Politička kriza koja je trajala u Bosni i Hercegovini tokom cijele godine, prijeteći da eskalira u sigurnosnu krizu ne samo u BiH već i u cijeloj regiji, iznenada je završena. Banja Luka je, neočekivano za mnoge, stavila tačku na sukob sa Sarajevom praveći korak unazad: sredinom oktobra, Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) poništila je niz kontroverznih zakona i uredbi kojima je narušen ustavni poredak Bosne i Hercegovine, a također je i zvanično priznala da Milorad Dodik više nije predsjednik RS-a.
Ali zašto se to dogodilo i šta se sljedeće može očekivati?
Korak unazad
Glavni događaj koji potvrđuje politički preokret RS-a bilo je poništavanje nekoliko spornih zakona i uredbi usvojenih prošle godine od strane Narodne skupštine Republike Srpske.
Na posebnoj sjednici NSRS-a održanoj 18. oktobra, parlamentarna većina, predvođena Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), ukinula je Zakon o nepokretnoj imovini, Zakon o neprovođenju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Zakon o izborima RS-a, Zakon o neprovođenju Zakona o zabrani djelovanja neustavnih institucija Bosne i Hercegovine, izmjene i dopune Krivičnog zakona RS-a i Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću RS-a. Pored toga, ukinuta je i Rezolucija o informaciji u vezi s urušavanjem pravnog poretka u Bosni i Hercegovini i mogućem kršenju Dejtonskog sporazuma.
Svi ovi dokumenti bili su instrumenti secesionističke politike čelnika RS-a, usmjerene na institucionalnu izolaciju RS-a od centralnih vlasti BiH, nepriznavanje visokog predstavnika međunarodne zajednice i ignorisanje njegovih odluka.
Osim toga, tokom iste sjednice, NSRS je napravio još jedan značajan korak kojim je okončan sukob oko predsjedničkog mandata Milorada Dodika: parlament je zvanično imenovao Anu Trišić-Babić za vršiteljicu dužnosti predsjednice RS. Iako se smatra „Dodikovim čovjekom“, sama činjenica ovog imenovanja ukazuje na konačno rješavanje pitanja prestanka Dodikovog predsjedničkog mandata.
Šta je s referendumom?
Podsjetimo se da je Narodna skupština Republike Srpske, kao odgovor na Dodikovu smjenu s predsjedničke funkcije, usvojila odluku o održavanju referenduma o ovom pitanju 25. oktobra. Referendumsko pitanje glasi: „Da li prihvatate odluke neizabranog stranca Kristijana Šmita i neustavne odluke Suda Bosne i Hercegovine donesene protiv predsjednika Republike Srpske, kao i odluke Centralne izborne komisije o ukidanju predsjedničkog mandata Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske?“ Dodik se nadao da će referendum reći glasno „ne“ odluci o njegovoj smjeni i stranom miješanju u poslove RS, te da će ono postati „proba“ za „glavni referendum“ o nezavisnosti Republike Srpske. Dodikovu ideju aktivno su promovirali ruski mediji.
„Hoćete li na kraju odustati od referenduma?“, pitali su novinari Dodika nakon što je NSRS poništila sporne zakone. „Mora se održati“, rekao je. Prema njegovim riječima, „najbolje bi bilo da se referendum održi 9. januara“, odnosno na Dan Republike Srpske.
Proruski političar Aleksandar Vulin, bivši član srbijanske vlade, a trenutno senator Republike Srpske, izjavio je: „Ne smije biti odustajanja od referenduma, a ako se referendum ne može održati u propisanom roku, treba ga održati što je prije moguće, i to treba javno izreći, bez traženja izgovora za nečinjenje.“ Nije isključeno da je to i stav Moskve.
Međutim, prema posmatračima, nakon poništavanja niza zakona i priznanja da Dodik više nije predsjednik, referendum zakazan u Republici Srpskoj za 25. oktobar izgubio je smisao.
Pobjeda i poraz
Političari iz potpuno suprotnih tabora smatrali su odluku NSRS-a o ukidanju spornih zakona i drugih dokumenata pobjedom države Bosne i Hercegovine i porazom Dodikove politike.
„Proruski separatizam je pretrpio teški poraz“, saopćila je Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP BiH). „Današnja sjednica Narodne skupštine Republike Srpske je historijski događaj koji obilježava kapitulaciju Milorada Dodika i separatističke, proruske politike. Država Bosna i Hercegovina i njene institucije dobile su još jednu važnu bitku, pokazujući da nema nikoga važnijeg ili jačeg od države“, navodi se u saopćenju stranke od 18. oktobra.
Vulin je također govorio o porazu. Rekao je da „ne osporava legitimnost ili legalnost promjene stavova i pozicija Narodne skupštine RS“, ali „mora reći“ da „okus jučerašnjeg poraza neće dugo izblijedjeti, i očekujem da će vlada u Republici Srpskoj iskreno priznati Srbima da je politika borbe za očuvanje dejtonske pozicije RS pretrpjela težak poraz.”
Sam Milorad Dodik pokušao je da situaciju predstavi ne kao povlačenje ili, još manje, poraz, već kao element dugoročne strategije. Izjavio je da je Republika Srpska na pravom putu ka pobjedi i da događaje u Narodnoj skupštini RS treba shvatiti kao dio tih napora. „Naša politika ostaje nepromijenjena. BiH je nestabilna. Jedini način da se ovdje sačuva trajni mir i stabilnost, do kojih nam je stalo, jeste da se BiH organizuje prema volji naroda koji je čine“, naglasio je Dodik.
Pružena ruka
Međutim, odluka NSRS od 18. oktobra označava odustajanje sadašnjih lidera Republike Srpske od kursa ka otvorenoj političkoj i institucionalnoj konfrontaciji sa centralnim vlastima BiH i sa međunarodnom zajednicom. Politika RS iz „Dodikove ere“, koja se zasnivala na stalnom sukobu sa zvaničnim Sarajevom i eskalaciji tenzija, barem je stavljena na čekanje.
„Narodna skupština Republike Srpske povlači ove zakone, a poslanici parlamentarne većine će znati objasniti našem narodu zašto to radimo. Usvojili smo ih kao reakciju na Kristijana Šmita i zloupotrebu institucija; povlačimo ih kao pruženu ruku za otklanjanje zloupotreba i ozbiljnih devijacija. Ko će prihvatiti ovu ruku, a ko će je odbiti, ne zavisi od nas. Od nas zavisi da osiguramo da više nikada ne dozvolimo nepravdu i potkopavanje naših ustavnih prava“, napisala je članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović na društvenoj mreži X.
„Ako u Americi otklanjaju štetne posljedice Bajdenove ere, zašto ne možemo isto učiniti u Bosni i Hercegovini? Ako su postupci te administracije bili loši za američki narod, zašto ne reći da su bili loši za srpski narod?
…Zbog štete koju su nam nanijeli, nadali smo se i radovali Trampovoj pobjedi. I učinili smo sve što smo mogli da tome doprinesemo kroz američko-srpsku zajednicu. Imamo pravo da vjerujemo da će sve uspjeti, jer je Donald Tramp predsjednik Amerike. Imamo priliku da pokažemo… da je Republika Srpska pouzdan partner“, istakla je Cvijanović.
Kao odgovor na pruženu ruku, Republika Srpska očekuje korake ka ispunjavanju zahtjeva Srba. To bi moglo uključivati poništavanje odluka zvaničnog Sarajeva i visokog predstavnika koje ne odgovaraju interesima Srba u BIH, ili čak povlačenje Kristijana Šmita. Dodik je već najavio Šmitovu ostavku u bliskoj budućnosti.
„Vašingtonski plan“
Stručnjaci su uvjereni da su najnoviji događaji u politici RS rezultat implementacije „američkog plana deeskalacije“ i zakulisnih dogovora između lidera bosanskih Srba i američke administracije.
„Vašingtonski plan“ je navodno predviđao deblokadu državnih institucija od strane RS, povratak RS u ustavni okvir BIH i povlačenje ozloglašenog i proruskog lidera bosanskih Srba iz aktivne političke aktivnosti.
Zauzvrat, Vašington je navodno obećao da će zaustaviti krivični progon Dodika, postepeno ukinuti sankcije njegovom okruženju (taj proces je već započeo), a kasnije i njemu lično, te realizovati ekonomske projekte u RS-u (govori se o ulaganjima u iskopavanje minerala). Moguće je da je plan uključivao i razgovore o budućnosti visokog predstavnika i potencijalnom poništavanju njegovih odluka i drugih presuda nepovoljnih za RS.
Shodno tome, odbijanje sporazuma od strane Banjaluke moglo je implicirati suprotno – povećan pritisak Sjedinjenih Država i Zapada općenito na Dodika i njegov krug, uvođenje novih restriktivnih mjera protiv političara iz RS-a, blokiranje investicionih projekata u koje su uključeni zapadni investitori i tako dalje.
Glasanje u NSRS-u 18. oktobra može poslužiti kao dokaz da je ovaj hipotetički američki plan već počeo da se provodi.
Moglo bi se zaključiti da je trenutni senzacionalni preokret Republike Srpske geopolitička pobjeda za Sjedinjene Države, usljed čega se smanjuje ruski uticaj na Zapadnom Balkanu. Međutim, u Sarajevu nije isključeno da u ovom slučaju postoji situacijski dogovor između Vašingtona i Moskve.
Ipak, pauza u konfrontaciji ne znači konačni mir. Dodikova retorika, očekivanje ustupaka od Zapada, kao i očuvanje proruskih stavova među dijelom elite RS-a, ukazuju na to da bi se sukob mogao vratiti — u novom obliku, s novim akterima. Dalji razvoj događaja zavisit će od ishoda unutrašnje političke borbe u RS-u, stava međunarodne zajednice i sposobnosti BiH da iskoristi trenutak za konsolidaciju.
Analitička grupa CWBS-a
