se održi referendum o nezavisnosti.
Neki stručnjaci su sigurni da su ove Dodikove inicijative njegove lične izmišljotine, a Moskva nije oduševljena vođom avantura bosanskih Srba. No, sama činjenica da ruski državni mediji prenose ove i druge slične Dodikove izjave omogućava da se tvrdi da težnje koje je izrazio nailaze barem na razumijevanje u Kremlju.
Zajednički cilj i poseban interes
Stavovi Banja Luke i Moskve u vezi sa „međunarodnim prisustvom“ u BiH su odavno identični. Ni Rusija ni Republika Srpska ne priznaju Kristijana Šmita za visokog predstavnika jer njegova kandidatura nije odobrena u Vijeću sigurnosti UN-a. Sada, očigledno, bosanski Srbi zajedno s „ruskim prijateljima“ imaju plan da proglase i europsku vojnu misiju u Bosni i Hercegovini za „persona non grata“.
Cilj ovih zajedničkih planova može se opisati na sljedeći način: stvaranje uslova pod kojima međunarodna zajednica neće imati mehanizme za suprotstavljanje
- destabilizaciji BiH, što bi moglo dovesti do novog sukoba u regiji;
- pokušajima postizanja nezavisnosti Republike Srpske, odnosno pokušajima uništavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma;
- jačanju ruskog utjecaja u BiH i u regiji općenito.
Činjenica je da se trenutno aktivno raspravlja o mogućim konfiguracijama angažmana europskih vojnih kontingenata radi osiguranja mirovnog procesa u Ukrajini. U tom kontekstu, Kremlj bi mogao smatrati slučaj EUFOR Altea u Bosni i Hercegovini sastavnim dijelom svojih odnosa s Europskom unijom i Zapadom općenito, kao komponentom sigurnosne situacije na kontinentu, kao važnim elementom ravnoteže snaga u Europi.
Proces postizanja „nezavisnosti Republike Srpske“ koju je najavio Dodik, rasprava o ovom pitanju — uz učešće Rusije — na Generalnoj skupštini UN-a, također je dio ukupne mape sfera utjecaja na europskom kontinentu.
Zaključci
Analiza izjava i planova Milorada Dodika ukazuje na to da su njegovi postupci dio šire geopolitičke strategije koja ima duboke korijene u ruskim interesima. Dodik, u suštini, djeluje kao provodnik i truba Kremlja, a ne kao nezavisni regionalni lider. Njegovi napori usmjereni su ne samo na zaštitu vlastitih političkih ambicija, već i na provođenje ciljeva Moskve u regiji.
Instrumentalizacija Dodika. Dodika Rusija koristi kao instrument za destabilizaciju Zapadnog Balkana. Njegove izjave i planovi, koje aktivno emituju ruski državni mediji, dio su koordiniranih napora usmjerenih na slabljenje utjecaja EU i Zapada u Bosni i Hercegovini i u regiji.
Podrivanje međunarodnih mehanizama. Zajednički cilj Dodika i Moskve je uništiti ili učiniti neefikasnim međunarodne institucije koje osiguravaju stabilnost BiH. To uključuje diskreditaciju Ureda visokog predstavnika i uklanjanje misije EUFOR.
Rizik od novog sukoba. Uspjeh ovih planova mogao bi dovesti do uništenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je temelj moderne arhitekture Bosne i Hercegovine. To bi, zauzvrat, moglo stvoriti, ili bolje rečeno, obnoviti žarište u samom srcu Europe.
Geopolitička igra. Za Rusiju je situacija u BiH dio šire geopolitičke borbe sa Zapadom. Koristeći slučaj EUFOR Altea, Kremlj pokušava stvoriti presedan koji bi se mogao koristiti u budućim pregovorima o sigurnosnoj situaciji na kontinentu, uključujući i u kontekstu sukoba u Ukrajini.
Generalno, Dodikovi postupci predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti Bosne i Hercegovine i cijele Europe, naglašavajući ranjivost regije na vanjske manipulacije i utjecaje.
